Zoran Meter komentira kulminaciju globalnog sukoba i navodnu pripremu Kine za vojni napad SAD-a

Ali neovisno o istinitosti ove informacije, ona sama po sebi uopće ne treba biti čudna, a umjesto čuđenja treba krenuti od slijedeće činjenice: Washington je upravo Kinu (uz Rusiju), u svoje strateške dokumente i doktrine o obrani i nacionalnoj sigurnosti pozicionirao na prvo mjesto ugroze po američke nacionalne interese. To više nije terorizam, to nije niti Iran ili Sjeverna Koreja kako je bilo još donedavno, a još manje neka pandemija ovakvoga tipa kojoj upravo svjedočimo. Zbog toga se čuditi ili očekivati, kako pri takvim – javno objavljenim američkim stavovima Kina neće poduzimati ništa u smislu zaštite svojih nacionalnih intersa – bilo bi iluzorno i naivno, i to znaju svi svjetski analitičari koji ozbiljno rade svoj posao, zaključuje Meter.

 

Urednik i analitičar portala Geopolitika News Zoran Meter upravo je prokomentirao sinoć objavljenu vijest američkog medija WSJ o povlačenju SAD-a iz Saudijske Arabije ali i smanjenju američkih vojnih efektiva iz šire bliskoistočne regije, kao i prebacivanje fokusa interesa i pozornosti vojnog i političkog vrha te zemlje na Kinu i Rusiju (članak smo danas objavili na našem portalu, vidi poveznicu ispod teksta).

Prema Meterovom mišljenju, očito je kako svijet ulazi u završnu i najopasniju fazu razrješenja dugogodišnjih geopolitičkih napetosti i reguliranja odnosa između najvećih globalnih država – SAD-a, Kine i Rusije. Sve je očitije kako upravo sada počinje konačno, temeljito preslagivanje kompletnih međunarodnih odnosa, potpuna rekonstrukcija svijeta kakvoga smo donedavno poznavali i uspostava novog svjetskog poretka. Upravo sada, tvrdi dalje Meter, najviše i postaje  jasno, kako je, toliko globalno medijski i politički praćena pandemija koronavirusa bila onaj potrebni okidač za pokretanje spomenute rekonstrukcije. A nju ne pokreću niti Kina niti Rusija, već Sjedinjene Države, koje to čine „u tišini“, dok je pozornost međunarodne zajednice usmjerena na „opasnu“ pandemiju i njezine zdravstvene i gospodarske posljedice, od kojih će ove posljednje, za razliku od prvih, svakako biti katastrofalne.

Ali nastalom u vrtlogu i vrhuncu tog geopolitičkog sukoba, koji slijedi najprije između SAD-a i Kine a ubrzo i u odnosu na Rusiju, još ništa nije riješeno, tvrdi Meter, i navodi, kako je unaprijed jasno kako niti jedan od spomenutog globalnog „trojca“ neće odstupiti sa svojih položaja i prepustiti ih suparničkoj strani. A ta činjenica može dovesti samo do dva scenarija: ili njihovog otvorenog vojnog sukoba, što je vrlo malo vjerojatno; ili do (ne)postignutog dogovora oko podjele interesnih sfera, što bi u praksi značilo i svojevrsni novovjeki povratak u doba hladnog rata iz sredine prošlog stoljeća, smatra Meter. Pritom važnu ulogu u tome imaju i sve snažnije Trumpove optužbe protiv Kine, kako je upravo ona glavni krivac za spomenutu pandemiju i da zbog toga mora biti kažnjena. A kazniti je, prema Trumpovoj zamisli, moraju i svi američki saveznici i partneri, što u praksi znači kako oni Kinu moraju izbaciti i iz svih svojih strateških projekcija gospodarskog razvoja, što će, onda, dovesti i do blokade kineskog infrastrukturnog projekta „Jedan pojas jedan put“. Taj projekt, kojeg Washington nikada nije želio prihvatiti, ionako je već posustao zbog pandemije COVIDa-19. Vrlo bitnu ulogu u svemu tome imat će i stav ruskog političkog i vojnog vrha, pričemu Meter smatra kako se Moskva neće odreći mukotrpno i dugotrajno građenog strateteškog partnerstva s Kinom, koja upravo sada Rusiji pomaže u velikoj naftnoj krizi, kupujući od nje oko 1,5 milijuna barela nafte dnevno u uvjetima vrlo niskih cijena nafte na svjetskom tržištu, i time joj neposredno pomaže u ratu koji je protiv nje pokrenula Saudijska Arabija, želeći Rusiju potisuti s europskog naftnog tržišta svojim dampinškim cijenama. A odreći se Kine, u uvjetima snažnih Zapadnih sankcija protiv Rusije, po Moskvu bi bilo ravno samoubojstvu. Dvije su zemlje prošle godine ostvarile trgovinsku razmjenu od čak 108 milijardi dolara, čime je Kina postala najveći ruski trgovinski partner uopće. Pa čak i da Trump, eventualno, uspije nagovoriti američke europske saveznike (a što uopće ne bi bilo teško jer mnogi od njih to ionako već odavno žele), da ukinu sankcije protiv Moskve, ruski politički vrh vrlo dobro zna kako bi poslije Kine upravo Rusija bila na redu za pacifikaciju prema načelu „Pax Americana“. I to su stvarne činjenice koje se moraju znati i koje se moraju uzimati u obzir neovisno o simpatijama prema ovoj ili onoj strani, jer će upravo iz njih (a ne nekakvih premještaja ovih ili onih vojnih sustava, eskadrila, brodova iz jedne baze u drugu, iz jedne zemlje u drugu, iz jedne regije u drugu, održavanja masivnih vojnih vježbi i td.) i slijediti scenariji raspleta sukoba, naglašava dalje Meter. On zaključuje kako upravo te činjenice i dovode do kulminacije dosadašnjih geopolitčkih napetosti (one još uvijek nisu prerasle u geopolitičku krizu iako joj se ubrzano približavaju), i čine ih posve neizvjesnim i opasnim.

A ukoliko ipak prevladava logika američkih „usijanih glava“, dosadašnji carinski i trgovinski rat između Washingtona i Pekinga, u koji bi se vrlo brzo mogle uključiti i zapljene kineskih financijskih aktiva najprije u SAD-u, mogao bi prijeći i u onaj klasični.





Meter u tom smislu upozorava i na objavljeni ekskluzivni materjal od strane Reutersa, u kojemu se tvrdi kako je glavni kineski analitički centar za tamošnji sustav nacionalne sigurnosti izradio dokument čija se bit ogleda u nužnosti za pripremu stvarnog (ne trgovinskog ili hladnog) rata sa Sjedinjenim Državama. Bili ti podaci britanskog medija točni (ne navode se izvori, čak niti fragmenti tog analitičkog dokumenta) ili ne, već je i sama objava takve vijesti dovoljna za proizvodnju šoka i mobiliziranje javnosti u smijeru protukineskog raspoloženja, smatra Meter.

Ali neovisno o istinitosti ove informacije, ona sama po sebi uopće ne treba biti čudna, a umjesto čuđenja treba krenuti od slijedeće činjenice: Washington je, ne tako davno, upravo Kinu (uz Rusiju), u svoje strateške dokumente i doktrine o obrani i nacionalnoj sigurnosti pozicionirao na prvo mjesto ugroze po američke nacionalne interese. To više nije terorizam, to nije niti Iran ili Sjeverna Koreja kako je bilo još donedavno, a još manje neka pandemija ovakvoga tipa kakvoj upravo svjedočimo. Zbog toga se čuditi ili očekivati, kako pri takvim – javno objavljenim američkim stavovima Kina neće poduzimati ništa u smislu zaštite svojih nacionalnih intersa – bilo bi iluzorno i naivno, i to znaju svi svjetski analitičari koji ozbiljno rade svoj posao, zaključuje Meter, koji se nada kako će na kraju razum ipak prevladati.

Ali formatiranje svijeta i njegov novi izgled (gledano kroz prizmu geopolitike) je neizbježno i na to se treba pripremati, zaključuje Meter, i upozorava, kako male zemlje i narodi upravo sada, više nego ikada, moraju biti pametni i mudri, i „ne trčati pred rudo“, pritom budno pazeći da veliki ne pokušaju trgovati njihovim interesima, što se u ovakvim slučajevima, kada je na vidiku i jedna „nova Jalta“ (nakon vjerojatnog Trumpovog predsjedničkog reizbora u studenom ove godine), vrlo lako može dogoditi. „A „nova Jalta“ je puno izglednija od međusobnog  rata vojnih velesila, Jer teško da bi u srazu SAD-a i Kine, a onda i Rusije, bilo vojnih pobjednika. Sve bi one iz takvog, suludog sukoba, na kraju izašle posve oslabljene, a čitav bi se svijet vrlo brzo nakon toga našao u posvemašnjoj anarhiji. Teško da je to u američkom interesu, zaključuje Meter.





Američka vojska se povlači iz Saudijske Arabije!

 

 

 

 

 

Komentari

komentar

You may also like