Zoran Meter: London, nakon Brexita, u procjepu između pritisaka SAD-a i privlačnosti kineskog tržišta

Ima li šanse za razvoj novog britanskog carstva?

Američka administracija nastavlja pritiske na Veliku Britaniju nakon odluke Londona da kineskoj IT tvrtci „Huawei“ omogući sudjelovanje u razvoju 5G mreže u svojoj zemlji.

Tijekom svoga posjeta Velikoj Britaniji američki državni tajnik Mike Pompeo izjavio je kako će Trumpova administracija „ocjenjivati, kako će Velika Britanija realizirati planirane projekte“ i dodao, kako britanska vlada „još ima šansu razmotriti izvršenje zadanih planova“. Dan ranije, britanska vlada, na čelu s premijerom Borisom Johnsonom, objavila je svoju odluku o davanju mogućnosti Huaweju za sudjelovanje u izgradnji infrastrukture za mrežu 5G.

Mnogi stručnjaci smatraju kako će američka administracija i pored relativno blagih Pompeovih upzorenja nastaviti pritiskati London prema izboru drugih tvrtki za razvoj svoje mreže 5G. Jer unutar američkog političkog establišmenta i dalje ostaje negativan stav prema ovoj odluci britanskog premijera Borisa Johnsona.

O tome najbolje svjedoči i izjava senatora iz savezne države Nebraske, iz redova republikanske stranke, Bena Sasse, koji je član senatskog Odbora za obavještajne poslove (Senate Select Committee on Intelligence). Kazao je kako se „žalosna istina sastoji u tome, da su naši posebni odnosi sada postali manje posebni, nakon što je Velika Britanija učinila izbor u korist državnih špijuna-komunista u Huaweiu“. Tu je situaciju Sasse usporedio s „hladnim ratom“ SAD-a i Velike Britanije sa SSSR-om, kada „Margaret Thacher nije kontaktirala s KGB-om kako bi uštedila nekoliko penija“. Također je kazao kako je sada „Komunistička partija Kine zarazila „Pet očiju“ uz pomoć Huaweija“ (sofisticirni uvezani radarski i obavještajni sustavi na tlu SAD-a, Kanade, Velike Britanije, Australije i Novog Zelanda, op. a.).



Ovi komentari američkog senatora itekako podsjećaju na jednu drugu špijunsku aferu, u kojoj su sudjelovale obavještajne službe SAD-a i Velike Britanije. Tada je bivši službenik američke Nacionalne sigurnosne agencije (NSA) Eduard Snowden objavio informacije kako je ta agencija vršila masovna špijuniranja mobilnih i internetskih komunikacija po čitavome svijetu, predsjednika ili premijera brojnih država, uključno i najbližih američkih saveznika. Pritom je govorio o „pametnim“ sredstvima i izvođenju kibernetičkih napada pod krinkom drugih osoba od strane CIA-e, ali i o arsenalu za manipulacije i miješanje u rad društvenih mreža po čitavom svijetu od strane britanskih obavještajnih službi.

U tom smislu, makar bile i istinite, prilično neuvjerljivo djeluju američke optužbe protiv kineskog tehnološkog diva Huaweija, jer je očito kako se tim poslom već odranije bave i oni sami. S druge strane, američka zabrinutost zbog Huaweija najveća je ne zbog bojazni o špijunskim aktivnostima te tvrtke, već zbog straha od konkurencije koju ona predstavlja na globalnom tržištu – i u kvalitativnom i u cjenovnom smislu.

Ali u svemu ovome ipak je najbitnije nešto drugo: izlazak Velike Britanije iz sastava EU, koji se sa sutrašnjim danom konačno i formalizira, proveden je, između ostaloga, i zato da Londonu omogući jednostavnije samostalno globalno djelovanje u smislu osiguranja njegovih ekonomskih interesa – od Bliskog do Dalekog istoka, nego što bi to mogao kroz mučna i dugotrajna administrativna prepucavanja unutar složenih briselskih struktura. Pritom London itekako računa na aktivan i ubrzani razvoj bilateralnih odnosa s Kinom, ne više isključivo posredstvom svog utjecaja u Hong Kongu, već i neposredno – politički s Pekingom i tržišno kroz burzu u Šangaju i td. U tom smislu već su ostvareni brojni britansko-kineski bilateralni politički i gospodarski susreti, a jedan od njih rezultirao je i suradnjom po pitanju informacijske tehnologije i 5G mreže.

Dakle, usprkos nedvojbenom, svekolikom i čvrstom britanskom savezništvu sa SAD-om, London i dalje želi očuvati relativno visoki stupanj nezavisnosti u donošenju ključnih odluka iz spektra svojih nacionalnih interesa. Ta nezavisnost, s pozicije Trumpove administracije, morala bi postati sve manja, a u konačnici i prestati – odnosno uskladiti se s američkim nacionalnim interesima što je vrlo osjetljivo pitanje po britansku elitu i čemu se ona još uvijek snažno opire. O tome svjedoči i spor o kojemu je riječ u ovome tekstu, ali još i više izjava spomenutog američkog senatora o „posebnim“ odnosima Washingtona i Londona koji su sada upitni. Upravo je na ovakav scenarij mogućeg američkog pritiska na London upozoravo i službeni Bruxelles tijekom procesa Brexita, govoreći kako će Amerikanci „usisati“ sve britanske želje i planove u vlastite nacionalne gospodarske strategije zbog čega od britanskog suverenizma na kraju neće ostati ništa. Pritom je unutar EU Velika Britanija uvijek imala dovoljno privilegirani status i prostor za samostalno djelovanje po mnogim bitnim sektorima, poput pravosuđa, migrantske politike i td.

Ostaje za vidjeti hoće li London zbog američkih pritisaka protjerati Huawei iz razvoja 5G mreže (što ne vjerujem) i time ugroziti razvoj bilateralnih odnosa s Kinom i njezinim golemim tržištem, ili će se pritiscima othrvati, a Washington na sve to tiho pristati s obzirom na golemu važnost Velike Britanije unutar zajedničkog vojnog saveza.

Komentari

komentar

loading...

You may also like