Zoran Meter: Nasljedni princ kralja proglašava maloumnim i nagovara na abdikaciju? Što se događa sa S. Arabijom

Ovakve represivne mjere državnog aparata protiv prinčeva i njima odanih službenika mogu imati itekako ozbiljne posljedice po unutarnju stabilnost Saudijske Arabije. Radi se o plemenski organiziranom društvu, s moćnim i utjecajnim plemenskim obiteljima na čelu, a k tome i s radikalnim vahabijskim tipom islama i brojnim vjerskim vođama koji su u različitom stupnju povezani s pojedinim prinčevima od kojih i financijski ovise. Nemali je broj i klerika i oporbenih prinčeva, koji se, osim predstojećoj smjeni na čelu države i sjedanju na kraljevski tron Muhammeda bin Salmana, protive i dubinskim reformama gospodarstva koje on provodi s ciljem smanjenja ovisnosti države o nafti (ta reforma često zadire i u njihove financijske i poslovne interese te ih najčešće „izbacuje ih se iz igre“ u unosnim ugovorima s inozemnim investitorima), ali i vojnoj avanturi Muhammeda bin Salmana u susjednom Jemenu, koja je vrlo skupa i kojoj se ne nazire kraj. Međutim, prijestolonasljedni princ vjerojatno smatra kako ima dovoljno snažan nadzor nad ključnim polugama vlasti za nastavak svoje, kako unutarnje tako i vanjske politike.

Nastavljaju se represivne akcije diljem Saudijskog Kraljevstva, čini se, ponajprije u svrhu promjene na čelu te, naftom prebogate zemlje i jedne od ključnih država Bliskog istoka ali i ne samo njega. Vlada u Rijadu objavila je vijest o uhićenju stotina državnih službenika, kao i pripadnika vojske i sigurnosnog aparata, pod optužbom za mito i zlouporabu ovlasti (info: Middle East Eye – MEE, sa sjedištem u Londonu).

U nedjelju je protukorupcijska služba Kraljevstva (Nazaha) izvijestila o uhićenju 298 osoba koje su svojim protupravnim djelatnostima državi nanijele štetu u visini 379 milijuna riala (više od 101 milijarde dolara). Među uhićenicima je i 8 pripadnika Ministarstva obrane optuženih za mito i pranje novca vezano uz državne ugovore iz razdoblja od 2005-2015.g., kao i 29 službenika Ministarstva unutarnjih poslova u naftom bogatoj saudijskoj Istočnoj regiji (tri pukovnika, i po jedan general-bojnik i brigadni general).

Nedavno smo na ovom portalu objavili vijest (vidi poveznicu ispod teksta) o uhićenju brata saudijskog kralja Salmana – 77-ogodišnjeg Ahmeda Abdulaziza al-Sauda. Osim njega, 6. ožujka uhićen je i kraljev nećak i bivši princ Muhammed bin Nayef. Obojica su optuženi za izdaju i urotu s ciljem svrgavanja kralja i njegovog sina – prijestolonasljednika Muhammeda bin Salmana (34 godine), zbog čega im prijeti smrtna kazna ili, ako budu imali sreće –  doživotna robija. Prema navodima MEE radi se o početku razračunavanja prijestolonasljednoga princa s bilo kakvom oporbom vladajućoj obitelji, ponajprije sa svojim glavnim protivnikom – stricem tj. očevim (kraljevim) bratom, iz razloga što Muhammed bin Salman želi preuzeti kraljevstvo prije početka summita G20 u Rijadu 21. studenog ove godine. On će, „nagovoriti svoga oca, koji psihički boluje, ali je u cjelosti zdrav, da se odrekne prijestolja“, navodi MEE.

Želio bih naglasiti kako ovakve represivne mjere državnog aparata protiv prinčeva i njima odanih službenika mogu imati itekako ozbiljne posljedice po unutarnju stabilnost Saudijske Arabije. Radi se o plemenski organiziranom društvu, s moćnim i utjecajnim plemenskim obiteljima na čelu, a k tome i s radikalnim vahabijskim tipom islama i brojnim vjerskim vođama koji su u različitom stupnju povezani s pojedinim prinčevima od kojih i financijski ovise. Nemali je broj i klerika i oporbenih prinčeva, koji se, osim predstojećoj smjeni na čelu države i sjedanju na kraljevski tron Muhammeda bin Salmana, protive i dubinskim reformama gospodarstva koje on provodi s ciljem smanjenja ovisnosti države o nafti (ta reforma često zadire i u njihove financijske i poslovne interese te ih najčešće „izbacuje ih se iz igre“ u unosnim ugovorima s inozemnim investitorima), ali i vojnoj avanturi Muhammeda bin Salmana u susjednom Jemenu, koja je vrlo skupa i kojoj se ne nazire kraj. Međutim, prijestolonasljedni princ vjerojatno smatra kako ima dovoljno snažan nadzor nad ključnim polugama vlasti za nastavak svoje, kako unutarnje tako i vanjske politike.

Odnosi u Saudijskoj Arabiji daleko su od idiličnih, kako se to nerjetko smatra s obzirom na njezino golemo naftno bogatstvo. Rijad to bogatstvo od 2014. godine, kada je bilo na vrhuncu, ubrzano troši – kako na reforme i spomenuti jemenski rat ali i na različite „proxy“ ratove u regiji i šire – tako i na kupnju odanosti vladara mnogih bliskoistočnih država koje svoju odanost Saudijskoj Arabiji i njezinoj vanjskoj politici (prije svega onoj protuiranskoj ali i ne samo njoj) itekako skupo naplaćuju. Današnja sredstva, kojima raspolaže saudijska riznica, pala su na svega trećinu bogatstva kojima je ona raspolagala spomenute 2014. godine. Ako se tome doda i nedavno pokrenuti „naftni rat“, kojim Rijad sada maksimalno povećava proizvodnju „crnog zlata“ (što čine i njemu odane zaljevske monarhije) nastojeći rušiti cijene nafte na 30-ak dolara pa čak i niže, želeći time primorati glavne konkurente Rusiju (ali i SAD) na prihvaćanje njegovih uvjeta oko globalne naftne politike, problem po Saudijsku Arabiju može biti još i veći. Naime, Rijad računa na vremenski gledano kratki „rat“ i skori dogovor s glavnim konkurentima. Međutim, vrlo ozbiljni problemi po njega mogu nastati ako se on produži u nedogled, a s obzirom da se cijena nafte potrebna za održavanje stabilnosti saudijskog proračuna kreće u rasponu od 80-85 dolara za barel. A ona je, nakon pokrenutog „naftnog rata“ daleko ispod te razine. Problem po Rijad je i veliki deficit drugu godinu za redom, koji iznosi 6%. Ako se nastavi taj negativni trend i još se više smanje proračunski prihodi zbog niskih cijena nafte (Rijad niskim cijenama sada primarno nastoji zadržati svoje naftno tržište, ugroženo američkom naftom iz škriljevca čija je proizvodnja i izvoz prošle godine dostigla svoj vrhunac i naftom preplavila svjetsko tržište, obilato se koristeći smanjenim dotokom saudijske i ruske nafte zbog njihovog sporazuma unutar platforme OPEC+ s ciljem stabiliziranja cijena kroz uravnoteženje potrebe i potražnje), saudijska će vlada biti primorana i na smanjivanje socijalnih izdataka svojim građanima, naviklima na svekolike subvencije i niske cijene, što može izazvati njihovo nezadovoljstvo i bunt. A pobune u nestabilnim bliskoistočnim prostorima obično završavaju vrlo loše, i po narode i po vlasti, a gotovo uvijek budu iskorištene i od strane radikalnih islamističkih organizacija, kojima se, i to je važno naglasiti, saudijski režim odavno ne sviđa jer ga smatraju izdajničkim i u vjerskom (elite nisu dobri muslimani jer žive hedonističkim i prozapadnim stilom života, smatraju oni), i u političkom smislu, jer se previše oslanjaju na „Velikog Sotonu“, kako obično nazivaju Sjedinjene Države, a o Izraelu i suradnji službenog Rijada s „cionističkim režimom“ (dvije zemlje službeno nemaju diplomatske odnose) da i ne govorimo (ta se suradnja primarno temelji na protuiranskoj platformi). Upravo je takvo neprijateljstvo prema domaćim vladajućim elitama bio i jedan od glavnih razloga za protjerivanje radikalnog panislamskog pokreta „Muslimanska braća“ iz Saudijske Arabije (u prošlosti ih je Rijad više puta politički i financijski podupirao pa opet protjerivao, već prema potrebi), zbog čega su svoju središnjicu prebacili u susjedni Katar (to je jedan od važnijih razloga pokrenutog velikog političkog sukoba i snažnih gospodarskih sankcija Rijada protiv Dohe u ljeto 2017. g., zanimljivo, na Trumpovu inicijativu, s tim da je Trump uskoro „izgladio“ odnose s „odmetnutim“ Katarom, najviše kroz unosni ugovor o kupnji 20-ak suvremenih američkih lovačkih zrakoplova (koja Kataru, iskreno govoreći, uopće ne trebaju) ali i zbog najveće i ključne američke bliskoistočne zračne baze Al Udeid, smještene upravo u toj maloj zaljevskoj monarhiji).





Drugim riječima, i iz saudijskog primjera vidimo kako je u ovom i ovakvom svijetu, općenito, vrlo rijetko uvijek sve onako kako se na prvi pogled čini, a najmanje je to idilično. Uvijek se na ovaj ili onaj način radi o unutarnjim borbama za vlast, nastojanju za očuvanje privilegija društvenih elita i borbi obespravljenih masa za svoja – što veća prava na preživljavanje ako već ne i za bolji život. Svaka zemlja nosi svoje breme i svakoj je od njih upravo to breme najteže. Baš kao i što je ljudima najteži njihov “križ“, a tuđi im se uvijek čini lakšim.

U Rijadu uhićen brat saudijskog kralja Salmana





Komentari

komentar

You may also like