Zoran Meter: NJEMAČKO-FRANCUSKI KOMPROMIS O „SJEVERNOM TOKU 2“ I CIJENA KOJU PLAĆA BERLIN

Ali glavno je pitanje nakon svega ipak slijedeće: zbog čega je bila pokrenuta ova velika francuska „igra“? Zašto je Pariz, odjednom, nakon duge faze otvorene nezainteresiranosti za „Sjeverni tok 2“, iznenada zauzeo protunjemački stav, a onda, još i brže, pristao na kompromis s Berlinom? Francuska je od Njemačke, očito, dobila nešto što je ranije neuspješno tražila, a „Sjeverni tok 2“ za to joj je poslužio kao idealan „as u rukavu“. Moguće je kako se radi o Macronovom planu o unutarnjoj reformi EU, prije svega onoj o zajedničkom proračunu i dužničkom sustavu unutar eurozone, što je kancelarka Merkel do sada odbijala. A Njemačka je, definitivno, Francuskoj morala nešto dati, a što konkretno – isplivat će vrlo brzo na površinu. Međutim, ovdje treba imati na umu i slijedeće: Francuska i Emmanuel Macron su u ne baš dobroj situaciji za rušenje strateških odnosa s Njemačkom, barem ne kada je u pitanju njihov tajming. Prvo, Francusku već mjesecima potresaju unutarnji protuvladini prosvjedi u režiji „žutih prsluka“, oko kojih se, u međuvremenu, posve sigurno „nalijepilo“ puno toga, uključno i izvanjskih obavještajnih akcija; i drugo, Francuska je posljednjih mjeseci dramatično zaoštrila odnose s Italijom, a Pariz je prošlog tjedna čak i donio odluku o povlačenju svog veleposlanika iz Pariza nakon neviđenog skandala, u kojem je talijanski zamjenik premijera(!) Luigi Di Maio (vođa koalicijske stranke u vladi – „Pokret 5 zvijezda“) došao u predgrađe Pariza, gdje se susreo s istaknutim vođama pokreta „žuti prsluci“ i dao im punu potporu u njihovim zahtjevima, da bi o svemu odmah objavio i zajedničke fotografije na svom tvitu. Bila je to „kap“ koja je „prelila čašu strpljenja“ Pariza