SAD pokrenule „rat na dva fronta“ istodobno
Sjedinjene Države, čini se, definitivno su izabrale smijer istodobnog sukobljavanja i sa Rusijom i sa Kinom. Naravno, ne onog vojnog, već političkog, ekonomskog i propagandnog (uz popratno snažno zveckanje oružjem i pokušaj pokretanja nove utrke u naoružanju), koje će biti dugotrajno, iscrpljujuće ali i visokorizično i po američke, prije svega gospodarske interese. Međutim, u Washingtonu je očito presudila – kao i gotovo redovito u povijesti – logika ne prepuštanja pozicije dominantne sile nekoj novoj, brzorastućoj sili bez prethodne borbe i otpora. O takvom izboru američkog establišmenta svjedoči permanentno produbljivanje krize odnosa između Washingtona s jedne i Moskve i Pekinga s druge strane, a ne pokušaji smanjivanja napetosti i fokusiranja na pitanja oko kojih te zemlje imaju ili bi lako mogle pronaći zajedničke stavove i interese nasuprot teškim i problematičnim temama oko kojih se njihovi stavovi dijametralno razilaze. Naravno, to nikako nije samo „hir“ Trumpove administracije: podsjetimo, oštar geopolitički sukob s Rusijom pokrenula je Obamina administracija u svom drugom mandatu otvaranjem ukrajinske krize (a realno govoreći, hladni rat između Zapada i Rusije nikada nije niti završio, kao niti povijesni kontinuitet proturuskih sankcija, osim u vrijeme kratkog „tehničkog“ predaha 90.-ih godina prošlog stoljeća iz doba kaotične Jelcinove Rusije), a Trumpova ju je samo nastavila i njemu još pridodala geopolitički sukob s Kinom pokretanjem trgovinskog rata, oko čega su se također složile obje dominantne političke snage u Sjedinjenim Državama iz redova Demokratske i Republikanske stranke.
A paralelno s procesom produbljivanja krize sa SAD-om, došlo je do ubrzanog procesa strateškog približavanja Rusije i Kine, naročito nakon što je Peking 2014. godine pomogao Moskvi, stavši na njezinu stranu nakon što su SAD i Europska unija protiv Rusije pokrenule snažne ekonomske i političke sankcije s ciljem njezine potpune izolacije i bacanja na koljena. Sukladno tome Rusija je te iste godine, svjesna dugoročnosti nove američke „igre“ pokrenula svoj geostreteški preustroj i definirala novi smijer svoga geopolitičkog nastupa i razvojnog oslonca – Istok, kojemu je, u međuvremenu, pridodala i Južni smijer – Bliski istok (što je stoljećima i bio glavni geoplitički pravac djelovanja i zaštite ruskih nacionalnih interesa iz doba carske Rusije) kroz pokrenutu vojnu intervenciju u Siriji. Ti događaji predstavljali su početak ubrzanog razvoja odnosa Moskve i Pekinga s ciljem promjene globalne geopolitičke paradigme temeljene na posljeratnom ustroju svijeta i punoj američkoj dominaciji nakon pobjede u hladnom ratu i sloma SSSR-a. Ovdje treba precizirati kako je „kamen temeljac“ za izgradnju rusko-kineskih odnosa „položio“ još početkom 2000.-ih tada novoizabrani ruski predsjednik Vladimir Putin, koji je pokrenuo žurno rješavanje međusobnih graničnih problema – nevelikog opsega ali snažno opterećujućih po odnose dviju mega-država (zbog svega nekoliko km2 teritorija otoka na rijeci Amur dvije su zemlje, obje veličine više milijuna km2 čak vodile i rat 1969. g. kojeg je Kina izgubila). Ali ovoga je puta Putin, gledajući dalekovidno, učinio teritorijalne ustupke u korist Kine (u smislu sigurnosti ili ekonomije potpuno beznačajnog karaktera) i time udario temelje za akceleraciju razvoja odnosa dviju susjednih zemalja i naroda, koji, to treba naglasiti, povijesno gledano nikada i nisu bili neprijatelji.
Ovaj poduži uvod bio je potreban radi današnje teme i boljeg razumijevanja onoga o čemu je u njoj riječ.
Političko-sigurnosni aspekti sastanka Putin–Xi Jinping
Dana 5. lipnja, u službeni dvodnevni posjet Rusiji stigao je kineski čelnik Xi Jinping s poslovnom delegacijom od gotovo tisuću ljudi. Kineski predsjednik je s ruskim kolegom Putinom potpisao zajedničku Izjavu o strateškom partnerstvu i ulasku odnosa dviju zemalja „u novu epohu“, upravo na 70. godišnjicu od uspostave njihovih diplomatskih odnosa. Potpisana su dva načelna dokumenta: o strateškom partnerstvu i daljnjem razvoju suradnje u najrazličitijim sferama; drugi dokument odnosi se na međunarodnu stratešku sigurnost, kojim se utvrđuje da će dvije zemlje koordinirati svoje stavove o glavnim svjetskim izazovima. Putin je u svezi ovog drugog dokumenta izjavio kako će koordinirati stavove biti jednostavno jer su oni po obje zemlje vrlo slični ili čak identični.
Ono što upada u oči je dogovor o „zajedničkom suprostavljanju destabilizirajućoj politici drugih zemalja“, između kojih su posebno imenovane Sjedinjene Države! Dvije su se zemlje dogovorile o „zajedničkom nastupu protiv političkog diktata i deviznih ucjena u međunarodnoj trgovinsko-gospodarskoj suradnji, osudi težnji pojedinih zemalja za prisvajanjem prava u određivanju svrha i dozvoljenih parametara zakonite suradnje između drugih država…“ Rusija i Kina zabrinute su i osuđuju države koje, polazeći od svojih geopolitičkih i ekonomskih koristi ruše postojeću arhitekturu kontrole nad naoružanjem i neširenja oružja za masovno uništenje. U potpisanoj zajedničkoj Izjavi, kao jedna od najoštrijih kritika SAD-u spominje se američka namjera za militarizacijom svemira i povlačenjem iz postojećih sporazuma, pri čemu se javno iskazuje namjera Rusije i Kine za suprostavljanjem tim potezima SAD-a.
Gospodarski aspekti i potpisani sporazumi
Politika i sigurnost nisu bile jedini predmet razgovora ruske i kineske strane. Štoviše. U pregovaračkim delegacijama sudjelovali su predstavnici najvećih kineskih energetskih i IT kompanija, ruskog Gazproma, Ruskih državnih željeznica, „Rosatoma“, „Roskosmosa“ i brojnih drugih.
Trgovinska razmjena između dviju država prošle je godine porasla za čak jednu četvrtinu i nastavlja rasti, dostignuvši 108 milijardi dolara u odnosu na planiranih 100 milijardi, čime je Kina za Rusiju postala najveći gospodarski partner na svijetu; dvije zemlje realiziraju 30-ak investicijskih projekata u iznosu od 22 milijarde dolara; nastavlja se razvoj prakse u naplati u nacionalnim valutama i rad na osiguranju besprekidne suradnje u međubankarskim uslugama s obzirom na nestabilnosti na globalnim tržištima. U Kremlju je tom prigodom potpisano 30 sporazuma iz sfera investicija, IT tehnologija, poljoprivrede, automobilske industrije, energetike i td. Rusija je lider u isporuci nafte u Kinu, a prošle je godine u nju izvezeno 67 milijuna tona „crnog zlata“, do kraja godine otvaraju se novi plinovodi do Kine, velika je suradnja oko novih ruskih LNG projekata na Arktiku, prije svega na poluotoku Yamal (oko 30% udjela u tim projektima pripada kineskoj strani). Od 1. prosinca, ranije od predviđenoga roka, počinje isporuka ruskog plina Kini kroz najveći svjetski plinovod „Sila Sibira“. Ruski „Rosatom“ dobio je nove poslove na izgradnji nuklearnih reaktora u Kini uz korištenje najsuvremenijih tehnologija kojima ta ruska brzorastuća tvrtka raspolaže kao svjetski lider u tom sektoru.
U ruskoj Tulskoj regiji već je ranije otvorena velika kineska tvornica automobila „Great Waal“. U prvoj fazi u nju je uloženo 500 milijuna dolara te sada tamo radi 800, od ukupno 1800 radnika koliko će ih raditi nakon starta druge faze.
Ali možda najzvučniji sporazum je onaj o pokretanju zajedničke tvrtke Aliexpress Russia, u koju ulaze kineski tehnološki div Alibaba (48%), a ostalo su ruske tvrtke i Ruski državni fond za direktne investicije. Prema izjavama državnih čelnika i predstavnika tih tvrtki, to će biti najveća europska kompanija u sferi elektronske trgovine koja bi trebala potisnuti takve divove poput Amazona i e-Bay. Ukupna investicija procjenjuje se na oko 2 milijarde i 200 milijuna dolara, ali ono što je bitno je to, da iza Alibabe (koji je svojevrsni katalizator za isplativost investiranja na određeno tržište) na ista tržišta obično u velikom broju dolaze i manje kineske kompanije.
Drugi, vrlo važan sporazum između ruske i kineske vlade je onaj o osnivanju zajedničkog znanstveno-tehničkog inovacijskog fonda s ukupnim sredstvima od jedne milijarde dolara. Gazprom i ruska privatna tvrtka za proizvodnju LNG-a „Novatek“ potpisali su s kineskim državnim energetskim divom CNPC sporazum o otvaranju zajedničkog trgovinskog centra za prodaju LNG-a na kineskom teritoriju.
I konačno, Xi Jinping s čak tisuću kineskih biznismena slijedeći je dan otputovao na Međunarodni gospodarski forum u Sankt Peterburgu.
Iako su i ove godine na gospodarskom forumu u ruskoj „sjevernoj prijestolnici“ sudjelovale i brojne velike Zapadne kompanije, energetski i tehnološki divovi, pa čak i američka IT tvrtka „Intel“ (koja je nedavno, sukladno odluci Trumpove administracije prekinula suradnju s kineskim Huaweiom riskirajući svoje goleme benefite koje ostvaruje upravo na kineskom tržištu) koja je potpisala sporazume o platformama za napredne tehnologije, između njih i o potpori platformi 5G s ruskim tvrtkama Yadro i Megafon. Ovdje treba naglasiti kako kineski Huawei namjerava s ruskim tvrtkama razraditi 5G mrežu na teritoriju Ruske Federacije), ipak je sve bilo u znaku rusko-kineskih odnosa. Kina je i bila zemlja-partner ovog Foruma, a na plenarnoj sjednici govorila su oba predsjednika država.
Nove „munchenske“ riječi Vladimira Putina
Niz analitičara i medijskih komentatora Putinov govor na ovogodišnjem forumu u Sankt Peterburgu označili su kao novi munchenski govor čelnika ruske države, aludirajući na njegov čuveni govor na Međunarodnoj konferenciji o sigurnosti u Munchenu 2007.g., kada je oštro kritizirao ponašanje Zapada i izjavio o završetku jednopolarnoga svijeta, što je i označilo prekretnicu dotadašnjih odnosa Rusije i Zapada, prije svega SAD-a.
U Sankt Peterburgu Putin je iznio niz oštrih konstatacija, ukazavši na značajno povećanje neizvjesnosti u svjetskoj ekonomiji. Ukazao je na krizu postojećeg modela međunarodnih gospodarskih odnosa. Izjavio je kako je „globalna trgovina prestala biti motor svjetske ekonomije“, pri čemu najsuvremenija tehnologija, koja je trebala preuzeti tu ulogu, još nije do kraja provjerena i nije proradila u svoj svojoj snazi“. Model globalizacije, predložen od strane Zapada 90.-ih godina prošlog stoljeća, više ne odgovara stvarnom stanju svjetskog gospodarstva u vrijeme dok se u svijetu pokreću trgovinski ratovi, primjenjuju sankcije i druga ograničenja s ciljem polučenja povećane konkurentnosti pojedinih država, kazao je Vladimir Putin. „Velikom pogreškom“ nazvao je američke poteze koji dovode do urušavanja povjerenja prema američkom dolaru.
Bez ikakve mogućnosti za pogrešku slobodno možemo zaključiti kako će strateška suradnja Rusije i Kine, pokrenuta temeljem zaoštravanja njihovih odnosa sa Sjedinjenim Državama i njezinim saveznicima, i dalje ostati središnjom temom vanjske politike i svjetske gospodarske slike ne samo po Kinu i Rusiju, već i za mnoge druge zemlje koje se susreću s problemima povezanim uz političke, financijske i gospodarske pritiske ili uvlačenja u trgovinske ratove, a vezano uz njihova nastojanja za vođenjem politike samostalnog razvoja na način kako to one smatraju po sebe najpovoljnijim. A jedan od najvažnijih prostora na kojima će to najviše doći do izražaja je Azija, na koju je i usmjereno težište nove rusko-kineske strateške suradnje. Dakle, na geostrateški prostor na koji je upravo sada primarno usmjerena i američka državna strategija s ciljem očuvanja postojećih dominantnih pozicija (koje su jačanjem Kine to (p)ostale sve manje), kao stečevine završetka Drugog svjetskog rata i na tome ustrojenog međunarodnog poretka koji se poput domina urušava pred našim očima.
Kinesko uvlačenje od Zapada odbačene Rusije u tu „veliku igru“ na svoju stranu, jedan je od najvažnijih vanjskopolitičkih uspjeha Pekinga uopće, i suprotno, jedan od najvećih vanjskopolitičkih promašaja Washingtona koji će tek pokazati ukupnost svojih dalekosežnih posljedica. A na azijskim prostorima, osim Japana, kojemu se može pridodati još jedino relativno daleka Australija, stopostotnih saveznika koji će biti spremni „staviti ruku u vatru“ za ostvarenje američkih strateških ciljeva oko obuzdavanja Kine Sjedinjene Države jednostavno nemaju. I to je geopolitička realnost koju ne mogu promijeniti niti užurbane pripreme i najave o prebacivanju gospodarskih i vojnih efektiva Velike Britanije na azijski prostor nakon Brexita.
0 komentara