Zoran Meter: OSOVINA MOSKVA–PEKING KAO ODGOVOR NA NOVU AMERIČKU STRATEGIJU

Niz analitičara i medijskih komentatora Putinov govor na ovogodišnjem forumu u Sankt Peterburgu označili su kao novi munchenski govor čelnika ruske države, aludirajući na njegov čuveni govor na Međunarodnoj konferenciji o sigurnosti u Munchenu 2007.g., kada je oštro kritizirao ponašanje Zapada i izjavio o završetku jednopolarnoga svijeta, što je i označilo prekretnicu dotadašnjih odnosa Rusije i Zapada, prije svega SAD-a.

U Sankt Peterburgu Putin je iznio niz oštrih konstatacija, ukazavši na značajno povećanje neizvjesnosti u svjetskoj ekonomiji. Ukazao je na krizu postojećeg modela međunarodnih gospodarskih odnosa. Izjavio je kako je „globalna trgovina prestala biti motor svjetske ekonomije“, pri čemu najsuvremenija tehnologija, koja je trebala preuzeti tu ulogu, još nije do kraja provjerena i nije proradila u svoj svojoj snazi“. Model globalizacije, predložen od strane Zapada 90.-ih godina prošlog stoljeća, više ne odgovara stvarnom stanju svjetskog gospodarstva u vrijeme dok se u svijetu pokreću trgovinski ratovi, primjenjuju sankcije i druga ograničenja s ciljem polučenja povećane konkurentnosti pojedinih država, kazao je Vladimir Putin. „Velikom pogreškom“ nazvao je američke poteze koji dovode do urušavanja povjerenja prema američkom dolaru.

Bez ikakve mogućnosti za pogrešku slobodno možemo zaključiti kako će strateška suradnja Rusije i Kine, pokrenuta temeljem zaoštravanja njihovih odnosa sa Sjedinjenim Državama i njezinim saveznicima, i dalje ostati središnjom temom vanjske politike i svjetske gospodarske slike ne samo po Kinu i Rusiju, već i za mnoge druge zemlje koje se susreću s problemima povezanim uz političke, financijske i gospodarske pritiske ili uvlačenja u trgovinske ratove, a vezano uz njihova nastojanja za vođenjem politike samostalnog razvoja na način kako to one smatraju po sebe najpovoljnijim. A jedan od najvažnijih prostora na kojima će to najviše doći do izražaja je Azija, na koju je i usmjereno težište nove rusko-kineske strateške suradnje. Dakle, na geostrateški prostor na koji je upravo sada primarno usmjerena i američka državna strategija s ciljem očuvanja postojećih dominantnih pozicija (koje su jačanjem Kine to (p)ostale sve manje), kao stečevine završetka Drugog svjetskog rata i na tome ustrojenog međunarodnog poretka koji se poput domina urušava pred našim očima.

Kinesko uvlačenje od Zapada odbačene Rusije u tu „veliku igru“ na svoju stranu, jedan je od najvažnijih vanjskopolitičkih uspjeha Pekinga uopće, i suprotno, jedan od najvećih vanjskopolitičkih promašaja Washingtona koji će tek pokazati ukupnost svojih dalekosežnih posljedica. A na azijskim prostorima, osim Japana, kojemu se može pridodati još jedino relativno daleka Australija, stopostotnih saveznika koji će biti spremni „staviti ruku u vatru“ za ostvarenje američkih strateških ciljeva oko obuzdavanja Kine Sjedinjene Države jednostavno nemaju. I to je geopolitička realnost koju ne mogu promijeniti niti užurbane pripreme i najave o prebacivanju gospodarskih i vojnih efektiva Velike Britanije na azijski prostor nakon Brexita.