Zoran Meter: POČELO POLAGANJE CIJEVI ZA „SJEVERNI TOK 2“ U FINSKIM VODAMA, ŠVEĐANI PROTIV

Na europskom energetskom polju bojišnice stanje je i dalje vrlo komplicirano. S jedne strane jača pritisak Washingtona na Bruxelles za povećanje uvoza američkog ukapljenog plina na europsko tržište i odustanak od izgradnje plinovoda „Sjeverni tok 2“, koji bi se protezao od ruske obale Baltičkog mora, podmorjem do Njemačke, paralelno s već operativnim plinovodom „Sjeverni tok“. S druge strane, Njemačka i Finska postaju „utvrde“ koje brane projekt „Sjeverni tok 2“, a sve su države kroz čije teritorijalne vode ili zone isključivog gospodarskog pojasa (Rusija, Finska, Švedska i Njemačka) već dale svoje dozvole za njegovu izgradnju, osim Danske. Zbog kolebanja Kopenhagena (Danska je, inače, velika američka saveznica i jasno je kako upravo ta činjenica ima presudnu ulogu zbog koje tamošnja vlada sada razmišlja o „sizifovom poslu“ – na koji se način ne zamjeriti Njemačkoj, o kojoj Danska u gospodarskom smislu puno ovisi, a istodobno SAD-u pokazati odanost)  i najave tamošnje vlade kako o svemu ovom još treba razgovarati, operator projekta, „Nord Stream 2 AG“, koji vremena za čekanje nema, već je najavio promjenu trase plinovoda, koji bi, prema novoj verziji, zaobišao danske teritorijalne vode, čime bi se njegova duljina produžila za relativno nebitnih 50-ak kilometara, isto kao i rokovi izgradnje. Podsjetimo, cijena projekta iznosi 10 milijardi eura, a konzorcij čine Gazprom (51%), Engie, OMV, Shell, BASF i Uniper.

Međutim, većina političara sa švedske političke scene zalaže se za blokiranje tog plinovoda (o čemu nešto više nešto niže u tekstu), što bi trebalo učiniti kroz zakonske regulative na razini Europske unije (to isto traži i danska vlada, čime bi izbjegla svoju potrebu donošenja neugodne odluke o zabrani ili dozvoli gradnje „Sjevernog toka 2“ ).

Ovdje bih najprije podsjetio na nedavne sastanke njemačke kancelarke Angele Merkel s ruskim čelnikom Vladimirom Putinom, kao i s gruzijskim i azerbajdžanskim državnim vrhom nekoliko dana kasnije, prigodom njene mini-južnokavkaške turneje  (https://www.geopolitika.news/vijesti/merkel-i-u-gruziji-potvrdila-gradnju-plinovoda-sjeverni-tok-2/). I Merkel i Putin ponovo su dali punu potporu izgradnji „Sjevernog toka 2“, pri čemu su izjavili kako se tranzit ruskog plina kroz Ukrajinu može nastaviti uz uvjet da to bude na tržišnim (a ne političkim) osnovama. Štoviše,  glasnogovornik njemačke vlade Steffen Seibert izjavio je slijedeće: „Ukrajina mora učiniti korak naprijed u rekonstrukciji svog plinovodnog sustava, kako bi osigurala okvirne uvjete za dugoročan tranzit (ruskog plina). Njemačka „Sjeverni tok 2“ smatra ekonomskim projektom“. Što se tiče kancelarkine turneje po Južnom Kavkazu, vrijedni spomena samo su njeni razgovori s predsjednikom Azerbajdžana Ilhanom Alijevom oko plinskog projekta TANAP i izvoza tamošnjeg plina na europsko tržište. Razgovor s predsjednikomAlijevom za Angelu Merkel nije, što se tiče nužne potražnje za kvalitetnom i stabilnom diversifikacijom opskrbe EU „plavim energentom“, urodio plodom: osim spoznaje kako će „Južni plinski koridor“ (TANAP+TAP) u svojoj konačnici Europi dostavljati 15 milijardi m3 plina godišnje („Sjeverni tok 2“ 55 mlrd. m3 godišnje, uz minimalni rok eksploatacije od 50 godina), zbog čega riječ „diversifikacija“ ima prilično skromne mogućnosti, a da i ne govorimo o mogućnosti otkaza od ruskog plina u dugoročnoj perspektivi, Alijev je upravo tada pozitivno odgovorio i na prijedlog da njegova zemlja postane promatrač u, kolokvijalno rečeno, ruskom vojnom savezu – Organizaciji ugovora o zajedničkoj sigurnosti. Na kancelarkinu kritiku toga poteza Alijev je samo hladno odgovorio, kako je Azerbajdžan već u svojstvu promatrača i u NATO savezu, što ga ne sprječava da u istom svojstvu bude i u nekim drugim (u stvarnosti, po njega, s obzirom na okruženje, puno važnijim) vojnim savezima. Nedugo nakon razgovora s kancelarkom, predsjednik Alijev u Sočiju se sastao s ruskim čelnikom Putinom, gdje su potpisali brojne ugovore i sporazume o suradnji, između ostalog i o ulasku pojedinih ruskih energetskih tvrtki u azerbajdžanske energetske projekte. Pojednostavljeno rečeno, izgradnja rusko-turskog partnerstva, kojoj svjedočimo proteklih godina, nesumnjivo se odražava i na odnose Bakua i Moskve s obzirom na činjenicu da su Azerbajdžan i Turska najveći regionalni saveznici.

Ali vratimo se uvodnom dijelu analize. U srijedu, 5. rujna, brod-cjevopolagač Solitare počeo je radove polaganja plinovodnih cijevi za „Sjeverni tok 2“ u Finskom zaljevu. Sve mjere zaštite sigurnosti u finskom isključivom gospodarskom pojasu usuglašene su s finskom prometnom agencijom i Pograničnom službom, a cijevi se polažu prema uvjetima izdanih dozvola i pod nadzorom nacionalnih tijela vlasti. To uopće nije čudno: osim što je Finska prije par mjeseci izdala dozvolu za izgradnju tog plinovoda, 23. kolovoza, u ruski Soči u goste Putinu stigao je finski predsjednik Sauli Niinisto. U trosatnoj vožnji luksuznom jahtom s ruskim vođom, finski je čelnik pred novinarima potvrdio nužnost održavanja prijateljskih odnosa dviju susjednih država, kao zalog stabilne budućnosti. Štoviše, Fincima, čija je zemlja još nedavno organizirala summit Putin-Trump, sada nije jasno kako je moguće, nakon onako optimističnih i miroljubivih izjava i poteza dvojice dužnosnika (koje su ukazivale na potrebu nastavka dijaloga i stabilizacije međusobnih odnosa najjačih država svijeta), da se svega nekoliko dana kasnije sve vrati na „mrtvu točku“, štoviše, i još veće neprijateljstvo i jaz kroz američko uvođenje novih proturuskih sankcija odmah nakon tog summita. Zapravo, to samo svjedoči o Trumpu i njegovoj složenoj poziciji na unutarnjem političkom planu, u kojem su mu, barem po pitanju Rusije, ruke posve zavezane što niti malo ne izgleda optimistiočno. Štoviše, američko-ruski odnosi nikada nisu bili gori nego što su to sada, u vrijeme Trumpove administracije.

Švedske nedoumice

Da Danci ne ostanu usamljeni u svom otporu „Sjevernom toku 2“ pobrinuti se sada želi većina švedskih političara. Naime, prema navodima Sveriges Radio, sukladno njegovom istraživanju predstavnika različitih političkih stranaka, većina tamošnjih političara zalaže se za blokadu tog plinovoda. U provedenoj anketi, za takav stav zalažu se predstavnici „Umjerene koalicijske stranke“, „Kršćansko-demokratske stranke“, „Stranke zelenih“, a zastupnik „Lijeve stranke“ Jens Holm, izjavio je, kako je potrebno naći „pravni prostor“ ili usvojiti novi zakon i „Sjeverni tok 2“ bit će blokiran“. Kazao je kako će Švedska poduprijeti inicijativu EU, neovisno o rezultatima švedskih izbora koji se održavaju u nedjelju.

Podsjećamo: Europska komisija je u studenom 2017.g. predložila izmjene tzv. Plinske direktive EU, a cilj izmjena je da se norme EU zakonodavstva primjenjuju na sve plinovode na teritoriju Unije, a ne samo pojedine, uključno i na one koji idu iz EU u druge zemlje ili iz drugih zemalja u EU. Prije toga izmjene trebaju biti usvojene u Vijeću EU i Europskom parlamentu. Na početku, te institucije raspravljaju svaka o svom jedinstvenom stavu po tom pitanju, a nakon toga pristupaju traženju zajedničke, kompromisne varijante dokumenta. Ukoliko kompromis bude pronađen, taj se dokument još jednom mora potvrditi odvojenim glasovanjem Vijeća EU i EP, nakon čega može stupiti na snagu.Trenutačno se izmjene Plinske direktive razmatraju na razini radnih grupa u Vijeću EU i ne dobivaju nužnu potporu svih država članica EU. Posljedično, dokument se ne može poslati na slijedeću razinu –zajedničko raspravljanje Vijeća EU i EP.

„Gazprom“ ide dalje – prema Jugu i Istoku

I dok na „zapadnoj plinskoj bojišnici“ traje kulminacija političkih borbi, Rusija, postupno, u sve jasnijim i konkretnijim obrisima, svoje političke i geoekonomske interese pomiče u smjeru juga i istoka. Taj proces počeo je 2014.g. nakon uvođenja zapadnih proturuskih sankcija zbog ukrajinske krize, a sada poprima prve čvrste rezultate. Elemenata koji o tome svjedoče sve je više: intenziviranje političke suradnje i zajedničkih energetskih projekata s Kinom i Turskom; velike ruske vojne vježbe „Istok-2018“ koje počinju 11. rujna i u kojima će sudjelovati i kineska vojska (ranije, u doba SSSR-a, vježbe „Istok“ („Vostok“) imale su za cilj pripremu za eventualni vojni sukob SSSR-a s Kinom!, za razliku od vježbi „Zapad“, koje su imale isti cilj, samo protiv NATO saveza); istodobno s početkom održavanja te vojne vježbe (najveće od vremena SSSR-a), u Vladivostoku počinje novi Međunarodni ekonomski forum, orjentiran na azijsko-tihooceansku regiju (startao je 2015. g., kao dokaz ruske namjere okretanja Istoku), na kojem će, osim ruskog, između ostalih sudjelovati i čelnici Kine, Japana i Južne Koreje. To su okvirni geopolitički i vojno-sigurnosni elemneti koji svjedoče o potpunoj promjeni donedavne globalne paradigme.

A evo i najnovijih vijesti iz svijeta biznisa, kako sve ne bi ostalo na političkoj razini i lijepim željama, koje, bez ekonomske snage i konkretnih rezultata, u konačnici znače samo „mrtvo slovo na papiru“:
Ruski „Gazprom“ jučer je objavio kako je završio 81% izgradnje podmorskog dijela plinovoda „Turski tok“ i da je po dvjema cijevima tog plinovoda do sada položeno njih u dužini od 1520 kilometara. Preciznije, u Crnom moru potpuno je završeno dubokovodno polaganje prve cijevi plinovoda, a završeno je polaganje druge cijevi u ruskom isključivom gospodarskom pojasu. Dana 26. lipnja brod Pioneering Spirit počeo je polagati cijevi i u vodama turske isključive gospodarske zone.

I drugi, ključni i golemi projekt najvećeg ruskog plinaša, plinovod „Sila Sibira“, koji će se protezati od Yakutije i Irkutske regije do ruskog Dalekog istoka i rusko-kineske granice, približava se svom završetku. To je najveći svjetski investicijski projekt iz plinske sfere i temelj ruske strategije na njezinom Dalekom istoku i Azijsko-tihooceanskoj regiji. Upravo taj projekt Rusiji širom otvara vrata za ulazak na kinesko plinsko tržište, najperspektivnije na svijetu.

„Gazprom“ je jučer objavio kako je položio 2010 kilometara cijevi tog plinovoda, što predstavlja 93% njegove ukupne duljine. On se sastoji od dviju cjevi, a godišnja protočnost (kapacitet), sukladno ugovoru „Gasproma“ i kineske tvrtke CNPS iz svibnja 2014.g. iznosit će 38 milijardi m3 plina (samo istočnom rutom tog plinovoda), na rok od 30 godina. Prve isporuke pri sklapanju ugovora planirane su između 2019. i 2022.g. (s obzirom i na izgradnju zapadnog kraka tog plinovoda oko kojeg još nije postignut kompromis i pri čemu Rusija kalkulira, ostavljajući mogućnost za njegovu ponudu – plina žednoj Europskoj uniji, što bi Rusiji u geopolitičkom smislu bilo vrlo važno). Gazprom i CNPS sada razgovaraju o što skorijem početku operacionalizacije isporuka iz tog golemog plinovoda, s obzirom na skori završetak njegove izgradnje.

Zoran Meter: PUTINOV TRIJUMFALAN GEOPOLITIČKI PLES

 

0 komentara

You may also like