Zoran Meter: Razgovor Putin-Trump: ŽELJA ZA POMIRBOM ILI OBJAVA RATA VENEZUELI?

U petak, 3. svibnja, dvojica najmoćnijih državnika svijeta, Donald Trump i Vladimir Putin, obavili su telefonski razgovor koji je trajao više od sat vremena. Razgovor je obavljen na inicijativu američke strane. Dvojica predsjednika razmotrila su trenutačno stanje američko-ruskih odnosa i njihovu perspektivu. Zauzeli su se za razvoj međusobnih gospodarskih i investicijskih veza (o kakvom razvoju može biti riječi u uvjetima postojanog jačanja američkih gospodarskih i financijskih sankcija protiv Rusije?!) i pokretanje dijaloga u različitim sferama, između ostalog i po pitanjima strateške i nuklearne stabilnosti. Vladimir Putin Trumpu je govorio o glavnim rezultatima njegovog susreta sa sjevernokorejskim vođom Kim Jong-unom u Vladivostoku, 25. travnja, kazavši, „kako dobra namjera Pjongjanga u ispunjenju svojih obveza mora biti popraćena (američkim) potezima oko smanjenja sankcijskog pritiska na Sjevernu Koreju“. Dvojica državnika razgovarali su o stanju u Venezueli ali i o Ukrajini „u kontekstu nedavnih predsjedničkih izbora“, pri čemu je Putin naglasio kako nova ukrajinska vlada mora poduzeti stvarne korake prema realizaciji sporazuma iz Minska za riješenje unutarnjeg sukoba. Inače, i na Zapadu i u Rusiji nužnost provedbe Minskih sporazuma (iako od toga nema ništa niti će ikada biti!) ponavlja se poput mantre. Ona je, u nedostatku njihovog iskrenog dijaloga, postala svojevrsna politička religija – stanje do te mjere čudno da nikoga ne bi posebno iznenadilo da se uskoro pojavi i „crkva Minskih sporazuma“, kao i njezini vjernici, počevši od najviših europskih i svjetski državnih dužnosnika.

Ali šalu na stranu i vratimo se ipak današnjoj temi. Prema riječima glasnogovornice Bijele kuće Sarah Sanders telefonski razgovor Trump-Putin trajao je više od sat vremena. Sanders je kazala kako su dvojica državnika „kratko“ razgovarali i o nedavno objavljenom Muellerovom izvješću o navodnoj ruskoj umješanosti u američke predsjedničke izbore 2016. godine. (https://www.apnews.com/e74d18b39cdf4b6a84fc9e994948dee5) Podsjetimo, to izvješće nije potvrdilo kontakte predsjednika Trumpa i njegovog tima s ruskom stranom i s tim ciljem, ali je ipak ostavilo mogućnost da se Rusija u te izbore miješala. Intencija, koja iz takvog zaključka proizlazi, zapravo predstavlja političku misao-vodilju američkih demokrata, prema kojoj, kada se već ne može direktno optužiti Trumpa, onda se mora nastaviti s političkim i sankcijskim pritiskom na Moskvu kako bi se sprječio Trumpov eventualni pokušaj približavanja Putinu (o čemu nešto više niže u tekstu).

Sam je predsjednik Trump svoj telefonski razgovor s ruskim kolegom u twitter objavama nazvao „vrlo dobrim“ i „vrlo produktivnim“, izjavivši, kako se on uvijek zalagao za to da se noramliziraju odnosi s „Rusijom, Kinom i drugim zemljama“. „Postoji golemi potencijal za uspostavu dobrih ili prekrasnih odnosa s Rusijom, neovisno o tome što se može pročitati ili vidjeti u lažljivim medijima“, napisao je Trump u svom tvitu od 4. svibnja. A novinarima u Bijeloj kući je kazao kako se „Rusija ne namjerava miješati u stanje u Venezueli, ali da je zabrinuta tamošnjim humanitarnim problemima“.

I tu dolazimo do ključnog pitanja: treba li se vjerovati Trumpovim, umiljatim i uhu ugodnim riječima u uvjetima postojanih optužbi i protuoptužbi između Moskve i Washingtona, dovlačenja vojnih snaga NATO saveza „u rusko dvorište“ – Crno i Baltičko more, njihovih velikih proturječja na Bliskom istoku, vezano uz viziju njegove budućnosti i utjecaja na tamošnji prostor i još puno toga. Zato se u ovom kontekstu dobro prisjetiti i