Zoran Meter: Razlozi propasti američko-talibanskog sporazuma uoči kaosa u Perzijskom zaljevu

Međutim, nisu u pravu oni koji smatraju kako je sve ovo bila samo neka američka „igra“ i da Washington, zapravo, nikada nije niti želio napustiti Afganistan ili barem radikalno smanjiti broj svojih vojnika na tamošnjem tlu. Evo i zašto nisu u pravu:

Kao prvo, uzaludno tratiti mjesece i mjesece pregovora s prije toga zakletim neprijateljima i teroristima, zbog čega je i sam ugled Sjedinjenih Država u očima „slobodarskog“ i demokratskog svijeta pretrpio udarac s obzirom na poznati čvrsti američki stav o tome kako pregovora s teroristima nema i neće ih nikada biti (naravno, ta je fraza vrijedila isključivo prema „van“, dok su zakulisni pregovori s njima – daleko od očiju javnosti, itekako učestala pojava, prema onoj mojoj – „kurvini sinovi ali naši kurvini sinovi“). Ovo je, zapravo, bio prvi put da je jedna američka administracija potpuno otvoreno (preko noći) – od talibana terorista „stvorila“ radikalni islamistički pokret i s njihovim predstavnicima počela službene razgovore (naravno, iza čvrsto zatvorenih vrata ali s povremenim propuštanjem signala o tijeku i napretku samih razgovora). Raditi tako nešto, a da se pritom ne računa na korist po američke interese (bilo po nekom konkretnom strateškom pitanju ili samo onom, usmjerenom na izvlačenje iz preskupog i dubokog afganistanskog gliba uz očuvanje obraza) bilo bi uistinu nerealno, da ne kažem neku grublju riječ. Osim toga, poznavajući američku vanjskopolitičku pragmatičnost („jučer si mi trebao, danas više ne“, i obratno) razgovore s talibanima itekako treba promatrati i u tom kontekstu;

kao drugo, već u nedjelju, svega dan nakon potpisanog preliminarnog sporazuma s talibanima u Dohi, prema osobnoj Trumpovoj inicijativi u SAD su trebali stići predsjednik Afganistana Ashraf Ghani i predstavnici talibana (vlada u Kabulu inače nikada nije s posebnim simpatijama gledala na pregovore SAD-a i talibana (iako je u njih u drugoj fazi i sama bila uključena), svjesna kako će taj sporazum značiti i njihovu inkorporaciju u buduću vladu te zemlje, ali i s obzirom da je talibani smatraju svojim zakletim neprijateljem i tuđinskim slugom). Oni su se s Trumpom trebali naći u poznatom zimovalištu američkih predsjednika u Camp Davidu (najpoznatijem kao mjestu potpisivanja egipatsko-izraelskog sporazuma 1978. g. u nazočnosti predsjednika J. Cartera). Simbolika sigurno nije bila slučajna: sukobljene afganistanske snage, pod okriljem Donalda Trumpa, trebale su i službeno potpisati taj dokument i proglasiti početak „nove povijesti“ ne samo za