Zoran Meter: RUSKE VOJNE VJEŽBE „VOSTOK-2018“, ILI „SPREMNI SMO ZA RAT S SAD-OM“

„Vostok-2018“ najveće su vojne vježbe u povijesti ruske države, u kojima sudjeluje oko 300 tisuća ruskih vojnika (što čini čak trećinu njihovog ukupnog vojnog kadra!), dvije armije – Centralna i Istočna, dvije ruske pomorske flote, Sjeverna i Dalekoistočna, golemi broj od 36 tisuća oklopno-mehaniziranih vozila (tenkova, oklopnih transportera, samohodnih vozila i td.), svi vidovi strateškog naoružanja, ukljjučno i onog nuklearnog (u vježbama se neće koristiti nuklearno bojevo streljivo, već njegova imitacija), od strateških bombardera i podmornica do raketnih sustava. Pitaju me ovih dana, koliko će to Rusiju koštati novaca? Odgovaram, jako puno! Međutim ovdje se ne radi o tome da je, kao u sovjetska vremena, ruski ministar obrane Sergey Shojgu ujutro nazvao Putina i rekao mu „idemo u nedjelju podignuti vojsku, pa da vidimo kako to funkcionira, da se ne bi uspavali“. Treba naglasiti kako su vježbe „Vostok-2018“ uključene u vojni proračun RF za ovu godinu, tj.za njih su već ranije osigurana sredstva. Zato je puno važnije od njihove cijene pitanje, zašto je Rusija veliki dio svoje vojske ovom vježbom odlučila podignuti na razinu uvjeta najbliže identičnim onim stvarnim ratnim?

Prije odgovora na to, treba kazati kako se radi o strateškim vojnim vježbama, kojima će se u određenoj fazi njihove provedbe priključiti mongolska vojska, što je manje bitno, i postrojbe od nekoliko tisuća kineskih vojnika, što je izuzetno bitno. Zašto? Pa upravo zato što se radi o strateškim vojnim vježbama, kojima će se u određenoj fazi njihove provedbe priključiti mongolska vojska, što je manje bitno, i postrojbe od nekoliko tisuća kineskih vojnika, što je izuzetno bitno. Zašto? Pa upravo zato što se radi o vježbama strateškog karaktera, koje su se u vrijeme SSSR-a periodički izvodile s ciljem pripreme za potencijalni ratni sukob s Kinom. Kineska aktivna vojna nazočnost u vježbama „Vostok-2018“ znači kako će po prvi put u povijesti kineski generali aktivno sudjelovati (ne kao promatrači), već u koordinaciji vježbi skupa s ruskim generalima. To je nešto posve drukčije i novo i ukazuje na ono, čemu se američka strateška doktrina desetljećima suprostavljala svim silama (i to je činila vrlo uspješno) – sprječavanje vojnog saveza Rusije (ranije SSSR-a) i Kine. Jer Washingtonu je posve jasno kako se u vojnom smislu snazi takvog saveza vrlo teško može oduprijeti ili nad njim ostvariti vojnu pobjedu, neovisno o golemoj snazi današnje američke vojske. Jer prevaga po svim ključnim vojnim elementima, od nuklearnog potencijala do broja vojnog kadra bila bi na suprotnoj strani. Dakle, kineski generali, kao što sam rekao, ovom vježbom sudjeluju u strateškim operacijama ruske vojske (u konkretnom smijeru – onom istočnom), što znači i da su upoznati s njezinim ključnim elementima. A to znači samo jedno: između dviju vojski (preduvjet za to su bili politički odnosi) uspostavljen je visok stupanj povjerenja i koordinacije. A kada takve vojske surađuju na strateškoj razini to je onda vrlo ozbiljno i ne može se