Zoran Meter: Rusko-japanski odnosi: Tokio na karti Južne Kurile smjestio u Japan

Početkom kolovoza intenzivirala se međusobno optužujuća diplomatska retorika između Moskve i Tokija vezano uz Kurilske otoke, nakon, reki bismo, višemjesečnog „primirja“, uzrokovanog, prije svega osobnim zalaganjem i međusobnim prijateljskim odnosima i kontaktima ruskog predsjednika Vladimira Putina i japanskog premijera Shinzoa Abe. Naime, najprije je japanska vlada uložila prosvijed zbog održavanja ruskih vojnih vježbi u zoni ruskog otoka Kunashir (inače, Tokio to čini redovito u takvim slučajevima), smještenog u južnom arhipelagu Kurilskog otočja, pri čemu treba podsjetiti kako Tokio želi vratiti dva od ukupno četiri južnokurilska otoka pod japanski suverenitet nakon što su oni nakon Drugog svjetskog rata pripali SSSR-u. Rusko Ministarstvo vanjskih poslova je ubrzo nakon toga uložilo svoj prosvijed na potez službenog Tokija koji je označilo neprihvatljivim i uručilo ga japanskom veleposlaniku u Rusiji. Međutim japanska vlada je već idućeg dana objavila kako uručeni ruski prosvijed neće primiti na znanje i da je zabrinuta stavovima Moskve. Glasnogovornik japanske vlade kazao je kako je njihov veleposlanik u Rusiji ponovio službene stavove Tokija u svezi južnog arhipelaga Kurilskih otoka ali i da će japanska vlada „nastaviti aktivne pregovore s Rusijom“.

Inače, neovisno o negodovanju i prosvjedima Tokija, Rusija je prošle godine na Južne Kurile razmjestila jednu svoju diviziju ali i protuzračne i proturaketne sustave S-400, očito, s jasnom porukom Japanu, da je, neovisno o bilateralnim pregovorima, ovo još uvijek ruski teritorij.

Olimpijske igre kao sredstvo za diplomatske igre

Rusko južnokurilsko otočje (otoci Iturup, Kunashir, Shikotan i Habomai) prošli je tjedan prikazano na sajtu ljetnih Olimpijskih igara Tokio 2020.g. kao jedinstveni japanski teritorij, koji pripada prefekturi Hokaido. Na karti se mogu vidjeti i ruska naselja na tim otocima, kroz koja bi, također, navodno trebao prolaziti olimpijski plamen povodom ljetne Olimpijade koja će se u japanskoj prijestolnici održati od 24. srpnja do 9. kolovoza 2020. g. Međutim, dio interaktivne karte s Južnim Kurilima nije moguće povećati.

Na najnoviju provokaciju Tokija, kako je nazivaju u Rusiji, reagiralo je rusko Ministarstvo vanjskih poslova kroz riječi glasnogovornice Marije Zaharove, koja je taj potez nazvala „nepravovaljanim“ i otrovnim za atmosferu, nužnu za rješavanje složenih pitanja između dviju zemalja. Zaharova je izjavila slijedeće: „Mora se postaviti pitanje, tko provodi ovakve akcije i čini li to iz neznanja i nerazumijevanja povijesne stvarnosti – kome su na korist ovakvi potezi? Mogu vam reći, točno nisu na korist bilateralnim odnosima, a čini mi se, teško da mogu biti na korist i samome Tokiju.“

Japan proteklih nekoliko desetljeća osporava ruski (prije toga sovjetski) suverenitet nad četiri najjužnija otoka Kurilskog arhipelaga, pozivajući se na Traktat o trgovini i granicama iz 1855. godine između Ruskog i Japanskog carstva. Južni Kurili (kao dio ukupnog Kurilskog arhipelaga koji je pod suverenitetom Rusije) ušli su u sastav SSSR-a nakon završetka Drugog svjetskog rata i ta je činjenica priznata od strane međunarodne zajednice. Smatra se svojevrsnim ratnim plijenom – ratnom odštetom u teritorijalnim kompenzacijama, kakve su obično morale davati sile gubitnice ne samo nakon toga rata. Prema najnovijim istraživanjima oko 96% stanovnika Južnih Kurila ne želi predaju tih otoka Japanu.

U skladu sa sovjetsko-japanskom deklaracijom iz 1956. g. SSSR se suglasio predati dva najjužnija otoka Shikotan i Habomai Japanu (što nije ratificirao tadašnji sovjetski parlament) nakon potpisivanja mirovnog sporazuma između dviju država, koji do današnjega dana nije potpisan.

Japanski premijer Shinzo Abe je 21. srpnja izjavio kako planira potpisati mirovni sporazum s Rusijom prije nego što napusti svoju dužnost 2021. g. Njegov (kako si oba državnika međusobno tepaju) prijatelj, ruski predsjednik Vladimir Putin, na predsjedničkoj dužnosti ostat će do 2024. g. Njih dvojica do sada su se više puta sastajali, naizmjenično u Rusiji i Japanu, i razgovarali o svim složenim pitanjima, uključno i Južnim Kurilima, i time stvorili pozitivno ozračje za dijalog i pokretanje čitavog procesa s „mrtve točke“, nakon čega su dijaloški prostor spustili na razine ministarstava vanjskih i obrambenih poslova. Međutim, globalna geopolitička kriza i nova preslagivanja među središtima moći očito sve više i sve ozbiljnije opterećuju već prilično intenzivirani rusko-japanski dijalog, prije svega iz razloga što  je Japan najveći američki azijski vojni saveznik. A Rusija sigurno ne bi htjela da Amerikanci, sutra, ako bi Moskva Tokiju predala suverenitet nad dva najjužnija kurilska otoka u zamjenu za potpisivanje mirovnog sporazuma i snažan posljedični uzlet međusobnih gospodarskih odnosa (o kojemu obje strane često pričaju kao o neslućeno pozitivnim mogućnostima, poglavito u sferi visoke tehnologije, energetike, i velikih energetskih infrastrukturnih projekata koji bi povezivale dvije zemlje, poput rusko-japanskog plinovoda) na njima instaliraju svoje nove rakete ili otvore vojne baze, kako su to učinili na istoku Europe nakon raspada SSSR-a i Varšavskog ugovora. Time bi Amerikanci ugrozili neometan izlaz ruske Tihooceanske flote, stacionirane u Vladivostoku, na otvoreni ocean. S tim u svezi japanski je premijer Shinzo Abe u studenom 2018. g. izjavio za tamošnji  medij Asahi Shimbun, kako u slučaju postizanja rusko-japanskog sporazuma o predaji dijela južno-kurilskih otoka Japanu, tamo neće biti izgrađene američke vojne baze. Isti medij navodi i kako prema sporazumu o sigurnosti između Tokia i Washingtona SAD mogu otvoriti svoje vojne baze na čitavom japanskom teritoriju, ali, kako su tom mediju izjavili japanski visoki državni službenici, oni to ne mogu učiniti bez suglasnosti Japana.

Ali jamstva Tokija da se to neće dogoditi i da Amerikancima neće dozvoliti bilo kakve vojne aktivnosti u tim (sada ruskim) zonama očito se u Moskvi ne doživljavaju ozbiljno s obzirom na stvarnu snagu japanske vanjske politike i diplomacije, opterećene hipotekom poražene strane u Drugom svjetskom ratu, i njezinog, budimo realni, ipak podređenog položaja prema Washingtonu. Osim toga, bilo kakvo jače zbližavanje Rusije i Japana (i u političkom i u gospodarskom smislu) na ide na ruku SAD-u, poglavito ne u sadašnjim, složenim geopolitičkim odnosima, i Washington će sigurno učiniti sve da do njega ne dođe.

U kontekstu opravdane ruske zabrinutosti, podsjećam i na pisanje japanskog medija „Japan Business Press“ iz veljače ove godine, koji je naveo, ni manje ni više, nego da bi razmještaj američkih PZO sustava na četiri najjužnija otoka Kurilskog arhipelaga učvrstio zaštitu samih Sjedinjenih Država, kao i Japana od balističkih raketa Sjeverne Koreje, pri čemu Kurilske otoke naziva „idelanim mjestom“ za razmještaj američkih oružanih sustava. Navodi se, kako se za povećanje šanse za uništenje balističkih raketa, na njih mora izvršiti napad u ranoj fazi nakon lansiranja te da je najbolje mjesto za to kurilski otok Iturup (najsjeverniji od četiri južna otoka Kurilskog arhipelaga). „Rakete, lansirane iz Sjeverne Koreje na SAD, letjet će na sjevero-istok kroz ruski Primorski kraj. S tim u svezi, da bi se uništilo interkontinentalnu balističku raketu u početku finalne faze, nužno je izvršiti ispaljivanje iz točke koja se nalazi sjevero-istočnije od (japanskog otoka) Hokaidia“, piše „Japan Business Press“, navodeći, kako će se Iturup također morati integrirati u američki sustav PZO, koji štiti Europu od Irana. Osim toga, taj medij priznaje da će razmještaj američkih raketa na Iturupu blokirati bazu ruske Tihooceanske flote u luci Vladivostok, koja ima stratešku važnost kao luka koja se nikada ne smrzava. Rusija, koja kontrolira sva četiri južnokurilska otoka, kontrolira i morski prolaz Katarina između otoka Kunashir i Iturup koji se također ne smrzava i floti te države daje slobodan pristup otovrenom moru tj. Tihom oceanu, navodi japanski medij. (info: https://www.geopolitika.news/vijesti/japanski-mediji-juzne-kurile-nazvali-idealnim-mjestom-za-razmjestaj-americkih-sustava-pzo/).

A nakon ovakvih medijskih natpisa, 5. veljače reagirao je i ruski ministar vanjskih poslova Sergey Lavrov, kazavši slijedeće: „Prvi korak, kojeg se mora učiniti – nije na nama, već na Tokiju. To mora biti potpuno, bespogovorno priznanje rezultata Drugog svjetskog rata, uključno i suvereniteta Rusije nad svim Kurilskim otocima. Mi čekamo kada će naše japanske kolege shvatiti tu situaciju jer je Japan jedina država u svijetu koja nije priznala rezultate Drugog svjetskog rata, iako se priključila UN-u, ratificirajući statut te organizacije u kojoj su ti rezultati nazvani zaključenim i ne podliježućim ponovnom razmatranju.“

A da strahovanja Moskve o slabom položaju Tokija nisu bezrazložna svjedoči i činjenica da Trumpova administarcija od Japana zahtjeva snažniju militarizaciju ali i povećanje plaćanja za stacioniranje tamošnjih američkih vojnih baza, koje Japanci ionako financiraju s 2 milijarde dolara godišnje sukladno obvezama preuzetim još davno – iz posljeratnog razdoblja. To kod mnogih Japanaca izaziva nezadovoljstvo jer je većina tih baza ionako ostala kao posljedica američke okupacije nakon japanskog poraza u 2. svjetskom ratu. Ali teško da obični prosvijedi, kao i japanska politika u tom smislu bilo što mogu promijenjiti. Vladi, zapravo, ne preostaje drugo nego slušati i pokoravati se onome što „gazda“ kaže,  poglavito kada je u pitanju japanska vanjska politika čiji je prostor za eventualna iskakanja iz kolosjeka vrlo ograničen, a sasvim sigurno se ne nalazi u sferi osjetljive, vojno-sigurnosne problematike.

S druge strane nedvojbeno je kako bi Rusija željela normalizirati odnose s Japanom i s njim razvijati stratešku gospodarsku suradnju. Komparativni i svaki drugi preduvjeti za to itekako postoje, ali ne i oni (geo)politički. Čak niti ruska javnost više ne gleda tako negativno na pregovore s Japanom oko spornih teritorija. Prema novim istraživanjima ruskog javnog mišljenja (Sveruski centar za istraživanje mišljenja), istina je da se najmanje 77% Rusa protivi predaji Južnih Kurila Japanu, a njih 14% smatra kako te otoke treba vratiti Japanu radi sklapanja mirovnog sporazuma. Međutim, 51% ispitanika u Rusiji smatra kako je potrebno nastaviti pregovore s Japanom o tom pitanju do postizanja konačnog riješenja. To je znatno više nego 2009. g., kada se za to zauzimalo 35% Rusa.

0 komentara

You may also like