Zoran Meter: SAD – jemenski Huti propustili šansu za mir

Saudijska Arabija popustila i pokrenula pregovore s Iranom

Huti su oni koji kontroliraju i glavni grad Sanu i veći dio sjevernog Jemena i očito je kako traže puno veće dividende od onih koje im Amerikanci i Saudijci sada nude, a to je deblokada luke Hudeidah na Crvenom moru za normalnu opskrbu zemlje svim potrepštinama u zamjenu za završetak rata

Na jemenskim bojišnicama nema mira. Arapska koalicija na čelu sa Saudijskom Arabijom (a u stvarnosti saudijska vojska ostavljena je sama na bojišnicama sjevernog Jemena nasuprot šijitskih pobunjenika huta jer UAE vojno djeluju isključivo na prostorima nekadašnjeg Južnog Jemena s obzirom kako Abu Dhabi previše ne interesira sjeverni dio te zemlje, već „samo“ nadzor nad južnim jemenskim lukama i daljnjeg prodora svojih interesa u Istočnu Afriku) nikako ne uspijeva ne samo slomiti otpor huta (to je već odavno nemoguće), već niti osigurati po nju prijeko potrebni prekid vatre. Naime, šijitski pobunjenici, iza kojih logistički stoji Iran, posljednjih tjedana provode snažnu vojnu ofanzivu u središnjoj i naftom bogatoj regiji Marib na teritoriju nekadašnjeg Sjevernog Jemena (jedini dio nad kojim huti još nemaju puni nadzor), a osim toga sve češće izvode raketne i zračne napade bespilotnim letjelicama na teritorij Saudijske Arabije, prije svega na njezinu naftnu infrastrukturu.

U tim i takvim okolnostima Rijad je pristao na donedavno nezamislivo pokretanje pregovora s Iranom, a oni su se po prvi put nedavno u tajnosti održali u Iraku.

Ministarstvo vanjskih poslova Saudijske Arabije u petak je priznalo vođenje bagdadskih pregovora, izrazivši nadu u njihov uspjeh, ali i upozorilo na preuranjenost za donošenje bilo kakvih konačnih zaključaka. To je za Reuters izjavio saudijski diplomat Rayed Krimly, dodavši kako Rijad traži načine „za smanjenje napetosti u regiji“. Iako je u ponedjeljak američki državni tajnik Antony Blinken izjavio kako SAD ne stoje iza saudijsko-iranskih pregovora, malo tko od ozbiljnih analitičara to smatra istinitim. Naime, bez smirivanja strasti i „hlađenja glava“ u Rijadu ali i Jeruzalemu, većih šansi za američko-iransku deeskalaciju odnosa gotovo da i nema s obzirom kako su Izrel i Saudijska Arabija najveći američki partneri u bliskoistočnoj regiji.




Bidenova administracija predstavila je završetak građanskog rata u Jemenu kao svoj vanjskopolitički prioritet. Bidenov posebni izaslanik za Jemen, Tim Lenderking, nedavno se vratio u Washington nakon sastanaka s ključnim igračima u Saudijskoj Arabiji, Omanu i Jordanu. Tamo je razgovarao i sa saudijskim prijestolonasljednikom Mohammedom bin Salmanom – gospodarom jemenskog rata. Lenderking je tom prigodom naglasio potrebu da Rijad ublaži sva ograničenja (blokade) u jemenskoj crvenomorskoj luci Hodeida i zračnoj luci Sana (oba grada drže huti), i da se postigne „sveobuhvatni prekid vatre u cijeloj zemlji i prijeđe na inkluzivne političke pregovore”.

Rijad računa na „milost“ huta

Saudijska Arabija, osim toga, računa i na „milost“ huta s obzirom da ih je nova administracija u Washingtonu na čelu s Joe Bidenom „amnestirala“ tj. skinula s američkog popisa terorističkih organizacija iako im tamo,  istinu govoreći, nije bilo niti mjesto.





Naime, tzv. huti borci su jemenskog šijitskog političkog pokreta Ansar Allah koji se aktivno i klasičnim vojnim snagama i taktikama bori u jemenskom građanskom ratu, a ne terorističkim akcijama na domaćem ili stranom teritoriju. Osim toga, oni se od 2015. g. vojno bore protiv intervencionističkih snaga arapske koalicije. Bez obzira što je ona odobrena od strane Vijeća sigurnosti UN-a, to a priori ne znači da je suprotna strana teroristička. U Jemenu šijita ima prko 40% pa je jedino logičko i moguće rješenje ipak  ono političko – dogovorno, a ne nametanjem vlasti od strane ove ili one regionalne sile, iza koje pak stoje ove ili one globalne sile i tako u nedogled – u neprestanom vrtlogu ratova, nasilja i stradanja. A stradanja u Jemenu, prije svega civila, već je ionako previše, a sve se češće to stradavanje iskazuje i terminom genocid – kakvo ono i jest jer saudijska neselektivna bombardiranja prouzrokuju goleme žrtve i patnje civila. I Rijad je itekako svjestan da njegove vojne operacije vrlo negativno utječu na imidž zemlje i u regiji (saudijska, modernim naoružanjem opremljena vojska nije u stanju već sedmu godinu poraziti jednu nemjerljivo slabiju vojsku, uz to i bez zračnih i pomorskih snaga) i u međunarodnoj zajednici.

Nedvojbeno je kako američka administracija, i predsjednik Joe Biden osobno, želi zaustaviti jemenski rat jer joj je to nužno za smirivanje ionako visokih tenzija u odnosima s Teheranom, s kojim u Beču upravo pregovara o uvjetima američkog povratka u iranski nuklearni sporazum iz srpnja 2015. godine, iz kojeg je prethodni predsjednik Donald Trump SAD jednostrano povukao u svibnju 2018. g. a Iranu uveo dodatne stroge gospodarske i financijske sankcije.

State Department ljut na hute

Jemenski huti nedavno su odbacili saudijski prijedlog o prekidu vatre koji podržavaju Sjedinjene Države, a koji je obuhvaćao mjere kojima se omogućava uvoz goriva i hrane u Hodeidahu. Pobunjenici su izjavili kako mirovni plan nije otišao dovoljno daleko da ukine blokadu koju je Saudijska Arabija nametnula na dijelove njihove zemlje.




Stvari se, dakle, dodatno kompliciraju.  Je li to sve igra Teherana i njegov „as u rukavu“ u pregovorima s američkom delegacijom u Beču pri posredništvu EU, Francuske, Kine, Njemačke, Rusije i Velike Britanije (gdje Rusija i Kina de facto zastupaju iranske interese ili ih Teheran usklađuje s njihovim – manje bitno) još uvijek nije jasno ali se definitivno ne smije isključiti.

Zbog nastalog stanja Sjedinjene Države iskazuju zabrinutost. Tako je, u petak, američki State Department  izjavio kako su, odbijajući sastanak s izaslanikom Ujedinjenih naroda Martinom Griffithsom jemenski pobunjenici huti propustili priliku pokazati da su ozbiljni u svezi okončanja rata.

State Department optužio je Hute za pogoršanje ionako teških uvjeta u na početku teksta spomenutoj regiji Marib, opisujući pobunjeničku ofenzivu na naftom bogatu regiju kao “kontradiktornu njihovim izjavama u svezi humanitarnog stanja u Jemenu“. Ujedinjeni narodi upozorili su da bi stotine tisuća ljudi moglo biti raseljeno ako Huti nastave napad na Marib, gdje se nalazi  posljednje uporište vlade predsjednika Abeda Raba Mansoura Hadija na sjeveru Jemena.

“Na stolu stoji pošten posao koji će donijeti trenutačno olakšanje Jemencima”, objavio je State Department. „Huti su propustili glavnu priliku da pokažu svoju predanost miru i da postignu napredak u ovom prijedlogu kroz odbijanje sastanka s posebnim izaslanikom UN-a [Martinom] Griffithsom u Muscatu (glavni grad Omana, op.ZM.) – poglavito s obzirom na spremnost Vlade Republike Jemen da postigne sporazum za okončanje sukoba.”

Međutim, Huti se protiv te iste vlade bore već godinama. Osim toga upravo su oni ti koji kontroliraju i glavni grad Sanu i veći dio sjevernog Jemena i očito je kako traže puno veće dividende od onih koje im Amerikanci i Saudijci sada nude, a to je deblokada jemenskih luka na Crvenom moru za normalnu opskrbu zemlje svim potrepštinama u zamjenu za završetak rata.

Treba jasno reći da se u Jemenu dogodio genocid

Iscrpljujući jemenski rat do sada je za sobom ostavio 20 milijuna Jemenaca (oko dvije trećine stanovništva) u potrebi za humanitarnom pomoći da bi uopće preživjeli. UN procjenjuje kako će 16 milijuna ljudi u Jemenu u sljedećih godinu dana osjetiti glad, a oko 400 000 djece od gladi bi moglo umrijeti. Osim toga stotine tisuća civila poginulo je u saudijskim zračnim napadima od ožujka 2015. g., Prema pojedinim procjenama, u čak oko 30% ukupnih saudijskih zračnih napada u toj zemlji od početka rata, oni su umjesto vojnih pronalazili upravo civilne ciljeve.

Pa neka netko onda kaže kako se ovdje ne radi o pravom genocidu, jer ako to nije –  što je onda, zapravo, genocid, i zašto je taj pojam tada uopće uveden u međunarodno kazneno pravo? Ili će se i po tom pitanju raditi selekcija prema geopolitičkim interesima tj. „mojim“ i „tvojim“ zločincima – od kojih oni prvi možda to i jesu, „ali su ipak moji“?

Na žalost, upravo tako funkcionira naš svijet.

Komentari

komentar

You may also like