Tjednik 7Dnevno, 30. travnja
Proteklih tjedana svjedočimo sve češćim političkim i medijskim optužbama i protuoptužbama velikih svetskih sila oko proizvodnje ili uporabe biološkog oružja. Ta je problematika na svjetlo dana izišla paralelno sa širenjem pandemije koronavirusa COVID-19 (poglavito od trenutka kada je taj virus snažno zahvatio i Sjedinjene Države), i posljedičnih, sve učestalijih optužbi i protuoptužbi kroz pitanja tko je za nju kriv, jesu li se tajile pojedine ključne informacije o epidemiji, je li od strane nadležnih političkih i zdravstvenih institucija i struktura poduzeto dostatno ili je njihova reakcija zatajila zbog podcjenjivanja opasnosti i td. Takve polemike se prije svega manifestiraju u oštrim političkim pa i znanstvenim proturječjima između SAD-a i Kine (poglavito kada je riječ o porijeklu koronavirusa), u što je, prije svega od strane američkog predsjednika Donalda Trumpa, vrlo brzo uključena i Svjetska zdravstvena organizacija – WHO, koju je Trump nedavno čak i odbio dalje financirati pod optužbom za njezinu lošu reakciju na nastalu globalnu zdravstvenu krizu i zatražio njezinu temeljitu reformu.
Zbog svega ovoga, umjesto solidarnosti i zajedničke borbe kroz suradnju zdravstvenih i znanstvenih institucija i neizostavne politike, upravo svjedočimo u povijesti neviđenom korištenju jedne pandemije i jednog virusa kao moćnog oružja za geopolitičke i geoekonomske ratove i promicanje interesa međusobno suprostavljenih globalnih silnica. Zapravo, radi se ili o pokušaju uspostave potpune dominacije jedne od njih (SAD-a) ili, što je puno izglednije, o stvaranju novog podjeljenog svijeta na interesne sfere velikih igrača, gdje će SAD kroz sve moguće instrumente „meke sile“ nastojati izolirati svog najvećeg i najopasnijeg konkurenta – Kinu od ostatka svijeta.
A kako se sada čini, u tom „pandemijskom ratu“ između Washingtona i Pekinga, na stranu ovog posljednjeg staje Moskva. To je vidljivo iz nedavnih priopćenja ruskog Ministarstva vanjskih poslova nakon prošlotjedne najave američkog Senata o pokretanju službene istrage o ulozi Kine i WHO-a u širenju pandemije COVIDa-19, kao i javno izrečenih stavova pojedinih senatora i utjecajnih američkih medija o potrebi kažnjavanja Kine kroz prisilne naplate i konfiskaciju njezinih financijskih aktiva u svijetu i podizanju tužbi protiv Pekinga od strane svih država svijeta koje su pretrpjele velike gospodarske štete, u kojima bi se tražile financijske kompenzacije. Ruski ministar vanjskih poslova Sergey Lavrov takve najave američkog Senata i optužbe protiv Kine nazvao je „neutemeljenim“ i „neprihvatljivim“. Nekako u isto vrijeme, iz ruskog MVP uslijedila su i upozorenja o američkim biološkim laboratorijima diljem svijeta i jačanju „biološke prisutnosti“ SAD-a na postsovjetskim prostorima, u kojima se otvoreno aludiralo i s mogućnošću američke proizvodnje biološkog oružja u neposrednoj blizini ruskih granica. Tako je u ruskom MVP kazano i da su Sjedinjene Države u Gruziji otvorile američko-gruzijski Centar za istraživanje javnog zdravlja Richard Lugar (Richard Lugar Center for Public Health Research), koji je službeno ušao u sastav američkog vojnog sustava za nadzor širenja zaraznih bolesti, kao i to da su nedavno u tom Centru boravili predstavnici Pentagona, koji su gruzijskoj strani predlagali proširenje spektra istraživanja. Pa iako službeni Tbilisi postojano izjavljuje kako taj američki Centar njima pomaže u borbi protiv epidemije koronavirusa 24 sata dnevno, Rusija u to baš previše ne vjeruje. Slično stanje je i u Ukrajini, gdje je američko veleposlanstvo u Kijevu, nakon nedavnih prozivki od strane pojedinih ukrajinskih oporbenih predstavnika (Viktor Medvedchuk) i traženja da se izjasne o postojanju 15 američkih bioloških laboratorija na teritoriju Ukrajine i navodnom „financiranju projekata za proizvodnju oružja za masovno uništenje“, bilo primorano reagirati na „ruske dezinformacije“. U svom priopćenju, objavljenom na službenoj web stranici, američko veleposlanstvo je priopćilo kako „u Ukrajini, Program američkog Ministarstva obrane o smanjenju biološke ugroze (U.S. Department of Defense’s Biological Threat Reduction Program) radi s ukrajinskom vladom na obezvrjeđivanju patogenih mikroorganizama i toksina, koji izazivaju zabrinutost, na ukrajinskim državnim objektima, a istodobno se omogućuje provedba civilnih istraživanja i razrade cjepiva“. Također se navodi kako su u međuvladinu organizaciju Science and Technology Center in Ukraine (STCU), osnovanu 1993. g., osim SAD-a i Ukrajine uključeni još i Azerbajdžaan, Europska unija, Gruzija, Moldavija i Uzbekistan (https://ua.usembassy.gov/u-s-ukraine-partnership-to-reduce-biological-threats/).
Ulaziti u to, tko je od velikih igrača u pravu, tko se bavi znanstvenim istraživanjima u korist općeg dobra ili to čini u opasne vojne svrhe nema smisla jer to mi ne možemo znati i dokazati, već možemo samo nagađati, pretpostavljati i analitički zaključivati temeljem dostupnih informacija a ne čvrstih dokaza. Što se „iza brda valja“ mi ne znamo, ali da nije ništa dobro – to već osjećaju gotovo svi stanovnici našega svijeta. A u tom smislu će itekako dobro poslužiti šokantan članak španjolskog medija Publico od 16. travnja ove godine (https://blogs.publico.es/puntoyseguido/6402/los-ensayos-de-armas-bacteriologicas-de-eeuu-sobre-su-propia-poblacion/).
Kada ludost pomrači um onih koji odlučuju
Evo što je u tekstu iz članka španjolskog medija navedeno:
Naziv operacije: „Sea-Spray“
Mjesto izvođenja: San Francisco, SAD
Vrijeme provedbe: od 20. do 27, rujna 1950.g.
Predsjednik: Harry S. Truman
Tijekom sedam dana američke pomorske snage su iz golemih spremnika sa svojih minolovaca raspršivale značajne količine bakterija Serratia Marcescens i Bacillus Globigii, stvarajući čitav oblak koji je visio nad 800 tisuća stanovnika zaljeva (San Francisca). Mjesto provedbe operacije izabrano je zbog njegove blizine moru, visoke gustoće naseljenosti, postojanja nebodera, kao i zbog velike naoblake u toj zoni koja je pomagala prikriti masu patogenih tvari i omogućavala njihovo širenje. Cilj vježbe bio je proučavanje posljedica toga oružja ne na zdrave ljude, već na slijedeće:
protok vjetra, koji raznosi smrtonosne bakterije; dim, koji bi prenosio bakterije na ogromne udaljenosti; vrijeme, za koje bi bakterije stigle do drugih regija i količina bakterija nužna za infekciju; proučiti ranjivost velikih gradova u slučaju primjene biološkog oružja, njegov utjecaj na okoliš i način borbe protiv njega.
Serratia Marcescens izabrana je prema dvama kriterijima, navodi Publico:
1. Ta bakterija nije toliko smrtonosna kao Bacillus Anthracis, ona ista koju 2003.g. Saddam Hussein nije slao poštanskim kuvertama u SAD-u (što je onda bio jedan od razloga za pokretanje invazije na Irak). Tim se bavio agent FBI-a Bruce E. Ivins, koji je 18 godina radio u Vojnom institutu za istraživanje zaraznih bolesti i izradio cjepivo protiv te bakterije: on je zarazio 22-oje svojih suradnika, od kojih su petorica umrla.
2. Ona izaziva crveni pigment. zahvaljujući čemu je to postalo svojevrsni „marker“, širenje kojeg omogućuje lako praćenje u prostoru.
Te iste godine slični eksperimenti provedeni su i u okruzima Calhoun (Alabama) i Key West (Florida), gdje je isprovocirana epidemija pneumonije.
Španjolski medij odmah donosi slijedeći zaključak: radilo se o stvarnom uspjehu „kriminalnog vojno-industrijskog kompleksa i njegovih političkih predstavnika“, koji je postao najveći eksperiment u povijesti s biološkim oružjem. Obrasci, uzeti iz 43 oblasti širenja bakterija, pokazali su njihovu učinkovitost: osim samog Zaljeva, patogenim tvarima bili su zaraženi i obližnji gradovi. Njihovi su stanovnici o tome doznali puno kasnije, zahvaljujući novinarskom istraživanju koje su provele novine Longday Newsday 1976. godine.
Međutim, kako dalje navodi španjolski medij, operacija „Sea-Spray“ nije bila ni prva ni posljednja tijekom koje su SAD testirale biološko oružje. U tekstu se navode sve poznate operacije i godine njihove provedbe, počevši od 1920. g. i završivši s 2013.godinom. Za ovu posljednju se navodi kako se radi o Pentagonovom programu vrijednom 300 milijuna dolara za tajni biološki rat i otvaranju Centra za laboratorijska biološka istraživanja u Gruziji, u blizini granice s Rusijom.
Ne vjerujmo ničemu a priori, već sve provjeravajmo
Upravo iz ovakvih razloga, kakvi su navedeni u ovom tekstu, u svojim izjavama uvijek upozoravam kako ne treba brzati sa zaključcima i optužbama upućenih s ove ili one strane prema ovoj ili onoj zemlji, poput onih da je baš ona kriva za pojavu sadašnje pandemije koronavirusa. Kada znamo koliko pomračenih umova sjedi u udobnim foteljama i koji se, navodno, primarno brinu za sigurnost vlastitih građana i naroda a obično svoju ulogu u tom smislu svojevoljno i nepozvano rado proširuju i na navodnu brigu za sigurnost čitavog slobodarskog svijeta i njegovu zaštitu od pomračenih režima i diktatora i td., treba ostati kritičan, sve preispitivati i ništa ne uzimati zdravo za gotovo pa makar to na prvi pogled izgledalo i logično. Imamo za to brojnih primjera, poput „neoborivih dokaza“ da je Irak posjedovao kemijsko oružje, zbog čega je onda uslijedila vojna invazija na tu zemlju koja je rezultirala stotinama tisuća (neki tvrde i milijun) civilnih žrtava, da bi se nekoliko godina kasnije hladno utvrdilo kako je to bila „greška“ i da Sadam Husein nije posjedovao kemijsko oružje. A to što je on obješen, a Irak kao država potpuno uništen, očito nije važno niti će za to itko ikada odgovarati (protiv bivšeg britanskog premijera Tonya Blaira, koji je lažno tvrdio kako britanske obavještajne službe posjeduju čvrste dokaze o Sadamovom posjedovanju kemijskog oružja, zbog toga je pokrenut sudski proces koji je u međuvremenu, kako to obično biva s političkim izvršiteljima velikih zadaća zakulisnih centara moći poznatih i kao „duboka država“, iščezao iz vidokruga javnosti, dok je Blair i dalje slobodan čovjek koji putuje svijetom i kao privatna osoba političarima i biznisu pruža svoje savjetodavne usluge). I zato je tu važno naglasiti i podsjetiti na toliko bitan postulat: od propusta osude stvarnog zločinca gora je jedino osuda nevinoga – bilo pojedinca, bilo naroda ili države.
Jasno je kako ovdje prije svega aludiram na sadašnja američko-kineska prepucavanja s početka ovoga teksta i gdje od ranije navodim kako se ostali svijet ne smije dati uvući u njihove igre i a priori se svrstavati za jednu ili drugu stranu. Vremena su nikad složenija i uistinu je najbolje stajati sa strane, promatrati i čekati. Svrstavanje za male narode i zemlje, poglavito one koji su nevješti u hvatanju u koštac s podmuklim zakulisnim igrama globalnih moćnika (koji se, nerjetko, na kraju i sami međusobno dogovore oko podijele plijena (i gdje su onda redovite i tzv. kolteralne štete u vidu interesa malih i po njih nebitnih država), poglavito u uvjetima kada postoji vojna i ekonomska ravnoteža snaga između velikih a što je upravo sada slučaj), može rezultirati katastrofalnim posljedicama čak i po njihovu opstojnost, što nam svjedoči povijest od biblijskih vremena pa do danas. A zlo se ionako samo od sebe proždire ukoliko ga dodatno ne hranimo svojim glupostima i strahovima koji proizlaze iz pukog neznanja i nepoznavanja elemantarnih (geo)političkih i društvenih procesa koji se upravo odvijaju u svijetu. A od tog neznanja i gluposti u pravilu stradavaju oni narodi koje vode neuki, bojažljivi i neodlučni političari.
