Geopolitika News nastavlja pratiti političko, vojno i sigurnosno stanje u Afganistanu – zemlji, u kojoj unutar NATO-ovog vojnog kontingenta aktivno sudjeluju i hrvatski vojnici, i koje, i zbog te činjenice zaslužuje pojačanu pozornost radi lakšeg snalaženja pri donošenju budućih političkih odluka službenog Zagreba s obzirom na daljnji razvoj stanja u i oko te zemlje. A ono je sve dinamičnije jer su u tijeku neki novi procesi koje je potrebno sagledavati iz širokog kuta kako bi se lakše shvatila punina te kompleksne problematike koja ne silazi s pijedestala međunarodne politike posljednjih desetljeća. U međuvremenu, paralelno s pokrenutim političkim procesima glavnih vanjskih i unutarnjih igrača i kao znak njihove ozbiljnosti intenziviraju se i terorističke aktivnosti u glavnom gradu Kabulu. Tako je prošlog tjedna, nakon duže vremena, vozač samoubojica napao kolonu vojnika NATO saveza, ranivši četvoricu američkih vojnika, dok je šest civila poginulo. Odgovornost za taj teroristički čin preuzeli su talibani, a napad na Amerikance, očito, ima važnu političku poruku s obzirom na američko-talibanske pregovore koji su upravo u tijeku i s njima povezane talibanske zahtjeve da svi strani vojnici moraju napustiti tu zemlju, kao preduvjet za postizanje unutar-afganistanskog sporazuma. O tome više nešto niže u tekstu, a sada se osvrnimo na riječi američkog vojnog zapovjednika vezane uz Afganistan.
Dok problem terorizma u Afganistanu ne bude riješen nema smisla postavljati pitanje o povlačenju američke vojske iz te zemlje, izjavio je prošli tjedan zapovjednik združenog stožera američke vojske general Joseph Dunford, čije je riječi prenio The Washington Times.
General Dunford, prijašnji zapovjednik američkog i NATO-ovog kontingenta u Afganistanu, izjavio je slijedeće: „Nitko nije predlagao povlačenje naše vojske iz Afganistana sve dok se naši interesi u borbi protiv terorizma nalaze pod ugrozom. O tome se ne raspravlja.“ Joseph Dunford je naglasio, kako, iako Sjedinjene Države vode pregovore s talibanima, ostaje nužnost zadržavanja vojne nazočnosti u toj zemlji. Također je kazao kako u posljednje vrijeme pojačanu aktivnost u tome smijeru vodi i Rusija.
Na portalu Geopolitika News još smo 22. veljače ove godine izvijestili da su tog istog dana u turskom glavnom gradu Ankari održani pregovori između američkih i ruskih predstavnika po problematici Afganistana – Zalmaya Khalilzada i Zamira Kabulova. Sastanak je održan u ruskom veleposlanstvu, iza zatvorenih vrata, a trajao je više od sat vremena. Dvije su strane razgovarale i o pripremi slijedećih konzultacija o Afganistanu u tzv. Moskovskom formatu, kao i o pokretanju unutar-afganistanskog političkog dijaloga. (https://www.geopolitika.news/razgovori/komentari/sad-traze-izlaznu-strategiju-u-ankari-odrzani-americko-ruski-pregovori-o-afganistanu/)
A da su se Rusi i Amerikanci oko toga vjerojatno nešto i dogovorili svjedoči i prošlotjedna vijest o rusko-afganistanskim razgovorima u Moskvi (https://www.geopolitika.news/vijesti/rusija-s-talibanima-za-potpuno-povlacenje-stranih-vojski-iz-afganistana/), prigodom svečanosti povodom 100. godišnjice uspostave diplomatskih odnosa između dviju zemalja, na kojima je s ruskom stranom razgovarala i talibanska delegacija. Moskovski predstavnik talibanskog krila u Dohi, Delawar Shahabuddin (to krilo sudjeluje na pregovorima s američkom stranom u glavnom katarskom gradu), izjavio je nakon sastanka talibanske delegacije s predstavnikom ruskog predsjednika za Afganistan, spomenutim Zamirom Kabulovom (direktorom Drugog departmenta za Aziju u ruskom MVP), kako talibani zahtjevaju potpuno povlačenje stranih vojnika iz Afganistana. Identičan stav, kao službenu rusku poziciju, istom je prigodom, zanimljivo, izrazio i ruski ministar vanjskih poslova Sergey Lavrov!
Dana 30. svibnja, glasnogovornik talibanskog pokreta u Dohi Muhammad Souhail Hashin, komentirajući spomenute pregovore u Moskvi, izjavio je kako teritorij Afganistana neće biti korišten protiv Rusije i susjednih država. „Sastanak s Kabulovom (Putinovim predstavnikom za Afganistan) bio je vrlo dobar. Razgovarali smo o odnosima između Afganistana i Rusije. Potvrdili smo Kabulovu kako afganistanska zemlja neće biti iskorištavana protiv Rusije i susjednih država“, izjavio je Hashin.
Tadžikistan – islamistička platforma za destabilizaciju Rusije
Naime, ruski analitički krugovi često naglašavaju kako Amerikanci nakon neuspjeha u Siriji, vezano uz svrgavanje tamošnjeg zakonitog predsjednika Bashara Assada kao i završetka glavnine svojih vojnih operacija protiv džihadista iz tzv. Islamske države, rade na prebacivanju bliskoistočnih radikalnih i terorističkih elemenata, prije svega onih iz tzv. Islamske države upravo u Afganistan, s ciljem njihovog daljnjeg prebacivanja u njemu susjedne zemlje, prije svega Tadžikistan, Uzbekistan (iz tih dviju država na Bliskom istoku u tzv. Islamskoj državi ratovalo je između 2 i 5 tisuća boraca, dio kojih se već vratio u svoje matične zemlje) ali i Kinu (konkretno, njezinu zapadnu autonomnu regiju, većinski nastanjenu ujgurskim muslimanima) s ciljem destabilizacije stanja i prelijevanja terorističkih aktivnosti iz tih zemalja na ruski teritorij. Ako je suditi prema spomenutim riječima talibanskog glasnogovornika, upravo je taj problem i bio intencija sastanka u Moskvi. Pri tom svakako treba dodati kako talibanski predstavnici učestalo upozoravaju na neprihvatljivost jačanja tzv. Islamske države na afganistanskom terotoriju.
A da je Moskva itekako zabrinuta takvim razvojem stanja svjedoči njezina intenzivirana vojna suradnja s Tadžikistanom (Afganistanu susjednom zemljom s kojom dijeli tisuću kilometara dugu granicu), kao i jačanje vojnih efektiva u ruskoj 201. vojnoj bazi na tadžikistanskom teritoriju, u kojoj obuku vrše i tadžikistanski vojnici. Rusija je toj zemlji u posljednjih nekoliko godina isporučila oružja u vrijednosti većoj od 200 milijuna dolara. Prošli je tjedan u Tadžikistan stigao ruski ministar obrane Sergey Shoygu i u glavnom gradu Dušanbeu razgovarao s predsjednikom države Emomali Rahmonom, kao i ministrom obrane i najvišim vojnim dužnosnicima te 9-milijunske zemlje. Dvije su strane dogovorile još intenzivnije vršenje zajedničkih vojnih vježbi, kako na tadžikistanskom tako i na ruskom teritoriju, u okviru Organizacije sporazuma o zajedničkoj sigurnosti (ruskog pandama NATO savezu) koje je i Tadžikistan član. Zanimljivo je kako je svega nekoliko dana ranije u Dušanbeu boravio i šef glavne ruske sigurnosne službe FSB (Federalna služba bezopasnosti) Aleksandar Bortnikov. U Tadžikistan se s Bliskog istoka, gdje su sudjelovali u postrojbama terorističke organizacije „Islamska država“, vratilo više stotina boraca koji sada prolaze kroz program reintegracije. Rusi u taj program previše ne vjeruju i svjesni su kako većina tih povratnika u tadžikistanskim naseljima i džamijama širi radikalnu islamističku ideologiju. Sama tadžikistanska vlada je zbog toga na teritoriju države već zatvorila više stotina džamija u kojima se propagirao radikalni islam.
Što se trenutačno događa u Afganistanu?
Prvi i najvažniji element koji utječe na stanje u Afganistanu jest činjenica, da su u posljednjih skoro dvije godine talibani značajno vojno i organizacijski ojačali, i nakon konsolidacije svojih redova, opasno podjeljenih i uzdrmanih nakon smrti njihovog karizmatičnog vođe mulle Omara (njegova je smrt potvrđena u ljeto 2015. g., a prethodno je u bijegu bio od 2001. g. tj. početka američke vojne intervencije u toj zemlji) pokrenuli učestale pa i složene vojne operacije većeg intenziteta protiv vladinih snaga u Kabulu, stavivši pod svoj nadzor više od polovice afganistanskog teritorija. Time je u pitanje dovedena čitava koncepcija i svrsishodnost tj. temeljni ciljevi pokrenute masovne i skupe Zapadne vojne intervencije 2001. godine.
Drugi bitan element je taj, da je 22. svibnja ove godine istekao mandat afganistanskom predsjedniku Ashrafu Ghaniju i aktualnoj vladi, ali im je Vrhovni sud prije nekoliko dana produljio ovlasti do predsjedničkih izbora koji se održavaju 28. rujna. U međuvremenu je predsejdnik Ghani smijenio pojedine ministre u vladi (ministra energetike, ministra obrazovanja i ministra prometa i veza), što je 30. svibnja izazvalo negativnu reakciju američkog veleposlanika u toj zemlji Johna Bassa. On je, u intervjuu afganistanskoj televiziji TOLOnews, izjavio, kako SAD poštuju odluku Vrhovnog suda o produljenju mandata ali i da se potezi s novim kadrovskim riješenjima teško mogu smatrati zakonitim, te je pozvao vodstvo Afganistana „na suzdržanost u ovom izvanrednom razdoblju“. Ovakav upozoravajući ton američkog diplomate aktualnoj vladi nije slučajan: upravo se službeni Kabul najviše protivi američkim razgovorima s talibanima, bojeći se za svoju budućnost, svjestan kako će u slučaju postizanja sporazuma on morati podijeliti vlast i i uskladiti svoje interese s talibanskima.
Krah strategije SAD-a: šijtski Iran pomaže ekstremne sunitske talibane!
Već je posve razvidno da je propala Obamina strategija odstranjivanja Pakistana i „njegovih“ talibana iz unutar-afganistanskog dijaloga, koja je umjesto njih željela ojačati ulogu Indije, najviše kroz obuku službenih snaga sigurnosti ali i kroz izvoz indijskog naoružanja (a Indija Afganistanu niti je susjedna zemlja niti ima bilo kakvih značajnijih uporišta na samom terenu, dok je Pakistanu, kao utjecajnom igraču u Afganistanu, najblaže rečeno veliki regionalni suparnik). Zato se uz samo malo dubljeg promišljanja moglo zaključiti kako je ta nova (iz 2016.g.) američka strategija vrlo manjkava pa i potpuno šuplja. Ona je pokrenuta u posljednjoj godini mandata Baracka Obame i nastavljena od strane Trumpove administracije, barem do prosinca prošle godine i Trumpove najave o potrebi povlačenja polovice od ukupno 14 tisuća američkih vojnika iz Afganistana, koja najava nikada nije službeno potvrđena ali je očito kako se itekako razmatra u zatvorenim krugovima političkog i vojnog vrha SAD-a (o čemu svjedoči i vijest s početka ove analize). Nova Trumpova strategija (ako se još može tako nazvati) nastoji potaknuti šire uključivanje ostalih regionalnih sila u riješenje problema, što je i potpuno logično (SAD bez suradnje s Afganistanu susjednim državama u tu zemlju ne može prebacivati niti svoju vojnu i logističku opremu!) Radi se prije svega o Rusiji, a onda i Kini, uz već spomenutu Indiju i opet Pakistan. Ovdje se mora naglasiti i da Afganistanu susjedni Iran posljednjih nekoliko godina ima itekako razvijene odnose s talibanima. Teheran im isporučuje i oružje, poglavito nakon što je Pentagon Pakistanu smanjio redovitu godišnju vojnu pomoć za čak jednu trećinu (kao posljedica spomenute katastrofalne Obamine strategije isključivanja Islamabada iz „igre“, Pakistan je bio primoran drastično smanjiti vojnu pomoć talibanima, a na upražnjeno mjesto odmah su svojim novcem uskočili Katar i drugi bogati Zaljevski sponzori, koji su time, djelomično i od redova odmetnutih talibana stvorili domaću „islamsku državu“. A upravo se u toj činjenici (intenziviranoj iransko-talibanskoj suradnji) najbolje i ogleda potpuna katstrofa američke strategije o Afganistanu, jer je ona uspjela „spojiti nespojivo“ – šijtski Iran s ekstremnim sunitskim talibanskim pokretom!
Rađa se nešto novo
Naravno da je takvo stanje po Washington postalo neizdrživo i da je Trump, zajedno sa svojim savjetnicima morao krenuti u potpunu reviziju dosadašnje američke strategije. Kao što vidimo, radi se o dramatičnim promjenama: u afganistansku problematiku i modalitete rješavanja tamošnjeg višedesetljetnog sukoba (na koji je Washington još do nedavno stavljao svoje isključivo pravo, ne dopuštajući bilo kome da se aktivnije miješa u političke i vojne procese u toj zemlji), upravo je uvučena i jedna, SAD-u „neprijateljska“ Rusija. Osim toga, State Department i Pentagon počeli su, ispočetka tajno, a sada već posve otovreno pregovarati s talibanima u Dohi, ali i kroz druge formate, uključno i onaj spomenuti u Moskvi. S istim onim talibanima koje su do još prije svega koji mjesec smatrali klasičnom terorističkom organizacijom s kojom nema pregovora i koju je potrebno potpuno iskorijeniti. Uostalom, upravo je talibanski režim bio i povod za američku intervenciju u Afganistanu 2001.g. nakon čuvenih terorističkih napada na SAD 11. rujna i posljedične američke objave „svetog rata“ protiv terorizma.
U svemu ovome vrlo bitnu ulogu ima i američka javnost, koja Afganistan i američki vojni angažman u toj zemlji najemotivnije ali i najkritičkije doživljava u odnosu na sve druge točke svijeta u kojima američka vojska na ovaj ili onaj način sudjeluje (daleko više i u odnosu na jednu Siriju, Irak, Jmen, a da i ne govorimo o Ukrajini…), zbog velikog broja poginulih američkih vojnika u predugom i preskupom ratu, koji, usprkos tome, nije rezultirao ama baš ničim onim zbog čega je prvotno i bio pokrenut. A svega toga je, vjerojatno, svjestan i američki predsjednik Trump.
Zato se pregovori o pokušaju političkog riješenja afganistanskog sukoba nastavljaju, jer su svi svjesni kako vojnog riješenja nema. Pitanje je samo, kakva će u stvarnosti biti koordinacija američko-ruskih napora da se riješenje i postigne s obzirom na katastrofalno stanje njihovih međusobnih odnosa, u kojima se samo povremeno probijaju „zrake svjetlosti“ kroz izjave tipa onih, o spremnosti na suradnju po pitanjima od zajedničkih interesa, a što je posljednji put spomenuto iz istiju američkog državnog tajnika Mikea Pompea nakon nedavnog susreta s ruskim kolegom Lavrovom i predsjednikom Vladimirom Putinom u Sočiju, a koje je, u gotovo istom obliku ponovio i sam Putin. Je su li ti zajednički interesi mogući na afganistanskom tlu ubrzo ćemo vidjeti, prateći razvoj stanja na samome terenu.
SAD traže izlaznu strategiju: U Ankari održani američko-ruski pregovori o Afganistanu
0 komentara