Zoran Meter: Trump kapitulirao: U TURSKU STIŽU PRVI RUSKI SUSTAVI S-400!

A pred kamerama je, nakon razgovora s Erdoganom, Trump, u svom stilu, najprije izjavio slijedeće: „Turska ekipa je vrlo dobra ekipa. Ni u kom holivudskom scenariju takvih ljudi zajedno nećete skupiti!“ Te riječi u Turskoj je malo tko shvatio kao kompliment jer one to nisu niti bile s obzirom na nikakve rezultate ovih razgovora. A evo što je američki vođa rekao o temi s ruskim sustavima S-400, što je, naravno, svih najviše i zanimalo: „Predsjednik Erdogan htio je kupiti The Patriot od Obamine administracije, međutim, dozvola nije dobivena. U vrijeme Obame ponašanje prema Turskoj bilo je nepošteno. (Pitanje oko S-400) je bilo zapušteno. Mi tražimo rješenja. …“ … „Mi sve više surađujemo (u trgovini), i očekujemo da ćemo moći učvrstiti svoj biznis s Turskom.“, kazao je Trump.

Na pitanje, hoće li SAD uvesti sankcije protiv Turske, američki je vođa odgovorio: „Mi to razmatramo. To je ulica sa dva smijera. U nas je složena situacija jer predsjedniku (Erdoganu) nisu dozvolili kupnju raketa Patriot. Obamina administracija ih nije dozvolila kupiti sve dok on nije sklopio posao oko kupnje drugih raketa. Potom, iznenada, oni govore: „Evo, sada vi možete kupiti našu raketu“. Vi ne možete voditi biznis na takav način. To nije dobro. … Ne možete se tako ponašati s ljudima, kao Obamina administracija. … Turska je bila naš prijatelj i mi smo zajedno učinili velike stvari. Mi smo veliki gospodarski partneri. … Mislim kako je 75 milijardi dolara malo. Mislim da će ubrzo biti više od 100 milijardi dolara (međusobne trgovinske razmjene).“

Ako Trumpove riječi prevedemo na dobri stari hrvatski jezik (u figurativnom smislu, naravno) možemo zaključiti slijedeće:

Prvo, iako je vrlo teško braniti glupu Obaminu politiku prema Turskoj, kao ponajvažnijoj američkoj vojnoj saveznici u bliskoistočnoj regiji ali i na Južnom krilu NATO saveza (počevši od sirijske problematike i američke potpore Kurdima, aktivnog sudjelovanja američke „duboke države“ u pokušaju vojnog puča i svrgavanja Erdogana u srpnju 2016.), a što je sve rezultiralo turskom okretanju Rusiji i vrlo moguće pojave na geopolitičkom obzoru rađanja stvarnog strateškog partnerstva između Ankare i Moskve, ipak se mora kazati kako Barack Obama nije radio ništa novo ili drugo što do tada Sjedinjene Države u vanjskopolitičkom smislu nisu radile već puno puta. Pokušao je, naime, kao i mnogi predsjednici prije njega, srušiti vladu jedne zemlje koju je smatrao (u ovom slučaju) nedovoljno kooperativnom (ne neprijateljskom) u odnosu na američke nacionalne interese. Uostalom, vojni pučevi u Turskoj pod američkom palicom do tada su uspješno izvođeni već puno puta. Na kraju krajeva Obama tu odluku sigurno sam nije niti donio, već je ona rezultat strateških promišljanja i odluka onih profesionalaca koji su za takve odluke i zaduženi unutar američkog diplomatskog, vojnog i obavještajno-sigurnosnog sustava;

I drugo, dovoljno se prisjetiti kako je i Trumpova administracija od samoga početka po pitanju kupnje ruskih S-400 po ponašanju bila identična Obaminoj – oštro joj se protivila, jednako kao i američki Kongres. Uostalom, prijetnje