Zoran Meter: Velika analiza: Objavljena je netočna informacija da je korona virus biološko oružje

Foto: defenceconnect.com.au

Proteklih tjedana svijet je i konačno ušao u fazu potpunog kaosa (još uvijek donekle upravljanog) koja ima tendenciju dugotrajnosti ali i opasnog eskaliranja prema neupravljivosti tj. samodestrukciji. Potpuno dezorijentirano čovječanstvo, šokirano brzinom i intenzitetom svega što se događa (od pandemije koronavirusa do pokrenutog velikog naftnog rata i posljedičnog pada burzi diljem svijeta i sveopće paralize društva), ostalo je bez mogućnosti da mu političke elite (i same polusvjesne, zatečene i uzdrmane u svojoj uljuljkanosti u lagodan život i nebrigu za sve ostalo, i koje su odavno odbacle Boga a prigrlile nemoral i blud svakojake vrste) jasno razjasne o čemu se tu radi. Previše je pitanja a odgovora niotkud, već samo zakašnjelih i više-manje neučinkovitih poteza vatrogasnoga tipa kojima se želi sprječiti neizbježno (o tom neizbježnom više kasnije u tekstu). Zato bih, bez bojazni od pretjeranog rizika za pogrešku, nastalo vrijeme označio i kao posljednju globalnu kaotičnu fazu u razvoju ljudskog društva, nakon koje će svijet izgledati potpuno drukčije. Ili će biti uspostavljen neki posve novi poredak, s jasno određenim pravilima igre koja će ubuduće sprječavati bilo kakve dramatične unutarnje potrese i nestabilnosti (taj bi se poredak mogao postići na dva načina: prvo, „zakonom sile“ tj. potpunim nametanjem svoje volje ostatku svijeta od strane najjače globalne sile – pobjednice, tj. pretvaranjem svijeta u njezin monopol, čijim će se pravilima ostali ili morati pokoriti i prilagoditi ili će biti „izbrisani“; ili drugo, nekakvim sveobuhvatnim međunarodnim sporazumom koji će zauvijek riješiti sve ključne probleme svijeta i od njega napraviti „raj na zemlji“); ili će, jednostavno, ta posljednja kaotična faza završiti onako kako to ljudi, povijesno gledano, najbolje znaju i najviše vole činiti – sveopćim ratnim sukobom i posljedičnom apokalipsom.

Krah američko-ruskih odnosa

Na žalost, s obzirom na sadašnji raspored i odnos snaga u svijetu između ključnih država – SAD-a, Rusije i Kine, najizgledniji je upravo ovaj posljednji scenarij. Predugo bi trajalo obrazloženje i raščlamba ukupnih problema koji opterećuju ovu ključnu globalnu osovinu, pa ću kazati samo nešto, što sada smatram najbitnijim po njihove odnose, a što se onda reflektira i na čitavi svijet: Rusija je (Kina je to znala odmah na početku) definitivno izgubila bilo kakve iluzije vezane uz dolazak Donalda Trumpa na čelo SAD-a i njegovu mogućnost za normalizaciju američko-ruskih odnosa i ukidanje strogih proturuskih sankcija nametnutih u doba Obamine administracije. Trump je, s jedne strane, pokazao zavidnu čvrstoću u teškim unutarnjim bitkama koje je na mnogim frontovima vodio protiv združene političko-medijske oporbe, zapravo prave hajke pokrenute od strane Demokratske stranke odmah nakon njegove inauguracije. On, također, za razliku od svojih prethodnika , nije pokrenuo niti jedan novi američki rat – i to je sve skupa pozitivno. Međutim, Trump na kraju  ipak nije uspio izdržati pod udarima moćnih neokonzervativaca iz obiju ključnih američkih stranaka. U njihovo ime i za njihov račun odustao je od svoje proklamirane predizborne politike povlačenja SAD-a iz višedesetljetne uloge „svjetskog policajca“ i učinio dva ključna presedana, time zauvijek „prekriživši“ bilo čije iluzije da on možda ipak nije predsjednik establišmenta, već neki ekscentrik, koji „na svoju ruku“ želi popraviti svijet i odvesti ga u svijetlu budućnost. Ubrzo nakon čudnih vrludanja u svojim odlukama o povlačenju američkih vojnika iz Sirije pa njihovog ponovnog vraćanja, prvi Trumpov ključni presedan bilo je (usprkos protivljenju brojnih profesionalaca iz sadašnjeg i bivšeg državnog aparata SAD-a) ubojstvo jedne visoke službene vojne osobe druge zemlje s kojom SAD nisu u ratu – iranskog generala Qassema Soleimanija – na teritoriju druge suverene države bez njezinog znanja i u maniri klasičnog državnog terorizma (nakon toga se bilo tko u svijetu, uključno i najviši državni službenici, ako ga Bijela kuća detektira kao američkog neprijatelja, više nigdje ne može osjećati sigurnim); i drugi ključni presedan je nedavno potpisivanje službenog američkog sporazuma s terorističkom organizacijom Talibani koja se u Afganistanu bori protiv vlade u Kabulu (koju podupire Amerika i zemlje članice NATO saveza). To je prvi put u povijesti kako jedna država, pod svjetlom reflektora i kamera, potpisuje službeni sporazum s nekom terorističkom organizacijom (kako ju službeno i sama definira) zbog koje je i ušla u rat i za čije se uništenje godinama bori, čime se obezvrjeđuju tisuće vlastitih i tuđih žrtava tj. vojnika koji su svoje živote dali upravo u borbi protiv talibanskog terorizma. Kada je riječ o Rusiji i krahu njezinih „trampovskih iluzija“ treba dodati i nastojanje SAD-a da Rusiji odreže pristup europskom energetskom tržištu sankcijskom blokadom plinovoda „Sjeverni tok 2“ i da ruski plin zamjeni svojim ukapljenim (LNG) plinom, pričemu se uopće ne obazire na službenu energetsku politiku EU, jasno joj dajući do znanja što on o EU misli i koliko mu je do nje stalo. To su sve bili jasni ne samo signali, već i praktični službeni potezi Trumpove administracije koji su Putinu konačno „otvorili oči“ i pokazali kako je vrijeme razgovora prošlo i da se prelazi u fazu rata, za sada samo gospodarskog, ali možda i ne samo njega.

U povodu upozorenja Faktografa obavještavamo čitatelje kako nije točna tvrdnja da je koronavirus biološko oružje.    



Pa kada već nije moguć konvencionalni a da ne govorimo nuklearni rat između ključnih globalnih silnica jer bi to značilo i sveopće uništenje, možda je ipak moguć neki drugi – puno suptilniji i teško dokazivi rat – onaj biološki – s jednako razornim posljedicama i u smislu ljudskih žrtava i po države i njihova gospodarstva, financijske i druge resurse.

Je li novi koronavirus – Covid-19 – zapravo, biološko oružje, za sada se može samo nagađati jer za to ne postoje čvrsti dokazi. U takvim uvjetima, kada nikakvih čvrstih dokaza nema, u analizama uvijek treba polaziti isključivo od poznatih činjenica, nakon kojih svatko za sebe može donijeti konačni zaključak.

A činjenice su slijedeće (ukratko ću ih s rečenicom-dvije objasniti s geopolitičkog gledišta): prvo, koronavirus je u prosincu prošle godine, u jeku velikog američko-kineskog trgovinskog rata „startao“ iz središta Kine i njezinog glavnog prometnog čvorišta – 11-milijunskog Wuhana – polazišne točke kineskog globalnbog infrastrukturnog projekta „Jedan pojas-jedan put“ kojemu se SAD oštro protive; drugo, žarište epidemije, osim Kine, ubrzo se prebacilo na Južnu Koreju i Iran, nakon toga i Italiju, a onda i ostatak EU. S Južnom Korejom SAD također nemaju potpisani trgovinski sporazum. A da netko ne bi pomislio kako to uopće nije bitno, podsjetit ću kako je svoju ljutnju upravo tom činjenicom na sebi svojstven način nedavno javno demonstrirao Donald Trump, kazavši, nedugo nakon dodjele Oscara južnokorejskom filmu, da je nedopustivo i sramotno da tu nagradu dobije zemlja „s kojom SAD još nemaju potpisan trgovinski sporazum“! Za Iran je nepotrebno i govoriti što predstavlja s obzirom kako je glavni Trumpov cilj ne samo promjena vlasti u toj zemlji, već i rušenje čitavog postojećeg političkog ustroja uspostavljenog nakon islamske revolucije 1979.g., nakon koje SAD i Iran nemaju diplomatske odnose. Osim toga Iran je središnja država na kineskom „Putu svile“; Italija je krajnja i ponajvažnija točka tog kineskog mega-investicijskog projekta; i konačno EU, kao glavna smetnja Trumpovim planovima za potpunim ovladavanjem cjelokupnim euro-atlanskim prostorom. Osim toga EU je veliki američki trgovinski konkurent kojega se bolje riješiti. Ponovnim dizanjem unutarnjih granica u Europskoj uniji zbog straha od koronavirusa i krajnjim iscrpljivanjem europskih država i njihove ekonomije, stvorili bi se, smatraju u SAD-u, i najpovoljniji  preduvjeti za konačnu disoluciju te tvorevine, nepsosobne za hvatanje u koštac s ozbiljnim problemima (od onih sigurnosnih, poput terorizma, golemog migracijskog vala ili ruske „prijetnje“), i u kojoj, k tome, manjka unutarnje kohezije i međusobne solidarnosti . Takva američka promišljanja o EU, na žalost, nisu daleko od istine i europske elite će se njima itekako morati ozbiljno pozabaviti ako uopće žele očuvati EU i njezine globalne ambicije.

I još jedna, ne manje važna činjenica: virusi ne gledaju u putovnice niti pitaju za nacionalnost ili spol, što znači da slobodno prelaze državne granice. To je do sada redovito rezultiralo potpunom međunarodnm solidarnošću i zajedničkom borbom u svladavnju opasnih pandemija.  Međutim, ovoga puta događa se nešto posve suprotno – „solidarnost“ se svela na lokalnu razinu i unutardržavne granice, a što je još zanimljivije, umjesto nje pršte međusobne optužbe o tome, tko je kriv za sve ovo stanje. Najjače optužbe (koje ovih dana stižu i s razine političkih vodstava) jesu one između SAD-a i Kine. I dok Trump u javnosti postojano govori o „kineskom virusu“ i „opasnosti koja po SAD i njezino gospodarstvo  dolazi od Kine, koju treba kazniti“ (njegove riječi iz vremena uoči pokretanja američkog trgovinskog rata protiv Pekinga), a američka javnost na društvenim mrežama sve češće i otvorenije iskazuje gotovo rasističke parole o „žutoj opasnosti“ koja je za sve kriva, prošlog tjedna iz kineskog Ministarstva vanjskih poslova došla je prva optužba protiv SAD-a, koja ide u smijeru da je upravo tamo zabilježen prvi slučaj koronavirusa i da su ga možda američki vojnici donijeli u Wuhan nakon održavanja američko-kineskih vojnih igara u tome gradu, a što sve „SAD moraju objasniti“. Vrlo je razumljivo ali i indikativno da ove optužbe i protuoptužbe sve više jačaju. Jer ukoliko se dokaže kako je Covid-19 namjerni proizvod neke od tih zemalja, bijes čitavoga svijeta i traženje golemih financijskih odšteta za sve stradale, kao i za gospodarske gubitke država, s pravom bi pale upravo na njihova pleća.

I to su za sada poznate i neosporive činjenice od kojih mormo polaziti u pokušaju pronalaska odgovora na naslovno pitanje, a kako bismo izbjegli puka nagađanja i opasnost da nas zbog toga netko svrsta među tzv. teoretičare zavjere. A ovim, široj javnosti poznatim  činjenicama, dodat ću i još neke, puno manje poznate ili davno zaboravljene – kao dodatna pomoć za logično zaključivanje, a koje vas sigurno neće ostaviti ravnodušnim:

Američki stručni medij 2015. g. pisao o novom ubojitom virusu domaće proizvodnje

Ugledni i najstariji američki znanstveni časopis „Nature“ (u kojemu ne može pisati nitko tko nema autoritet vrhunskog i svojim radovima dokazanog znanstvenog stručnjaka) u svom broju od 12. studenog 2015. godine, u članku pod naslovom „Engineered bat virus stirs debate over risky research“, navodi kako su američki znanstvenici uspjeli na bazi koronovirusa iz kineskih šišmiša (SHC014-CoV) napraviti svojevrsni neuhvatljivi virus, sposoban zaraziti ljude. Virus-mutant, nastao u američkim laboratorijima, ima visok stupanj zaraznosti i veliku sposobnost širenja, pričemu su američki stručnjaci upozoravali na teške posljedice zaraze takvim virusom. Službeni razlog stvaranja „American Chimere“ bio je izučavanje mogućnosti pojave novih virusa i opis razine njihove zaraznosti. Tehnički je to stvaranje izgledalo ovako: uzimali su virus  SHC014-CoV  iz pluća kineskih šišmiša i spajali ga s čovječjim virusom SARS što je rezultiralo da je ovaj prvi polučio svojstva drugoga i da može prodirati u organizam čovjeka i zaraziti ga. Već te iste 2015.g. niz uglednih virologa kritizirao je ovaj rad svojih američkih kolega, upozoravajući na njihovu neodgovornost jer svijet stavljaju pod ugrozu globalne epidemije umjetno stvorenog virusa. Jedno od najsimptomatičnijih upozorenja bilo je ono o pojavi snažne pneumonije (upale pluća).

Danas je jedna od glavnih teorija oko pojave aktualnog Covid-19 virusa upravo ona  da je potekao od šišmiša u Wuhanu (ima i onih koji tvrde da je virus „pobjegao“ iz tamošnjeg kineskog biološkog instituta), koji je onda zarazio hranu na tamošnjim otvorenim tržnicama i nakon toga prešao na čovjeka. Ali Covid-19 ponaša se u ljudskim plućima gotovo identično spomenutom SHC014-CoV. I to je čitava priča: američki znanstvenici su željeli istražiti je li moguć prijelaz životinjskog virusa na čovjwka i dokazali kako je to moguće. Ali dalje od toga mi više ništa ne znamo. Je li tu bio i kraj istraživanja i jesu li proizvedeni opasni virusi-mutanti uništeni nitko ne zna niti će, vjerojatno, ikada i saznati. Ali ako bi se kojim slučajem usporedbom virusa Covid-19 i američkog umjetnog „mutanta“ uspio dokazati identični kod to bi bio i konačan dokaz kako se radi o stvarnoj uporabi biološkog oružja.

Rockefeller Center 2010. razrađivao je crne globalne scenarije

O mogućim kataklizmama i globalnim epidemijama govorili su i pisali mnogi, od običnih katastrofičara do uglednih osoba i isto takvih institucija. Razrađivali su različite scenarije razvoja stanja i do čega oni mogu dovesti. Jedan od onih koji su to vrlo ozbiljno razmatrali je i svojevrsno izvješće (gotovo pa velika knjiga) iz 2010.g. američkog Rockefeller Center-a pod nazivom „Scenarios for the Future of Technology and International Development“ o mogućem scenariju budućnosti i o tome kako će se razvijati tehnologije i kako će se mijenjati društvo. Ukupno su bila opisana 4 ključna scenarija koja bi se po mišljenju rockefellerovih analitičara mogla dogoditi ili ne dogoditi, a koji mogu dramatično utjecati na promjenu našeg društva. Tako su, između ostaloga, razradili i scenarij prema kojemu će 2012.g. planet zahvatiti globalna pandemija koju je svijet iščekivao godinama. Radilo se (hipotetski, naravno) o smrtonosnom virusu, za razliku od virusa gripe iz 2009.g., kojemu se nisu uspjele suprostaviti niti najpripremljenije i najmoćnije zemlje svijeta  zbog čega se zarazilo 20% čovječanstva i koji je u svega 7 mjeseci ubio 8 milijuna ljudi, među njima i zdrave i mlade osobe. Osim toga prouzročio je i smrtonosni udar na svjetsko gospodarstvo, navodi se dalje u spomenutom scenariju. Zaustavio se međunarodni promet što je uništilo turizam, uništeni su lanci isporuka proizvoda u međunarodnoj trgovini, a nekad bučne trgvine i uredi ostali su pusti. Zanimljivost u tome scenariju ogleda se u tome da je na neki način kritizirana američka reakcija na tu pandemiju koja se sastojala od izdavanja upozorenja vlade  ljudima – tipa da ne putuju u ovu ili onu zemlju i sl. te da je podjela SAD-a na savezne države onemogućila jaču centralizaciju vlasti i sukladno tome adekvatnu i učinkovitiju reakciju na pandemiju. Dalje se u tom izvješću navodi i suprotan primjer tj. imenuje država koja je svojom organiziranošću postala poželjan obrazac ponašanja svima. Pogađate – riječ je o Kini. Ona je, kako je pisano u spomenutom scenariju (a podsjećam, riječ je o 2010.g.!) brzo reagirala, uvela opću karantenu za sve svoje građane i sprječila širenje epidemije i smanjila postepidemijske posljedice. Autori tog „čudnog“ izvješća aludirali su upravo na kinesku centraliziranost i autokratičnost vlade koja je onda omogućila pravodobnu reakciju i slobodu djelovanja, za razliku od one američke koja je zatajila zbog decentraliziranog i demokratskog ustroja države i vlasti.

A ovo što se danas događa nevjerojatno se podudara sa spomenutim izvješćem. Jer imuni od virusa nisu ostali niti američki građani, život je i tamo paraliziran kao i mnogim dijelovima svijeta. To i ne čudi jer bi i američki građani, u nekoj budućoj globalnoj vladavini elita (spomenutih u gornjem dijelu teksta) sigurno dijelili sudbinu ostalog čovječanstva u smislu da ih se drži pod kontrolom i u posluhu novim pravilima igre.

Zaključak ostavljam svima vama

Nakon svih ovih predočenih činjenica teško je ne primijetiti kako u svemu što svijet uparavo proživljava ima previše elemenata koji ukazuju kako se tu, moguće, ipak ne radi o, znanstveno gledano, surovom odgovoru majčice prirode protiv destruktivnog ljudskog ponašanja prema Zemlji, ili, eshatološki gledano, Božjoj kazni zbog čovjekovog okretanja leđa Njemu i ljudskog preuzimanja uloge Boga. Na žalost, puno se prije čini kako je i ovo, kao i mnogo toga tragičnoga iz ljudske povijesti, ipak djelo uskog kruga ljudi, zasljepljenog svojom moći i svojim interesima. A ukoliko je to tako, tj. ako su moćnici ovoga svijeta odlučili beskrupulozno udariti na čitavo čovječanstvo, svaljujući pritom krivnju na nekog drugog, trećeg, ili na samu prirodu, to je onda i posljednji poziv za sveopću uzbunu i za glasan krik ugroženog čovječanstva, kojemu onda ne prijeti samo fizičko „kastriranje“ i urušavanje čitavih država i njihovih gospodarstava, već, što je opasnije, i oduzimanje temeljnih sloboda koje je tijekom povijesti dugo i mukotrpno stjecao, najčešće za to plaćavši vlastitom krvlju.

A oni, koji se na ovaj način, moguće, igraju s ljudskim sudbinama u svrhu ostvarivanja svojih egoističnih želja za vlašću, globalnom dominacijom i prizemnim hedonizmom, zaslužuju ne samo  sveopći prijezir i izbacivanje iz „ovozemaljskog raja“, već i bolno suočavanje sa svojim grijesima na nekoj puno višoj – nama teškodokučivoj, trascendentnoj razini.

 

Komentari

komentar

You may also like