Zoran Meter: Velika iznenađenja na svjetskom LNG tržištu: RUSIJA REMETI AMERIČKE PLANOVE

Malo je tko u svijetu očekivao ovako brzu ekspanziju ruskog LNG plina na europskom i azijskom tržištu, nakon što je sve ukazivalo na ekskluzivno pravo SAD-a za širenje upravo tog segmenta plinskog biznisa. Naime, već je odavno svima bilo jasno kako konkurirati Rusiji u izvozu plina kroz kopnene i podmorske plinovode nije moguće. I sada, odjednom, ozbiljna ruska konkurencija stiže i kroz LNG biznis. Zato sigurno nije slučajno da, paralelno s ovim vijestima iz energetike, ovih dana stižu i najnovije političke izjave iz SAD-a i NATO saveza o pojačanoj ruskoj sigurnosnoj prijetnji i potrebi za zbijanjem zapadnih redova. Samo, nije li sve to ipak došlo prekasno, jer biznis ionako pronalazi svoje putove ukoliko su oni popločani profitom. Ali krenimo redom.

Iako Sjedinjenje Države proteklih mjeseci postojano upozoravaju Europu o „opasnom“ i „agresivnom“ ruskom plinu i isto takvim energetskim projektima koji će samo dodatno povećati njezinu ovisnost o Rusiji, ukazujući na europsku potrebu njegovog zamjenskog uvoza s „dobrim“ i „savezničkim“ američkim ukapljenim plinom (drugim riječima, povećala bi se sveukupna europska ovisnost o SAD-u, jer ona više ne bi bila samo vojne i sigurnosne, već i energetske prirode),  iz svijeta energetike stižu vrlo zanimljive vijesti, koje demantiraju spomenuta američka upozorenja, a nerjetko i otvorene prijetnje (poput onih vezanih uz plinovod „Sjeverni tok 2“) o štetnosti energetske suradnje s Moskvom.

Pa iako odnosi između Rusije i Velike Britanije nikada nisu bili lošiji još od vremena hladnog rata (SSSR niti tada nije koristio energetske ugovore za političke probitke i zbog toga zatvarao Zapadnoj Europi plinske ventile), čini se kako ta činjenica previše ne smeta kada je u pitanju njihova suradnja u opskrbi britanskog tržišta ruskim ukapljenim plinom.

U 2018. g. Rusija je počela izvoz ukapljenog plina sa svog arktičkog LNG projekta „Yamal LNG“ i odmah zauzela drugu poziciju po količinama izvoza ukapljenog plina u Veliku Britaniju. Britanski ured za biznis, energetiku i industrijsku strategiju vlade Ujedinjenog Kraljevstva, objavio je podatke o potrebama i uvozu prirodnog plina. Bezuvjetni lider u isporukama plina na britansko tržište ostao je Katar, odakle je prošle godine isporučeno 4,5 milijardi m3 LNG plina, ili ukupno 54%. Međutim, u usporedbi s godinom dana ranije katarske su se isporuke smanjile za 2 milijarde m3, a važnu ulogu u tome imao je upravo novi ruski plin s jamalskog terminala. Rusija je prošle godine odmah zauzela drugo mjesto na britanskom tržištu plina iako samo godinu dana ranije ruskog ukapljenog plina tamo nije niti bilo. Dakle, prošle godine Rusi su na Otok izvezli 1,44 milijarde m3 LNG-a ili 17% ukupnog britanskog izvoza. I treće mjesto ne pripada SAD-u, kako bi to netko mogao pomisliti s obzirom na toliku halabuku o američkom ukapljenom plinu u Europi, već Trinidadu i Tobagu (837 milijuna m3), dok su SAD tek na četvrtom mjestu, isporučivši Britaniji 538 milijuna m3, ili 6% ukupnog britanskog uvoza.

A da su od trenutka puštanja u rad ruskog arktičkog terminala „Yamal LNG“ 2017.g., isporuke ukapljenog plina iz Rusije postale su jednim od ključnih za britanske potrošače, svjedoče podaci britanskog terminala Refinitiv Eikon, objavljeni od strane agencije Reuters. https://uk.reuters.com/article/uk-britain-lng-imports-graphic/surging-lng-imports-drive-down-british-wholesale-gas-prices-idUKKCN1QZ1J4

Yamal LNG terminal

Isporuke plina iz „Yamal LNG“, prema ocjenama agencije, „promijenile su energetski izgled Europe“. Primjetno povećanje uvoza ukapljenog plina iz Rusije i SAD-a od strane Velike Britanije, posljednjih nekoliko godina dovelo je do oštrog smanjenja uloge Katara. Katar je zauzimao 1. mjesto u isporukama LNG-a Velikoj Britaniji dugi niz godina, a 2017.g. udio katarskog plina u toj je zemlji iznosio čak 87%. U 2018. g. taj se udio snizio na 39% (podatak je nešto drukčiji u odnosu na gore spomenuti), a od početka 2019. on je već pao na 34%.

Isporuke plina iz drugih zemalja omogućile su smanjenje njegove tržišne cijene za britanske potrošače. Velika Britanija nastavlja povećavati uvoz ukapljenog plina: u ožujku 2018. g. oni su porasli za maksimum u odnosu na 2015. g.

S druge strane ruski mediji pišu kako je, prema rezultatima iz veljače 2019.g., zahvaljujući razvoju projekta „Yamal LNG“ Rusija uspjela zauzeti 1. mjesto u isporukama LNG-a u Europu, čime, zapravo, potvrđuju navode Reutersa o ruskoj izmjeni energetske slike Europe posredstvom svog ukapljenog plina.

Rusija prestigla SAD po izvozu LNG-a u Europu i Aziju

Druga zanimljiva vijest iz svijeta energetike, poglavito ako imamo u vidu koliko se u medijskim i stručnim krugovima govori o ekspanziji američke proizvodnje i izvoza ukapljenog plina i američkih nastojanja za ograničenje dotoka ruskog prirodnog plina iz plinovoda, govori o slijedećem:

Rusija i u segmentu proizvodnje i izvoza LNG-a remeti američke planove. Tako je, prema izvješću Međunarodne grupacije uvoznika LNG plina (GIIGNL), u 2018.g. Rusija preskočila SAD u izvozu ukapljenog plina na tržištima Europe i Azije. Izvoz ruskog LNG plina u Europu prošle je godine iznosio 2,7 milijuna tona. Najveći izvoznici 2018.g.u Europu bili su Katar (16,42 milijuna tona), Alžir (9,29 milijuna tona) i Nigerija (9,07 mil. tona). Ukupno, Europa je lani uvezla 48,91 milijun tona LNG-a (porast od 6,4% u odnosu na 2017.). Glavno povećanje uvoza odnosilo se na Belgiju, Nizozemsku, Poljsku, Finsku, Maltu i Tursku. S druge strane Litva, Grčka, Švedska i Španjolska smanjile su kupnju LNG-a.

Osim toga, Rusija je 2018.g. preskočila SAD i na najprivlačnijem i najvećem tržištu za ukapljeni plin – onom azijskom. Ona je prošle godine u Azijsko-tihooceansku regiju izvezla 12,86 milijuna tona LNG-a, a SAD 10,73 milijuna tona. Prvo mjesto na tom tržištu zauzima Australija (66,54 milijuna tona), a drugo Katar (56,78 milijuna tona), dok je na trećem mjestu Malezija (24,66 mil. tona).

Ukupno gledano isporuke LNG-a u svijetu su se 2018. g. povećale za 8,3% ili 313 milijuna tona. Pri tom se izvozom ukapljenog plina bavi 20 država, a uvozom njih 42. Povećanje proizvodnje LNG-a ostvareno je u Australiji, SAD-u i Rusiji.

I tako, dok se SAD i EU, prije svega Njemačka i njoj odane članice saveza, sukobljavaju (do razine opasnog narušavanja strateške savezničke suradnje) oko projekta plinovoda „Sjeverni tok 2“, koji će povezivati Rusiju i Njemačku dnom Baltičkog mora, Rusija, gotovo neprimjetno i u tišini, paralelno sa svojim kopnenim plinovodima razvija i svoje LNG projekte golemih kapaciteta i perspektiva. O jednom od njih nedavno smo pisali i na portalu Geopolitika News u našoj analizi, a radi se o projektu „Artic LNG 2“ (nedaleko od spomenutog „Yamal LNG“), u koji je prije desetak dana aktivno u partnerstvo s ruskim “Novatek“-om, kao nositeljem projekta, ušao i francuski energetski div „Total“ (vidi poveznicu:  https://www.geopolitika.news/analize/zoran-meter-americko-ruska-energetska-bitka-s-plinovoda-se-prebacuje-i-na-lng-plin/). Osim Francuza i Kineza, za taj su projekt zainteresirani i Južnokoreanci, Indijci i Saudijci.

Indija odustaje od venezuelanske nafte

Još jedna prošlotjedna vijest iz svijeta energetike također plijeni pozornost. Radi se o tome da Venezuela zaustavlja izvoz nafte u Indiju, koja je, nakon SAD-a, bila njezino drugo po veličini tržište. Indija je, naime, nakon što je u veljači drastično povećala uvoz nafte iz Venezuele i postala svjetski lider u njezinom uvozu, od nje iznenada odustala. Podsjećam,  Indija je u prvoj polovici veljače u kupnji venezuelanske nafte preskočila SAD, koji je protiv Venezuele uveo sankcije, uključno i blokadu aktiva venezuelanske naftne tvrtke PDVSA, i time povećala uvoz nafte iz te karipske zemlje na 620 tisuća barela dnevno tj. za više od 66%. Indijsko MVP tada je naglasilo želju za daljnji razvoj energetske suradnje s Caracasom. Što se u međuvremenu dogodilo na relaciji New Delhi-Caracas još nije poznato, kao ni to, povlači li se Indija zbog straha od američkih sankcija?  Naime, New Delhi se ionako ne pridržava američkih sankcija protiv Irana i njegovog naftnog sektora s kojim je Indija nedavno čak uspostavila i mehanizam plaćanja nafte u indijskim rupijima, umjesto u dolarima ili eurima. Dva ključna neposluha prema Washingtonu možda bi, ipak, i za veliku Indiju bila previše?

Bilo kako bilo Venezuela je obustavila izvoz nafte u Indiju, kako je to potvrdio i venezuelanski ministar energetike i predsjednik naftne tvrtke PDVSA Manuel Quevedo, najavivši diversifikaciju izvoznih tržišta s ciljem prevladavanja problema s naglim padom izvoza u SAD i Indiju. Ali Quavedo je kazao i slijedeće: „Zbog zaustavljanja izvoza nafte u Indiju, Rusija i Kina se razmatraju kao ključni smjerovi (izvoza nafte iz Venezuele, op. a.)“. On je prošloga tjedna na sastanku vijeća OPEC+ u Bakuu, izjavio, kako Caracas može preusmjeriti dio prvotno naznačenih količina nafte za SAD u Rusiju i druge zemlje. A upravo je Caracas nedavno prebaci sjedište europske podružnice PDVSA iz Lisabona u Moskvu, nakon čega su mnogi analitičari počeli govoriti o „energetskom savezu“ dviju zemalja – velikih izvoznica nafte.

A da stvari nisu ni malo jednostavne, svjedoči i činjenica da je prije desetak dana  američki državni tajnik Mike Pompeo optužio rusku energetsku tvrtku Rosneft zbog nastavka poslovne suradnje s Venezuelom i kupnje njihove nafte usprkos američkim sankcijama protiv venezuelanskog energetskog sektora. Njegov ruski kolega Sergey Lavrov Pompea je potom podsjetio kako sankcije protiv Venezuele nije uveo nitko osim SAD-a i da one nisu odobrene od strane Vijeća sigurnosti UN-a te stoga nemaju nikakvu pravnu snagu ili obvezu da ih se pridržava Rusija ili bilo koja druga zemlja.

A 19. ožujka, u Rimu se trebao održati prvi američko-ruski sastanak o Venezueli: američku delegeciju trebao je predvoditi Elliot Abrams (Trumpov posebni predstavnik za Venezuelu), a rusku zamjenik ministra vanjskih poslova Sergey Ryabkov. Potonji je izjavio kako će se u Rimu razmatrati i pitanje američkih pritisaka na ruske tvrtke zbog nastavka poslovnih aktivnosti s venezuelanskim partnerima. Kazao je kako će Rusija tu suradnju nastaviti i dalje, uključno i onu u sferi energetike i vojnih odnosa i da  prijetnje američkim sankcijama na to neće utjecati. Ryabkov je naglasio kako su američke sankcije već uobičajena pojava, koja Rusiju neće zaustaviti.

Više o ovom sastanku nije se moglo doznati, ali je teško za očekivati bilo kakve konkretnije pomake u stavovima dviju supersila vezano uz Venezuelu. Međutim, sastanak je ipak sam po sebi vrlo indikativan s obzirom na zaoštrenu retoriku između dviju zemalja i ukupnu razinu današnjih američko-ruskih odnosa i njihovih potpuno suprostavljenih stavova po svim ključnim pitanjima međunarodnih kriznih žarišta i, općenito – budućeg ustroja svijeta.

0 komentara

You may also like