Nastavlja se „pokazivanje mišića“ između američkih i NATO snaga s jedne strane, i s druge strane ruske vojske na prostorima Sjeverne, Istočne i Jugo-istočne Europe, ali i na širem prostoru Arktika kao geopolitički, geostrateški i geoekonomski sve zanimljivije regije pred kojom se otvara sasvim nova perspektiva povezana s klimatskim promjenama i ubrzanim povlačenjem ledenog pokrivača. Obje strane iracionalno dokazuju jedna drugoj kako pozorno prate sve pokrete od one suprotne i da su uvijek spremne na reakciju i protuodgovore na sve provokacije. A ovakve vojne „igre“ u svojoj biti ne mogu donijeti ništa dobro. Osim što ne mogu utjecati na promjenu vanjskopolitičkog smijera jedne ili druge strane (to se ne radi javnom demonstracijom vojne snage), one, poglavito ukoliko se odvijaju u blizini graničnih prostora suparničkih zemalja, uvijek mogu ili greškom ili namjerom dovesti do incidentnih situacija koje onda mogu eskalirati u još opasnije incidente i dovesti do stvarne političke i sigurnosne krize nakon kojih se mora ili postići određeni dogovor ili dolazi do neizbježnog rata. Takvih je incidenata, na žalost, sve više, a pametnim i mudrim ljudima su dovoljni da im u sjećanja vrate sve strahove i psihoze kroz koje je čovječanstvo prolazilo u opasnim krizama iz hladnog rata (berlinska kriza, korejska kriza, kubanska kriza), kada je nad njihovim glavama visio „damaklov mač“ sveopćeg nuklearnog rata.
A sve je to koincidiralo i s vojnim vježbama NATO saveza na tlu Europe, baš u vrijeme pandemije koronavirusa, koje su više-manje bile otvorenog proturuskog karaktera (o čemu je 4. travnja na medijskoj konferenciji izvijestio i sam tajnik te vojno-političke organizacije Jens Stoltenberg govorivši o očuvanoj snazi Saveza za „rat na dva fronta“ – protiv koronavirusa i na sprječavanju ruske eskapnzije u Europi). Sve skupa samo je pridonijelo jačanju sveopće konfuzije i čitavu priču s pandemijom iz sfere očekivane međusobne solidarnosti i suradnje (kako je to uvijek bilo u sličnim situacijama u svijetu) ponovo svelo na sveprisutnu geopolitičku borbu između dominantnih globalnih sila.
A evo kako izgleda stanje na terenu:
Prošli je tjedan belgijska vojska objavila kako su njihovi lovački zrakoplovi F-16 nad Baltičkim morem presreli ruske lovačke zrakoplove Su-24, Su-27 i Su-30SM u vrijeme njihovog preleta nad američkim razaračem USS Donald Cook (DDG-75), o čemu je 21. travnja objavila i video (možete ga pogledati na linku https://www.youtube.com/watch?v=QTwP6K7m-XU&feature=emb_logo).
Slika 1: Baltička zona
Prema navodima savezničkog zapovjedništva, USS Donald Cook, koji je u sastavu američke 6. flote, obavljao je zadaće nasuprot obala Litve, a video je snimljen iz pilotske kabine uz pomoću sustava detekcije Joint Helmet Mounted Cueing System.
Inače, Rusija je vrlo osjetljiva na vojne pokrete NATO saveza u zoni Baltičkog mora, poglavito ukoliko se odvijaju u blizini njezine enklave Kalinjingrad, smještene između Litve i Poljske. S druge strane ta je enkalva također sigurnosno „zanimljiva“ NATO savezu s obzirom kako su u njoj stacionirane snažne ruske raketne i proturaketne snage, kao i brodovi ruske Baltičke flote. Ruski raketni sustavi, prije svega suvremeni „Iskander-M“, koji, prema pojedinim vojnim analitičarima mogu nositi i nuklearne bojeve glave, imaju domet (službeno do 500 kilometara ali ovisno o tome koju raketu ti sustavi koriste, taj se domet množi i sa x5) stacionirani u toj enklavi, mogu dosegnuti sva ključna europska vojna i industrijska postrojenja kao i glavne gradove, te ih NATO tretira kao najveću prijetnju po sigurnost europskih saveznika uopće u slučaju oružanog sukoba s Rusijom.
Slika 2: ruski raketni sustav “Iskander”
S druge strane američki vojni brodovi, između ostalih i spomenuti USS Donald Cook česti su gosti i u akvatoriju Crnog mora, poglavito nakon ukrajinske krize pokrenute 2014. godine, pričemu je bilo i vrlo neugodnih bliskih susreta s ruskim lovačkim zrakoplovima.
Karta 3: akvatorij Crnog mora i Istočnog Sredozemlja
Američko-ruske „vojne igre“ u Sjevernom ledenom oceanu i Aljasci
Zapovjednik združenog zapovjedništva zračno-svemirske obrane Sjeverne Amerike i Sjevernog zapovjedništva američke vojske (United States Northern Command and North American Aerospace Defense Command USNORTHCOM) general Terrence J. O’Shaughnessy, izjavio je 21. travnja, kako se širenje virusa COVID-19 nije odrazilo na bojevu sposobnost američke vojske. „Mi održavamo sposobnost reagiranja, a degradacije u planu omogućavanja zaštite države nema“, kazao je američki general. Izjavio je kako je testiranje bojeve spremnosti Sjedinjenih Država u regiji postalo presretanje ruskih protubrodskih zrakoplova Il-38 u travnju, u zoni Aljaske, kao i lansiranja raketa od strane Sjeverne Koreje. „To je treći put u dva mjeseca kako mi presrećemo ruske vojne zrakoplove u našoj zoni protuzračne obrane“, izjavio je O’Shaughnessy i dodao kako su im (Rusima) SAD „željele jasno dati do znanja kako zbog pandemije nije došlo do šteta u obrambenoj sposobnosti SAD-a“.
Karta 4: Sjeverno-američka arktička zona i Grenland
Podsjećam kako su u ožujku i travnju američke pomorske snage su u Beaufortovom moru i Sjevernom ledenom oceanu izvršile vojne vježbe ICEX-2020, u kojima su sudjelovale atomske podmornice USS Toledo (SSN-769) klasa «Los Angeles» i USS Connecticut (SSN-22) klasa «Seawolf II». Prema ruskim izvorima podmornica USS Toledo plovila je ispod arktičkog leda u neposrednoj blizini zone povećanog interesa ruske Sjeverne flote, blizu arhipelaga Zemlja Franje Josipa (ruska otočna skupina u Arktiku, sjeverno od otoka Novaja Zemlja), na jednom od čijih otoka je smještena glavna baza ruskog Ministarstva obrane u Arktiku.
Karta 5: Barentsovo more, prostor sve češćih bliskih susreta američkih i ruskih vojnih brodova i podmornica
Istodobno je američki NORAD u više navrata ukazivao na pojavu ruskih zrakoplova nad američkim vojnim kampom Sea Dragon, otvorenim tijekom navedene vojne vježbe. Tako je rečeno kako su 10. ožujka američki lovački zrakoplovi 4 sata pratili dva ruska protubrodska zrakoplova Tu-142 u zoni Aljaske (u međunarodnom zračnom prostoru), što je potvrdila i ruska strana.
SAD prebacuju zrakoplove 5. generacije F-35A u vojnu bazu na Aljasku
Američki medij Stars and Stripes objavilo je vijest kako je zapovjedništvo američkih zračnih snaga počelo s prebacivanjem zrakoplova 5. generacije F-35A u vojnu bazu Eielson na Aljasci. Oni će ući u sastav 354. lovačkog krila 11. zračne armije u zoni sjevernog Tihog oceana. Prošlog su tjedna s vojne baze Fort Worth u Teksasu, u bazu Eielson, u pratnji zračnog tankera Boeing KC-135 Stratotanker stigla prva dva zrakoplova F-35A. Palnira se da u tu zračnu bazu na Aljasci do kraja ove godine budu prebačena 54 takva zrakoplova, koja će zamijeniti lovce F-16. Također će stići i dodatno vojno osoblje od 1300 ljudi, priopćilo je američko zapovjedništvo zračnih snaga. Inače, 20. travnja za zapovjednika Aljaške regije NORAD-a i Sjevernog zapovjedništva SAD-a imenovan je general David Krumm.
Slika 6: američki zrakoplov 5. generacije F-35
Prvi zračni desant iznad 10 tisuća metara u Arktiku izveli Rusi
Arktička regija, kako sam kazao na početku teksta, postaje sve zanimljiviji prostor za prijiciranje vojne sile dviju antagonističkih država s obzirom na goleme energetske i rudne resurse koji se u njoj nalaze, kao i ubrzano topljenje ledenog pokrivača što omogućuje jednostavniju plovidbu trgovačkih brodova iz azijske dalekoistočne regije do sjevero-zapadne Europe tzv. Sjevernim morskim putom. Radi se o daljinski i vremenski višestruko kraćem putu u odnosu na onaj koji se odvija kroz vode Indijskog oceana i Sueskog kanala do Zapadne Europe, a što onda omogućuje i velike prijevozničke uštede. Rusija u uspostavi toga puta sve intenzivnije surađuje s Kinom, što dodatno smeta Washingtonu.
Karta 7: Sjeverni morski put
Prošlog su tjedna ruski vojni mediji objavili vijest o provedbi u svijetu prvog u povijesti zračnog desanta s visine od 10 tisuća metara u regiji Arktik, u zoni arhipelaga Zemlja Franje Josipa. Ruska vojska o tome je objavila i video snimku (link: https://www.geopolitika.news/vijesti/obrana-i-sigurnost/video-prvi-zracni-desant-iznad-10-tisuca-metara-u-arktiku-rusi-ne-prepustaju-inicijativu/), na kojoj je vidljivo kako se desant obavlja iz transportnog zrakoplova Il-76. U vojnoj vježbi koristila se nova generacija padobranskog sustava za specijalne namjene, individualni spremnici s kisikom, kao i osobno naoružanje i nova vojna odora.
Trump ne odustaje od Grenlanda
Američka televizija Fox News 24. travnja izvijestila je kako je američka administracija izjavila da će Grenlandu poslati pomoć u iznosu od 12,1 milijuna dolara i da će otvoriti konzulat na tom otoku. To se čini kako bi se stvorila protuteža utjecju Rusije i Kine na Arktiku – prostoru s golemim rezervama nafte, plina i ribe, komentira Fox News. Ta je televizija objavila riječi neimenovanog američkog državnog službenika, napomenuvši kako je Danska, zemlja kojoj Grenland službeno i pripada, dala suglasnost za otvaranje američkog konzulata u grenlandskom glavnom gradu Nuuki u prosincu 2019. g., i koji je kazao slijedeće: „Poslije konzultacija s Kraljevinom Danskom i vladom Grenlanda pripremili smo paket financiranja od 12,1 milijun dolara, kako bismo dali snažan impuls tom novom početku, tom rađanju, ako hoćete, naše suradnje s Grenlandom.“ Fox News navodi kako se led, koji pokriva 90% površine Grenlanda, nastavlja topiti, zbog čega se mogu pojaviti nove mogućnosti za proizvodnju nafte i iskapanje ruda. Osim toga, zatopljenje i klimatske promjene otvaraju i nove pomorske putove i daju nove mogućnosti za trgovačke i vojne djelatnosti. Podsjeća se kako je u kolovozu prošle godine američki predsjednik Donald Trump razmišljao o kupnji tog poluautonomnog danskog teritorija, što se odmah smatralo šalom. Tada je Grenland, koji je status ograničene samouprave dobio 2008.g. odgovorio kako je spreman za razvoj poslovnih odnosa, ali da se prodavati neće. Američka veleposlanica u Danskoj Carla Sands optužila je Rusiju zbog „agresivnog ponašanja i militarizacije Arktika“, a Kinu zbog „lopovskih ekonomskih interesa“ na Grenlandu. Fox News podsjeća kako je američki prijedlog izazvao bijes pojedinih Danaca i tamošnjih političara.
Američki manevri strateških snaga u Tihom oceanu
Japanski medij Sankei izvijestio je 20. travnja, kako je američko zapovjedništvo zračnih snaga donijelo odluku o povlačenju svojih strateških bombardera B-52H Stratofortress s baze Andersen, na tihooceanskom otoku Guam, u zračnu bazu Minot u američkoj saveznoj državi Sjeverna Dakota. Američko zapovjedništvo taj potez objašnjava sklanjanjem od eventualnog kineskog napada i namjerom njihovog korištenja u globalnim planovima Washingtona. Navedeno je kako je bazu na otoku Guam napustilo pet strateških bombardera B-52H Stratofortress još 16. travnja, kada su prizemljeni u Sjevernoj Dakoti. Taj japanski medij ukazuje na jednu specifičnost koja se s tim u svezi dogodila ovoga puta. Tako navodi da se američka rotacija strateških bombardera B-52, B-2 i B-2 na Guamu provodi od 2004. g. u okviru vanjskopolitičkog smijera SAD-a u odnosu na Kinu i Sjevernu Koreju, zbog demonstracije američke moći. Međutim sada se posložilo drukčije stanje i navedeni zrakoplovi našli su se u zoni eventualnog napada kineskih raketa srednjeg dometa. Zbog tih je uvjeta ovoga puta donešena odluka o njihovom dislociranju u SAD. Pritom Pentagon ne isključuje novi privremeni povratak tih zrakoplova na otok Guam, navodi Sankei.
Slika 8: američki strateški bombarderi B-52 Stratofortresses u bazi na otoku Guamu
Podsjećam kako je već ranije izvješćeno da SAD od listopada 2024. do ožujka 2025. g. planiraju postupno prebacivanje marinaca na otok Guam s japanskog južnog otoka Okinawa. Prebacilo bi se oko 5 tisuća od ukupno 19 tisuća u Japanu stacioniranih marinaca.
Problemi i unutar NATO-a: Njemačka iz Kina ne odustaju od međusobne suradnje
A spomenute trzavice između SAD-a i Danske oko Grenlanda nisu i jedine koje tište NATO savez. Naime, prema navodima američkog CNN-a Njemačkoj je 27. travnja iz Kine stigla isporuka od 10 milijuna zaštitnih maski za borbu protiv koronaviurusa. Najveći transportni zrakoplov na svijetu An-225 Mirya, iznajmljen od strane njemačke vojske (Bundeswehr), sletio je iz Kine u međunarodnu zračnu luku grada Leipziga. Očekuje se kako će dva dodatna naručena leta od strane Bundeswehra, u Njemačku dostaviti još 15 milijuna kineskih maski.
Slika 9
Pretpostaljam kako se ova odluka njemačke vlade i Bundeswehra, o suradnji s Kinom, nije previše svidjela Donaldu Trump, koji upravo maksimalno jača svoj pritisak na Peking glede njegove „sporne“ uloge u pandemiji COVIDa-19, u što nastoji u uključiti američke saveznike i partnere, ali i ne samo njih. Spominje se i mogućnost podizanja tužbi protiv Kine s ciljem naknada prouzročenih gospodarskih i svakih drugih šteta zbog aktualne pandemije (to je prije dva tjedna već učinila savezna država – Missouri). Takvoj se američkoj politici Peking oštro protivi i osuđuje je kao posve iracionalnu.
Međutim, Berlin je početkom travnja optužio upravo Sjedinjene Države za „suvremeno gusarstvo“, nakon što je 200 tisuća medicinskih maski, namjenjenih Njemačkoj, bilo preusmjereno u SAD. Naime šef Odjela unutarnjih poslova grada Berlina (MdA) – Andreas Gisel, izjavio je kako je isporuka maski FFP2 američke proizvodnje, naznačena za njemačku policiju, bila konfiscirana u Bangkoku (Tajland) i preusmjerena natrag u SAD. Te maske inače proizvodi američka tvrtka 3M. Međutim, predsjednik SAD-a Donald Trump aktivirao je zakon iz vremena Korejskog rata (1950.-1953.) kojim se toj tvrtci zabranjuje izvoz svojih proizvoda i 3. travnja zatražio od svih američkih tvrtki povećanje isporuka medicinskih proizvoda na domaće tržište zbog borbe protiv koronavirusa u SAD-u. I tu ne bi bilo ništa sporno da se u spomenutom slučaju nije radilo o već dogovorenom poslu s njemačkim MUP-om, a što je, onda, u njamačkoj politici i javnosti odjeknulo vrlo negativno. Njemačko okretanje Kini, kada je u pitanju suradnja u borbi protiv aktualne pandemije, gledano iz ove perspektive i nije previše čudno. Ali ovdje treba podsjetiti i kako je nastala zdravstvena kriza pokazala i veliki nedostatak solidarnosti i između članica Europske unije, koje su se na njezinom vrhuncu primarno okrenule same sebi (to se itekako odnosi i na Njemačku, možda više i od svih drugih s obzirom na njezinu ulogu i utjecaj u briselskim strukturama moći), a što se sada na političkoj razini nastoji koliko-toliko neutralizirati i kompenzirati odlukama koje idu u suprotnom smijeru ali oko kojih se sve teže postiže kompromis i daje suglasnost. Neovisno o budućim mjerama EU koje će imati za cilj jačanje međusobne unutarnje solidarnosti u kriznim situacijama, velika politička šteta već je nanesena. Javnost, poglavito ona iz epidemijom najpogođenijih zemalja EU poput Italije, Španjolske i Francuske (Velika Britanija od kraja siječnja već „brodi vodama“ samostalnosti pričemu se i sama susreće s „olujnim valovima“ sve brojnijih problema) neće tako lako zaboraviti i ignorirati odsustvo europske pomoći u trenucima kada im je ona najviše i trebala. U taj „vakuum“ solidarnosti spretno su se uvukle Kina, Rusija ali čak i jedna Turska (što se malo spominje) kroz pružanje svojih „ruku pomoći“ najugroženijim europskim zemljama, prije svih Italiji.
Takav razvoj stanja ne može rezultirati ničim pozitivnim, već će samo produljiti nastale političke i ekonomske dubioze na globalnoj razini, uključno i one između formalnih saveznika i partnera koji se sve više počinju primarno brinuti za vlastite interese. Upravo tako možemo protumačiti i predmetnu vijest s njemačkim medicinskim maskama dobivenim iz Kine. A ukoliko njoj dodamo i činjenicu da Njemačka i Kina ovih tjedana testiraju i novi željeznički trgovinski smijer u sklopu kopnene varijante kineskog „Puta svile“ preko ruskog teritorija do, po prvi put ruske baltičke enklave Kalinjingrad, pričemu je Peking sasvim sigurno svjesno i uz znanje Berlina zaobišao luke baltičkih postsovjetskih država koje su se nadale postati dio te rute, stvari izgledaju puno šire od puke humanitarne solidarnosti (iako će se spomenuta ruta na kraju vjerojatno odvijati i preko Rige).
Karta 10: kineske inačice infrastrukturnog projekta “Jedan pojas jedan put”
Nastavljaju li Rusi gradnju baltičkog plinovoda „Sjeverni tok 2“?
I još jedna važna geopolitička vijest iz baltičke regije koja potvrđuje svu složenost nastalog stanja u odnosima ključnih globalnih i europskih sila. Radi se o uplovljavanju ruskog broda-cjevopolagača „Akademik Chersky“ u zonu Baltičkog mora u kojoj su radovi na spomenutom plinovodu krajem prošle godine bili obustavljeni. Brod se (u vrijeme završetka pisanja ovoga teksta) približava otoku Bornholmu u danskom isključivom gospodarskom pojasu. Dan ranije njegovu su pratnju, u tjesnacu Kattegat između Danske i Švedske, od vojnog broda ruske Sjeverne flote preuzeli brodovi ruske Baltičke flote, a u blizini su bili i brodovi danske Kraljevske mornarice, a primjećen je i jedan švedski helikopter.
Karta 12: ruski plinovod “Sjeverni tok 2”
Podsjećam kako plinovod „Sjeverni tok 2“ sadrži važne tržišne ali i izrazite geopolitičke karakteristike, koje su, uostalom, uvijek prisutne u bilo kojem međunarodnom energetskom projektu i kada se obično teži njihovoj uravnoteženosti. Međutim, ovoga puta do izražaja više dolazi njegova geopolitička komponenta (pa makar ona u stvarnosti i nebila dominantna u odnosu na onu tržišnu, a što postojano naglašavaju Berlin i Moskva, dok suprotno mišljenje imaju Washington i njegovi saveznici uglavnom s istoka EU, prije svih Poljska i pribaltičke države bivšeg SSSR-a, a onda i Ukrajina), s obzirom na rastuću globalnu geopolitičku napetost i sve veće sučeljavanje nacionalnih interesa najvećih država svijeta: SAD-a, Kine i Rusije. Pritom je važno naglasiti kako su Sjedinjene Države, nakon neuspješnih političkih pokušaja i diplomatskih pritisaka na Njemačku i EU da zaustave izgradnju spomenutog ruskog plinovoda za koji Washington smatra kako podriva sadašnji geopolitički položaj EU i povećava njezinu energetsku ovisnost o Rusiji (naravno, u pozadini ovakvih stavova kriju se i američki energetski interesi koji se ogledaju u nastojanjima za jačanje izvoza američkog ukapljenog (LNG) plina na energentima “žedno“ i veliko EU tržište), u prosincu prošle godine uvele sankcije protiv ovog projekta i tvrtki koje sudjeluju u izgradnji plinovoda, zbog čega su radovi na njemu zaustavljeni u samoj završnoj fazi izgradnje. Za izgraditi je preostalo još svega 160 kilometara plinovoda (po 80-ak kilometara svake od dviju cijevi od koliko se plinovod sastoji, i to u danskim vodama Baltičkog mora), od ukupno više od 1200 kilometara koliko je plinovod dug, a za potpuno dovršenje plinovoda tada je trebalo još najviše mjesec dana. Zbog američkih sankcija ruski predsjednik Vladimir Putin izjavio je kako će preostale radove na polaganju cijevi izvršiti ruski brodovi. Jer dva najveća svjetska broda cjevopolagača, u vlasništvu jedne švicarske i jedne talijanske tvrtke (Pioneering Spirit i Solitaire), 21. prosinca povukla su se s gradilišta zbog straha od američkih sankcija. Putin je kazao kako će projekt biti završen do kraja ove ili u prvom tromjesečju iduće godine. Drugim riječima, radi se o probijanju planiranih projektnih rokova dovršetka izgradnje „Sjevernog toka 2“ za i više nego značajnih cca godinu dana.
Sada, očito, ulazimo u novu aktivnu fazu vezano uz epilog ovog kontroverznog energetskog projekta, za koji njemačka vlada i dalje otvoreno govori kao o strateškom po njemačke energetske interese i da Berlin od njega ne odustaje. Dakle, postupno se stavaraju preduvjeti za njegove izgradnje. Hoće li ti radovi početi „u tišini“, dok su Europa i SAD, kao, uostalom, i čitavi svijet primarno fokusirani na pandemiju koronavirusa ili ne, saznat ćemo vrlo brzo. U tom smislu treba ukazati i na prošlotjednu izjavu njemačke kancelarke Angele Merkel, kako 2014. g. uvedene proturuske sankcije postaju sve „neugodnije“ s obzirom na aktualnu pandemiju, koja za sobom vuče i goleme negativne gospodarske posljedice.
Hoće li se održati po svijet spasonosni summit na vrhu?
Dakle velike, i nikada u povijesti tako komplicirano posložene geopolitičke igre, s podjednako jakim ključnim, međusobno suprostavljenim igračima sposobnim uništiti čitavi svijet, nastavljaju se. A ponajvažniji događaj, koji bi uvelike mogao pridonijeti njihovu razriješenju na ovaj ili onaj način, svakako će se odigrati 3. studenog, kada će američki narod odlučiti tko će iduće četiri godine biti na čelu Bijele kuće. Drugi ključan događaj mogao bi biti eventualni summit čelnika zemalja stalnih članica Vijeća sigurnosti UN-a, kojeg je početkom siječnja u Jeruzalemu predložio ruski predsjednik Vladimir Putin, zbog, kako je kazao, nikada opasnijeg, potpuno poremećenog sigurnosnog stanja u svijetu koji se kreće prema totalnoj katastrofi. Taj je prijedlog Trump ne tako davno označio realnim, a kineski i francuski predsjednici Xi Jinping i Emmanuel Macron privatili su ga gotovo istoga dana kada je bio i predstavljen (London će, u to nema sumnje, po tom pitanju postupiti onako kako to učini Trump).
Slika 13: američki i ruski čelnici Donald Trump i Vladimir Putin na svom prvom summitu u Helsinkiju
Sada je samo pitanje kada će (ako uopće i hoće) taj summit – svojevrsna „nova Jalta“ – biti održan: prije ili poslije američkih izbora, o čemu odlučuje Trump, koji će pomno vagati bi li mu on donio više političke štete ili koristi kod domaćeg elektorata. A ako do summita kojim slučajem ne dođe i na čelo SAD-a zasjedne demokrat Joe Biden, teško da će do tog susreta „velike petorke“ ikada više doći, osim, ukoliko i Bidenu „voda ne dođe do grla“.
