Zoran Meter: (VIDEO) ŠOK U IZRAELU: RUSIJA SIRIJI ISPORUČUJE PZO SUSTAVE S-300, I NE SAMO TO!

Što je Izrael tražio to je i dobio! Naravno, u negativnom smislu. Na te bismo riječi mogli svesti epilog postojanih i sve drskijih izraelskih zračnih operacija na nebu iznad Sirije, jedna od kojih je u noći 17. rujna, posve neočekivano i neželjeno po izraelsku stranu, završila tragičnim obaranjem ruskog zrakoplova IL-20 od strane sirijske PZO nakon što su se iza ruskog zrakoplova uoči izvođenja napada na sirijsku regiju Latakiju skrivala četiri izraelska lovca. U nesreći je poginulo 15 ruskih obavještajnih časnika – i više nego dovoljno da se na noge podigne čitav ruski politički i vojni vrh, a što je još važnije i cjelokupna ruska javnost koja je od državnog vrha zatražila oštre mjere zaštite ruskih vojnika i kažnjavanje krivaca za ovu tragediju.

A nakon što je u nedjelju rusko Ministarstvo obrane, nakon provedene istrage i polučenih informacija sirijskog i izraelskog vojnog vrha (u Moskvu su doputovali najviši predstavnici izraelske vojske, kojom su prigodom ruskim kolegama dostavili svoje podatke o incidentu, aludirajući pri tom na izraelsku nedužnost i prebacujući krivicu isključivo na sirijsku stranu), kao i informacija ruskih obavještajnih izvora i satelitskih podataka donijelo konačni i službeni zaključak kako je za rušenje Il-20 kriv Izrael, u ponedjeljak, 24. rujna, ruski ministar obrane Sergey Shoygu obratio se javnosti i najavio odlučne  protumjere koje će rusko MO žurno poduzeti s ciljem zaštite ruskog vojnog osoblja u Siriji.

Tijekom iduća dva tjedna Rusija će Siriji isporučiti suvremene sustave PZO S-300, izjavio je prvi ruski vojnik, i dodao, kako se radi o sustavu koji je „sposoban za presretanje sredstava zračnih napada na udaljenosti većoj od 250 kilometara i istovremeno uništavati nekoliko zračnih ciljeva“, koji će „osjetno ojačati bojne sposobnosti sirijske PZO“.

Ovdje želim naglasiti kako je Rusija prije 8 godina sa Sirijom sklopila ugovor o isporuci PZO S-400, a sirijska je strana već i uplatila 400 milijuna dolara avansa. Međutim, Moskva je, usprkos riziku gubitka ugleda kao pouzdanog isporučitelja oružanih sustava, na zamolbu Izraela obustavila već ugovoreni posao s Damaskom, dajući primat partnerskim odnosima s Tel Avivom. Jer Izrael vrlo dobro zna kako Sirija sa sustavima S-300 može pokrivati i čitav izraelski zračni prostor. Slično je ruska strana (zbog nastavka suradnje s Izraelom, ali i na traženje američke strane), učinila i glede isporuka već ugovorenih S-300 za iransku vojsku. Teheran, koji je znatan dio novčanih obveza po tom poslu Moskvi već bio platio, čak je pred međunarodnim sudom podigao i tužbu protiv Rusije zbog njezinog ne ispunjavanja ugovorenih obveza. Ali kako su se u međuvremenu geoplitički odnosi u svijetu promijenili, a Rusija definitivno spoznala krah svojih iluzija o mogućnosti ravnopravne suradnje sa SAD-om, Moskva je 2016. g. Iranu konačno isporučila ugovorene S-300. Identična stvar upravo se sada događa i s Izraelom, koji je na bliskoistočnoj sceni, ali i po pitanju Sirije, u potpunosti zauzeo vanjsko-politički smjer američke administracije na čelu s Donaldom Trumpom (nakon što je Tel Aviv bio u velikom političkom raskoraku s prethodnom, Obaminom administracijom, i njezinim odnosom prema Iranu).

Ali vratimo se opet današnjem obraćanju ruskog ministra obrane jer neugodnosti po Izrael ima još. Sergey Shoygu je kazao kako se stanje sada promijenilo, ali „ne krivicom Moskve“. Rusija će Siriji isporučiti i suvremene, automatizirane sustave upravljanja za zapovjedna središta PZO, koji se isporučuju isključivo ruskim oružanim snagama. „To će osigurati centralizirano upravljanje svim snagama i sredstvima sirijske PZO, vršenje nadzora zračnog stanja i operativno izdavanje zapovjedi. Najvažnije, bit će zajamčena identifikacija svih ruskih zračnih objekata od strane sirisjkih sredstava PZO“, izjavio je Shoygu. I treće, Rusija će u sirijskom akvatoriju Sredozemnog mora sprječavati satelitsku navigaciju, zrakoplovne radarske sustave i komunikacije vojnih zrakoplova koji napadaju teritorij Sirije. Shoygu je izjavio da je Moskva primorana poduzeti adekvatne mjere odgovora zbog ponašanja Izraela, kako bi pojačala sigurnost ruskih vojnika. Pri tom je izrazio uvjerenje kako će usvojene ruske odluke „ohladiti usijane glave i zaustaviti ih od poduzimanja nepromišljenih  postupaka“. „U protivnom slučaju bit ćemo primorani reagirati u skladu s razvojem stanja“, izjavio je, nikada ozbiljnije, ruski ministar obrane.

Neovisno o tome što je službeni Kremlj danas priopćio kako isporuke ruskih S-300 Siriji nisu usmjerene protiv drugih država, već da je njihova namjena isključivo u svrhu zaštite ruskih vojnika, to neće biti previše utješno po Izrael. Ne samo zato što vojni stručnjaci znaju što s vojnog aspekta ova odluka donosi i mijenja, već i zato što je današnja ruska odluka, točnije, jučerašnji službeni zaključak o isključivoj izraelskoj krivnji, za izraelski državni i politički vrh posve neočekivana. On se do zadnjeg trenutka nadao kako će predočeni dokazi koje je u Moskvu donijela najviša izraelska vojna delegacija biti dovoljni za drukčiju odluku Moskve. Jer izraelski državni vrh i dalje je pretpostavljao kako je Izrael Rusiji izuzetno bitan čimbenik, ne samo po pitanju stanja u Siriji, i da Moskvi nije u interesu zaoštravanje vojnih odnosa s Jeruzalemom, poglavito sada, kada je sinkronizacija političkog djelovanja na relaciji Washington-Jeruzalem na nikada višoj operativnoj razini. Međutim, pojedini, čak i ugledni izraelski mediji poput Haaretza i Jerusalem Posta, proteklih su dana otovreno krivicu za tragediju s ruskim IL-20 pripisivali izraelskoj strani čiji je vojni vrh učino niz pogrešaka, prije svega vezano uz sporazum s Rusijom, potpisan 2015.g., o pravodobnom izvješćivanju o svojim zračnim akcijama nad Sirijom radi izbjegavanja incidenata. Izraelska vojska u ovom je slučaju rusku stranu izvjestila doslovno 1 minutu prije početka zračnog napada, pri čemu je pogrešno navela i kako će napad zrakoplovima biti izveden na sjeveru Sirije, a u stvarnosti su napadnuti ciljevi u zapadnoj regiji Latakiji, čak ne na njezinom sjevernom dijelu već na jugu, na kojem su smještene i dvije ruske vojne baze (pomorska i zrakoplovna), a što sve skupa nije ostavilo ni vremena ni prostora za izvlačenje ruskog IL-20 iz zone nailaska izraelskih zrakoplova. A sirijska PZO do sada nije imala mogućnost prepoznavanja ruskih zrakoplova, već je uvijek prilikom napada izraelskih zrakoplova prema njima usmjeravala i navodila svoje PZO sustave – u konkretnom slučaju S-200. Zato odluka nakon istrage ruskog MO i nije mogla biti drugačija. Još i gore, u njoj se otvoreno navodi kako je izraelski čin bio smišljen i neprijateljski potez (dakle ne „slučajan niz nesretnih okolnosti“, kakvu je mogućnost ruski predsjednik Putin najavio prigodom zajedničke konferencije za medije s mađarskim premijerom Viktorom Orbanom saznavši za tragediju Il-20).





Nakon ovoga Izrael ima samo dvije mogućnosti: prihvatiti odgovornost i dati jamstva kako će mu u budućim djelovanjima na nebu iznad Sirije biti više stalo do života tamo stacioniranih ruskih vojnika (ali sada uz višestruko povećane rizike za izraelske zračne snage nakon što Sirija dobije sustave S-300. Jer podsjetimo: u veljači je i ovakva „šuplja“ sirijska PZO, kakva je sada, oborila suvremeni izraelski F-16); ili, drugo, i dalje inzistirati na svoj nevinosti i krivnju prebacivati na sirijsku vojsku i time Rusiji poručiti da se sama mora pobrinuti za sigurnost svojih vojnika. A ovaj drugi scenarij teško da će Izraelu biti po volji jer prijeti njegovim neposrednim ulaskom u sirijski ratni sukob što on nipošto ne želi. Jer Jeruzalemu je itekako odgovaralo dosadašnje „tiho“, „neprimjetno“ i nekažnjeno vojno djelovanje protiv vlade u Damasku, nad kojim su sve glavne sile zatvarale oči. Ali to od ovog tragičnog incidenta više neće biti moguće. Jer ruska je vojna struka jučer i danas svoje rekla, a njezine poteze podržao je i ruski politički vrh. Ali usudio bih se reći još nešto: u svemu ovom čak i nije toliko važana sama odluka o ruskim vojnim protumjerama (neovisno što će one itekako utjecati na promjenu stanja na terenu), koliko ton najvišeg ruskog vojnog i državnog vrha, iz kojeg se iščitava spremnost Moskve na promjenu cjelokupne paradigme njezinih složenih odnosa s Izraelom, koji su i do sada imali svojih amplituda – uspona i padova, ali bi uvijek ostajali na po obje strane prihvatljivoj razini.  A kada je to tako, mjesta za izraelsku samovolju, nonšalantnost i improvizaciju više nema. Zato ovaj izraeski potez, koji je doveo do rušenja ruskog Il-20 (neovisno o tome je li prethodno bio smišljen ili ne) bez ustručavanja uspoređujem s onim turskim, namjernim obaranjem ruskog bombardera Su-24 u studenom 2015.g., jer će po svom unutarnjem eksplozivnom kapacitetu proizvesti slične i dugoročne posljedice ne samo u Siriji, nego i u odnosu na novo strateško pomicanje i preslagivanje savezništava i partnerstava na bliskoistočnom prostoru. Jer ne treba smetnuti s uma da će rusko zaoštravanje odnosa s Izraelom biti vrlo povoljno primljeno ne samo od strane Turske i Irana, već i velikog dijela „arapske ulice“ koja Izrael (uz SAD), neovisno o njihovim političkim elitama, i dalje smatra najvećim neprijateljem i „velikim Sotonom“. Zato pred izraelskim državnim vrhom sada stoji složena zadaća, na koji način odgovoriti na nastali izazov, a da se dalje ne pogoršavaju njegovi odnosi s njemu itekako važnim partnerom – Rusijom.  Jer SAD nikada, naročito pod ovakvim okolnostima i uzrocima moguće nove krize, neće ni zbog koga zaratiti s Rusijom (pa makar se radilo o ovom ili onom članku statuta NATO saveza, kojeg, Izrael, uostalom i nije član).

Video snimku obraćanja ruskog ministra obrane možete pogledati ispod teksta.





 

Komentari

komentar

0 komentara

You may also like