Zoran Meter: VOJNA ANALIZA: Damask islamistima dao zadnju šansu za predaju, a Erdogan Damasku poslao ultimatum da napusti Idlib

Međutim, teško je vjerovati, usprkos oštroj retorici, da će se Erdogan upuštati u bilo kakav vojni sukob s Rusijom u Siriji s obzirom na tursko negativno iskustvo s obaranjem ruskog zrakoplova u studenom 2015.g. Niti tada, a niti sada NATO savez, čiji je turska član, bez obzira na famozni članak 5 svoga statuta neće stupiti u rat s Rusijom zbog turskih vanjskopolitičkih ambicija na teritoriju od primarne zone ruskih nacionalnih interesa, kakav je sjevero-zapad Sirije zbog tamo smještenih ruskih zrakoplovnih baza i pomorske baze Tartus. Osim toga, Turska je već ostvarila velike beneftite na sirijskom tlu upravo kroz suradnju s Rusijom, koji se prije svega odnose na stvaranje sigurnosne zone na sirijskom tlu uzduž granice dviju država, kao jamstvo za sprječavanje mogućih kurdskih terorističkih akcija na turskom tlu. Zašto se sada Ankara tako iznenada i oštro kritizirajući Rusiju zalaže protiv pacificiranja Idliba, koji je za Ruse sigurnosno ključna regija zbog njihovih baza, ostavljam za jednu drugu analizu.
Važno je i napomenuti kako Rusija i Iran namjeravaju završiti sirijski rat (klasične vojne operacije većeg intenziteta) do studenog 2020.g., nakon čega bi se i službeno otvorio proces stvarnog političkog dijaloga oko budućeg ustroja te zemlje. A dok je god stanje u Idlibu takvo