Iračko-iranski rat – Pogubna prijateljska vatra

U prvim mjesecima iračko-iranskog rata, koji je počeo 20. rujna 1980. godine, nekada, za Šaha Reze Pahlavia moćnom iranskom ratnom zrakoplovstvu, najveće gubitke nisu zadali irački borbeni zrakoplovi, koji su udarili po iranskim zrakoplovnim bazama i cijeloj infrastrukturi zrakoplovstva,  nego potptuno nekontrolirana vatra sa zemlje koja je dolazila od vlastitih snaga.

Prijateljska vatra postala je tako najveći ubojica iranskih zrakoplovnih snaga u ranim fazama zračnog rata, tijekom intenzivnih iračkih zračnih udara po iranskim strateškim ciljevima.

Već drugog dana rata, iransko ratno zrakoplovstvo žestoko je uzvratilo udarac, pokrenulo je veliku zračnu operaciju pod nazivom „Kaman -99“. Gotovo 140 iranskih ratnih borbenih zrakoplova istovremeno je udarilo po iračkim zrakoplovnim bazama, lučkim postrojenjima i položajima kopnene vojske. Operacija je prošla bez ikakvih gubitaka. Svi iranski zrakoplovi preživjeli su borbu, no u povratku, ulazeći u iranski zračni prostor, uletjeli su u vatru vlastitih kopnenih snaga. Na brzinu regrutirane  i neobučene iranske snage, nedostaci zapovjedanja zbog likvidacije velikog broja časnika koji su služili za vrijeme Šaha, strah i panika koja se širila po terenu,  kumovali su uništavanju vlastitih zrakoplova. Čim bi ugledali bilo kakav zrakoplov iznad svojih položaja iranske snage otvarale bi vatru iz svih oružja kojim raspolažu, pucajući na sve što leti.

Najveće gubitke pretrpjeli su iranski zrakoplovi koji su se vraćali iz borbenih misija na iračkom teritoriju, a nešto manje gubitke od vlastitih snaga pretrpjeli su iranski zrakoplovi koji su štitili svoj zračni prostor. No ni njihovim pilotima nije bilo lako jer se nerijetko događalo da, dok oni vode zračnu borbu s iračkim borbenim zrakoplovima koji su prodrli u iranski teritorij. i na njih i na Iračane pucaju iranske snage, ponekad koristeći i vođene protuzrakoplovne projektile. Najveće gubitke od vlastitih trupa pretrpjeli su iranski borbeni zrakoplovi F-4D/E „Phantom“ i F-5E „Tiger“,  koji su letjeli u misijama pružanja zračne potpore  iznad kaotične bojišnice. Iranske snage, toga, drugog dana rata, 21. rujna 1980. godine uspjele su srušiti  najmanje 4 vlastita borbena zrakoplova F-5E. Čak ni to nije bilo dovoljno, nego su neobučene iranske snage pucale i na iranske  pilote koji su se uspjeli katapultirati iz svojih srušenih zrakoplova. Mnogi iranski piloti su tako izgubili život. U prvi mah trupama na zemlji prosljeđene su zapovijedi s uputstvima kada i na koga u zraku otvarati vatru, ali to nije dalo učinka. Jednostavno se pucalo na sve što leti. Iranski zrakoplovi su, stoga, nad vlastim položajima pokušali letjeti na većim visinama kako bi barem izbjegli vatru strojnica 12,7 mm i topova 20 mm, te prijenosnih protuzračnih sustava, ali su se pritom izlagali iračkoj vatri protuzračnih projektila srednejg i velikog dometa.

Stoga su nastavili letjeti ekstremno nisko iznad zemlje i svojih položaja  na visinama 30 do 60 metara, kako bi smanjili vrijeme preleta i reakcije trupa na zemlji. No usprkos svemu deklacificirani zapisi pokazuju kako su iranske zračne snage samo u razdoblju između 22. rujna i 23. listopada 1980. godine, tijekom obavljenih  1000 misija bliske zračne potpore svojim trupama, od vlastitih snaga izgubile 67 svojih pilota.

Među njima je bilo 39 pilota zrakoplova F-4D/E „Phantom“ i 28 pilota borbenih zrakoplova  F-5E „Tiger“.





Na kraju se pokazalo kako je za iranske pilote i zrakoplove manja opasnost iračka protuzračna obrana, nego vlastite snage. Iranski borbeni zrakoplovi bili su u manjoj opasnosti tijekom borbenih letova duboko u iračkom zračnom prostoru, nego nad položajima vlastitih trupa. Procjenjuje se da su 44 iranska pilota izgubili život ili su zarobljeni tijekom borbenih djelovanja u iračkom zračnom prostoru, dok ih je 67 glavom platilo prelete iznad vlastitih kopnenih snaga.

Vrhunac uspjeha iranskih kopnenih snaga u rušenju vlastitih zrakoplova nastupio je u kolovozu 1987. godine, kada je protuzračno topništvo iranske  gardijske postrojbe uspjelo srušiti iranski izvidnički borbeni zrakoplov F-5F i ubiti  zamjenika zapovjednika iranskog ratnog zrakoplovstva, pukovnika Abbasa Babaeia.

Iranski zrakoplovi od vatre vlastitih snaga nisu stradavali samo zbog djelovanja iranskih trupa na zemlji, nego je na njih druge iranske zrakoplove usmjeravao i vlastiti sustav zračnog promatranja i navođenja. Iranski zrakoplovi od strane tog sustava su nerijetko identificirani kao irački i na njih je kontrola slala druge iranske zrakoplove s misijom njihova uništenja. Iranski zrakoplovi jednostavno su zbog pogreški osoblja i nedostataka sustava slani na presretanje vlastitih zrakoplova.





U jednom takvom incidentu u listopadu 1980. godine, sustav navođenja iranskih zrakoplova usmjerio je iskusnog  višestrukog iranskog zračnog asa pukovnika Mazandarania na presretanje i uništenje borbenog zrakoplova koji je pogrešno identificiran kao irački. Naime, tijekom ophodnog leta zapadno od baze Dezful, na jugozapadu Irana, pukovnik Mazandarani je na radaru svoga borbenog zrakoplova F-14 „Tomcat“ na udaljenosti od 193 km uočio neidentificirani borbeni zrakoplov. Kako putem radio identifikacije, odnosno sustava IFF (Identification friend or foe) nije mogao utvrditi pipadnost  zrakoplova, zatražio je pomoć  kontrole na zemlji. Pukovnik i njegov koopilot, radarski operater, poručnik Ahmadi, pripremili su oružani sustav zrakoplova za djelovanje projektilima zrak-zrak na velikoj udaljenosti. Istovremeno pripremili su i oružne sustave za djelovanje unutar vizualnog kontakta ukoliko projektil velikgo dometa AIM-54 „Phoenix“ nekim slučajem promaši cilj.

No iskusnom iranksom zračnom asu bilo je sumnjivo što navodni irački zrakoplov održava stalnu brzinu i leti otprilike uvijek na istoj visini od 150 metara od tla, ne manevrirajući niti pokušavajući letjeti ispod visine zahvata radara, što bi se očekivalo od neprijateljskog zrakoplova duboko u iranskom zračnom prostoru. Pukovnik Mazandarani je ponovo kontaktirao zemaljsku kontrolu leta, no oni su mu zapovjedili obaranje uočenog zrakoplova. Opravdavajući se kako ne želi trošiti skupocjeni AIM-54 „Phoenix“ na zrakoplov  koji ne pokazuje izrazitu borbenu sposobnost i kojega može srušiti topničkom vatrom ili projektilima kratkog dometa Mazandarani se nastavio približavati zrakoplovu koji mu je trebao biti meta. Kada je došao na udaljenost 20 km od cilja, zrakoplov je vizualno uočio. Nije mogao utvrditi njegov tip, ali je njegova tipično iranska trobojna  maskirna shema bojanja bila izrazito vidljiva. U trenutku kada mu je prišao na udaljenosti od 13 km prepoznao je iranski F-4E „Phantom“ i kontrolu obajestio kako je riječ o iranskom zrakoplovu koji se oštećen vraćao iz borbene misija i iz kojeg razloga mu nije funkcionirao IFF uređaj.

Piloti tog iranskog Phantoma imali su sreće, zahvaljujući iskustvu iranskoga zračnog asa. No mnogi drugi stradali su i od svojih zrakoplova i od protuzračne vatre sa zemlje. Zabilježen je čak i dvoboj  dva iranska borbena zrakoplova iz iste zračne baze. Dana 16. ožujka 1985. godine, zrakoplov F-5E  iz baze Hamedana, kojim je pilotirao kapetan Agbari zbog pogrešne identifikacije srušio je drugi F-4E i to iz iste zračne baze. Pilot i kopilot su se uspjeli katapultirati ali je jedan od njih, satnik Fath-Nejad ubijen vatrom sa zemlje dok se spuštao padobranom.

Rat je sam po sebi kaotičan i rijetko kada sve funkcionira onako kako je planirano. Uz nedostatke  i kvarove tehnike, tu su prisutni i ljudski osjećaji, prije svega strah i panika, ali i želja za uništenjem neprijatelja i samopotvrđivanje pred suborcima. Stradanje od prijateljske vatre stoga je uobičajno u svim ratnim sukobima, a kada su borbene operacije intenzivnije povećava se i broj takvih događaja. Tijekom iračko-iranskoga rata svim tim čimbenicima pridružile su se slabosti iranske strane u početnoj fazi rata, kada je strateški iznenađena iračkim napadom i kada je u kratkom vremenu morala angažirati velik broj nedovoljno obučenog ljudstva kako bi Iran obranila od iračke agresije. Visoki intezitet borbenih djelovanja, masa borbene tehnike i korištenog zrakoplovstva  dodatno su uvećali  mogućnosti stradanja od prijateljske vatre.

Komentari

komentar

0 komentara

You may also like