Nijemci su potpuno drogirani porazili francusku vojsku

Uz Pervitin nisu spavali sedamnaest dana i borili su se bez ikakva osjećaja za stvarnost

U francuskim mozgovima nije vladalo isto euforično raspoloženje pa su Nijemci u manje od stotinu sati zauzeli više teritorija nego u četiri godine Prvoga svjetskog rata, a tenkovski zapovjednik Heinz Guderian se od Sedana u svom oklopnom vozilu kretao poput automobilističkog asa, ne poštujući nikakva vojna pravila

Povjesničari su godinama razbijali glavu kako je njemački Wehrmacht u ekspresnom roku u svibnju 1940. porazio francusku vojsku koja je u to doba slovila kao najjača oružana sila svijeta koja je imala mnogo više vojnika, tenkova, topova i aviona nego agresorska Njemačka. Iznosile su se mnoge teorije pa se pričalo o nesposobnosti francuskih generala koji su sa svojom taktikom ostali na razini Prvoga svjetskog rata i nisu se prilagodili modernom motoriziranom ratovanju, spominjala se malodušnost francuskih vojnika traumatiziranih strašnim iskustvima njihovih očeva iz prethodnog rata, Hitlerov blef i proboj tenkova kroz neprohodne Ardene, gdje ih nitko nije očekivao, a nitko se do prije nekoliko godina nije zapitao što je motiviralo njemačke vojnike i otkud su crpili gotovo nadljudsku snagu. Odgovor se krije u Pervitinu, potpuno legalnom stimulansu koji se u milijunima komada prodavao u svim njemačkim ljekarnama, a zapravo se radilo o metamfetaminu, danas poznatijem pod nazivom crystal-meth. Nakon poraza u Prvome svjetskom ratu, u Njemačkoj je zavladala teška depresija, a Berlin je postao svjetska prijestolnica svakovrsnih poroka. Prostitutke su bile dostupne na svakom koraku, a sve seksualne aberacije prihvaćale su se kao nešto sasvim normalno, i sve je skupa bilo garnirano ogromnim količinama kokaina, heroina, morfija i opijuma.



Slike 1 i 2: Njemački vojnici pod Pervitinom nisu osjećali nikakav umor i borili su se poput robota

Borba protiv narkomana

Dolaskom nacista na vlast pokrenuta je oštra borba protiv svakovrsne narkomanije, uz tvrdnje kako Židovi drogama žele uništiti duh i tijelo njemačkog naroda. Heroinski i kokainski ovisnici nerijetko su završavali u konclogorima, dok se u društvu propagirao novi duh brzine, snage, zdravlja i čelične volje. Kako je 3. Reich počeo s dotad neviđenom dinamikom razvoja u kojem su se mahnito gradile autoceste, nicale tvornice oružja i ponovno ustrojavale oružane snage, ljudi tjelesno nisu mogli izdržati tempo koje im je zadavala nacistička država pa im je bio potreban nekakav stimulans. U ministarstvu zdravstva izdali su niz ukaza u kojima su od farmaceutskih tvrtki tražili da smućkaju nekakav vitaminski koktel koji bi povećao učinkovitost radnika i izdržljivost vojnika. Drugim riječima, od farmaceuta se tražilo da naprave neku vrstu “narodne droge” koja će poticati nacionalsocijalistički duh. Na te izazove najbolje je odgovorio dr. Fritz Hauschild iz farmaceutske tvrtke Temmler. Sintetizirao je metamfetamin i u patentnom zavodu ga registrirao pod imenom Pervitin. Marketinški stručnjaci Temmlera poslali su u maniri pravih dilera droge besplatno pakiranje Pervitina svim liječnicima i ljekarnicima u Njemačkoj, uz popratno pismo u kojemu je stajalo kako je riječ o univerzalnom lijeku koji će ponovno vratiti izgubljenu životnu radost, povećati fizičke i umne sposobnosti radnika, pa čak i liječiti frigidnost žena. Kako se ne bi sumnjalo da se zapravo radi o drogi, u pismu je također stajalo kako lijek poništava apstinencijske krize od alkohola, heroina i kokaina te da je zapravo neka vrsta antidroge koja bi trebala nadomjestiti sve otrove. Nakon samo par tjedana pogoni Temmlera nisu mogli proizvesti količinu tableta za kojima je odjednom žudjela cijela nacija. Pervitin je postao senzacija i proširio se na sve slojeve društva. Studenti su ga uzimali da lakše izađu na kraj s teškim ispitima, medicinske sestre i telefonistice da izdrže tešku noćnu smjenu, glumci da pobijede tremu, a radnici na tekućim vrpcama mnogobrojnih tvornica oružja da razbiju monotoniju rada i povećaju učinkovitost. Uskoro je cijeli Reich plesao u ritmu Pervitina.

Slika 3: Njemački vojnici su nakon 17 dana ratovanja doslovno pali u nesvijest

Nosači namještaja nosili bi više namještaja, frizeri bi brže šišali, vatrogasci hitrije gasili vatru, noćni čuvari više ne bi zaspali, vlakovođe bi bez prigovora u više smjena vozili svoje lokomotive, a vozači kamiona bez stanki su tutnjali po novim autocestama sagrađenima rekordnom brzinom. Inače sramežljivi članovi nacističke stranke pod utjecajem novog lijeka postali su samopouzdani ratoborni govornici, a u Njemačkoj poslije ručka gotovo više nitko nije spavao.

Praline s drogom

Pervitin je bio toliko popularan da su njime punili i čokoladne praline uz slogan “Hildenbrand praline uvijek vesele”. Tako su uz praline kućanski poslovi postali laki, a tisuće kućanica uz praline su i mršavjele jer je Pervitin obuzdavao apetit i topio kilograme. Stres je nestajao, a rasli su seksualni apetiti, pa ni vođa 3. Reicha Adolf Hitler nije odolio čarima novog lijeka. Naravno, za Pervitin su se zainteresirali u njemačkoj vojsci koja se spremala za svoje osvajačke pohode. Tako je pročelnik Instituta za vojnu fiziologiju, prof. Otto F. Ranke, kojemu je glavni zadatak bio da pobijedi umor vojnika, u Pervitinu vidio rješenje za sve svoje probleme pa je za Wehrmacht naručio ogromnu količinu tog lijeka. U napadu na Poljsku Pervitin su koristile neke postrojbe tenkista i motoriziranog pješaštva, a kako su u borbi pokazali mnogo veću učinkovitost od ostalih trupa, za predstojeći napad na Francusku trebalo je kompletnu vojsku dovesti u stanje ekstaze pa je od Temmlera naručeno 35 milijuna komada tableta.

Slika 4: Njemački kemičar dr. Fritz Hauschild sintetizirao je metamfetamin

Pred Nijemcima je stajo težak zadatak. Trebalo je poraziti jaču i opremljeniju francusku vojsku kojoj se još pridružio i Britanski ekspedicijski korpus. Kako ne bi zapeli u glibu rovovskog rata kao u prethodnom vojnom sukobu, trebalo je izvršiti brz i munjevit prodor kroz brojčano nadmoćne neprijateljske snage. U Prvome svjetskom ratu njemačka ofenziva na Francusku ispočetka se činila kao vrlo uspješna i računalo se kako će rat završiti za nekoliko dana, ali vojnici koji su bili u neprekidnom maršu morali su se odmoriti, a za to vrijeme su se obezglavljeni Francuzi pribrali i pružili ogorčeni otpor i na kaju pobijedili nakon četiri krvave godine ratovanja. No, sada su Nijemci u rukama imali moćno oružje Pervitin koji ih je mogao držati budnima i ratobornima. Ključna stvar u cijeloj rizičnoj operaciji bila je brzina kojom je trebalo zauzeti zadane ciljeve pa je general tenkovskih trupa i rodonačelnik doktrine Blietzkriega Heinz Guderian zapovjedio da moraju ostati budni tri dana, što je ključno za pobjedu, no oni su ostali budni punih sedamnaest dana te su pregazili iznenađene Francuze i Britance. Napad kroz Ardene nije počeo dobro te je došlo do zbrke i prometnog sloma. Oklopna skupina generala Paula Ludwiga Ewalda von Kleista s više od četrnaest tisuća vozila sabila se na jedinu cestu kroz Aredne pa se lavina čelika i lima razvila gotovo tristo kilometara i time stvorila najveću prometnu gužvu u povijesti Europe.

Munjeviti napad

Tenkovi se nisu mogli probiti na čelo kroz hrpu kamiona, konjskih zaprega i gusjeničara, a da su saveznički izvidnički avioni vidjeli tu kolonu, napad na Francusku mogao je biti uništen u svom začetku. No, u toj nepristupačnoj ušici igle nije se očekivao napad, zbog čega je golemo parkiralište ostalo neprimijećeno. Vojnici su bez uspjeha pokušali raskrčiti kolonu, a onda je stigla naredba. Deseci tisuća vojnika izvukli su Pervitin iz zavrtaka svojih kapa, stavili ga na jezik, progutali i popili gutljaj vode. Dvadeset minuta poslije, djelovanje je počelo i živčane stanice u mozgovima stale su izbacivati neurotransmitere. Dopamin i adrenalin u hipu su intenzivirali opažanja i prebacili organizam u stanje apsolutne pripravnosti. Noć je bila svjetlija nego ikad i divovska gusjenica Wehrmachta počela je krčiti svoj put prema Francuskoj. Bezvoljnost i frustracija prvih sati uzmaknuli su pred drugim neobičnim osjećajima. Izbila je kemijska oluja, prožeta euforičnim duhovnim proplamsajima, dižući razinu aktivnosti do krajnjih granica. Promet je raskrčen, a tenkovi su munjevitom brzinom krenuli prema Sedanu, i u tri dana zauzeti su svi zadani ciljevi, ali trebalo je krenuti dalje. Francuzi su u šoku gledali Nijemce kako divlje, bez ikakve stanke, napreduju, a njihov tempo nikako nisu mogli pratiti pa su mnogi povjerovali u nacističku propagandu o nadljudima. U francuskim mozgovima nije vladalo isto euforično raspoloženje pa su Nijemci u manje od stotinu sati zauzeli više teritorija nego u četiri godine Prvoga svjetskog rata. od Sedana se Guderian u svom oklopnom vozilu kretao poput automobilističkog asa. Osiguravanje položaja i izgradnja mostobrana, kako to piše u vojnim udžbenicima, više nisi bili bitni. ž

Slka 5: Njemački ministar zdravstva dr. Leonardo Conti bezuspješno se borio protiv Pervitina

Bitno je bilo samo ići naprijed i pritom čak i kršiti sva vojna pravila i naredbe nadređenih. I nakon četiri dana saveznici su bili iznenađeni njemačkim postupcima. Nisu se uspjeli suprotstaviti tim nepredvidljivim napadačima koji nisu postupali metodično, nego im je jedini cilj bio da stignu do obale Atlantika i time zatvore obruč oko neprijatelja. Na cesti bi naletjeli na francuske postrojbe u povlačenju pa bi ih jednostavno pregazili jurećim tenkovima i krvavih gusjenica nastavili dalje. Munjeviti rat Nijemaca koji nisu morali spavati oteo se svakoj kontroli. Te vojnike više ništa nije moglo zaustaviti te su i sami počeli vjerovati nacističkoj propagandi o svojoj nepobjedivosti. Francuski ministar obrane i bivši premijer Edouard Daladier jednostavno nije mogao povjerovati kad mu je načelnik generalštaba, general Gamelin, javio da je stvar gotova i da je rat izgubljen. “Ne, to što govorite nije moguće, sigurno ste se zabunili”, govorio je preneraženi ministar. A britanski premijer Winston Churchill za francuski je poraz kasnije rekao da mu je to bilo najveće iznenađenje u životu. Nakon spektakularne pobjede i sedamnaest dana nespavanja vojnici Wehrmachta počeli su kao snoplje padati jedan za drugim. Zaspali bi za upravljačem tenka, preko volana motocikla ili su se jednostavno skotrljali u obližnji jarak, a počele su se pojavljivati i prve negativne posljedice uzimanja metamfetamina. Časnici stariji od četrdeset godina dobili su srčanu aritmiju, a nekolicina je i preminula od moždanog ili srčanog udara. Dugoročni učinci amfetamina pokazali su se katastrofalnima. Kod vojnika je dolazilo do depresije, halucinacija i stalne mučnine, i sve su češće umirali od zatajenje srca, samoubojstava ili vojnih pogrešaka uzrokovanih mentalnim umorom. Tijekom Bitke za Britaniju njemački piloti žalili su se na slabu koncentraciju, smetnje od sunca te na zvučne i vidne halucinacije, a imali su četiri puta više avionskih nesreća nego njihovi protivnici. Njemački ministar zdravstva Reichsgesundheitsfuehrer, dr. Leonardo Conti, uvidio je štetnost Pervitina i zabranio ga. Tvrdio je da se zapravo radi o drogi koja je suprotna nacionalsocijalističkom duhu. Pervitin je povučen iz ljekarni, ali su se u vojsci oglušili na Contijeve zapovijedi jer se nisu htjeli odreći svoje pobjedonosne pilule pa su ih prije napada na Sovjetski Savez od Temmlera naručili na milijune.

Katastrofalan poraz

U početku je stvar dobro funkcionirala, no kako su  ljudi već praktički tri godine bili na drogama, postali su rezistentni pa su im trebale sve veće doze, a pod njima nisu bili euforični kao prije, nego su jedva mogli normalno funkcionirati.  U prvim danima rata to stanje vojnika rješavalo se dopustima, ali totalni rat u Rusiji nije dopuštao tu mogućnost pa su se vojnici nekad napobjedivog Wehrmachta slomili pred Sovjetima pogonjenima votkom. Tako se narkotička nacistička ekstaza na koncu pretvorila u potpunu katastrofu i poraz neslućenih razmjera. Nakon izgubljenog rata mnogi vojnici umrli su u zarobljeničkim logorima oslabljena tijela zbog pretjeranog uzimanja metamfetamina, a  mnogi preživjeli postali su doživotni ovisnici o drogi koju su sada nabavljali na crnom tržištu. Kemičar dr. Fritz Hauschild, koji je odgovoran za cijeli kaos, nakon rata se dobro snašao. U DDR-u je postao glavnim sportskim fiziologom, a njegovi preparati su od države radnika i seljaka napravili svjetskog sportskog giganta, pa su tako istočnonjemački sportaši postavili više svjetskih rekorda koji zbog današnje dopinške kontrole nikada neće biti oboreni. Bivši pokretač nacističke vojne sile tako je zbog svojih uspjeha na sportskom polju dobio Nacionalnu nagradu Njemačke Demokratske Republike, te je slavljen kao heroj komunističkog rada.

Komentari

komentar

loading...

You may also like