Nikada ispričana priča o zaboravljenom herojskom pothvatu koji je stvorio legende 2. svjetkog rata

Kapetan Darbowski sa šačicom Poljaka porazio tisuće nacista, a nakon rata umro u bijedi zbog svoga porijekla

Nakon što je njegov zapovjednik doživio živčani slom od straha pred masom njemačkih vojnika koji napadaju poluotok Westerplatte u Poljskoj, kapetan Dabrowski poveo je jednu od najherojskijih obrana u povijesti. Nakon rata, komunisti su od zapovjednika iz seljačke obitelji napravili narodnog heroja, a pobjednik, plemić Daborwski, namjerno je zaboravljen

Bitka za Westerplatte, prva u Drugome svjetskom ratu u Poljskoj, postala je mitskom, a njezini sudionici nacionalni heroji prema kojima su nazivane ulice, tvornice, trgovi, dok su djeca u školama pisala sastavke i pjesmice njima u čast.  Ta je borba Poljacima bila posebno dragocjena, jer dok se njihova loše pripremljena obrana raspadala duž linije bojišnice, a snage njemačkog Wehrmachta već ulazile u predgrađe Varšave, malobrojni vojnici na polutoku Westerplatte preko puta slobodnoga grada Danziga odolijevali su višestruko nadmoćnijem naprijatelju.

No, kao i većina mitova proizvedenih u poslijeratnim komunističkim državma, tako je i bitka kod Westerplatte bila obavijena velom laži, a prava istina o događajima i akterima isplivala je tek nakon pada komunističkog režima u Poljskoj 1990.  godine.

Pripreme za rat

Po okončanju Prvoga  svjetskog rata Danzig je oduzet Njemačkoj te postaje slobodan grad pod upravom Lige naroda, a ponovno uspostavljena poljska država dobiva polutok Westerplattu koji dominira gradom.





Slika 1: Poluotok Westerplatte bio je poprište prve bitke u Drugom svjetskom ratu u Poljskoj

Na to strateško mjesto dugo svega 1600 i široko 200 metara, Poljaci su smjestili vojno tranzitno skladište, što je, zapravo, bilo paravan za omanji garnizon kojemu je zadatak bio da prema potrebi blokira danzišku luku. Nijemci su kod Lige naroda ulagali stalne prosvjede zbog tih postupaka, tako da je na poluotoku bilo manje od stotinu vojnika.  Zbog krize s Trećim Reichom, koji je polagao pravo na većinski njemački grad Danzig, Poljaci su svoj garnizon pojačali na 210 vojnika, te je njihov zapovjednik, bojnik Henryk Sucharski, proglasio opću uzbunu.





Stanje na maglovitom baltičkom poluotoku bilo je turobno. Vojnici su kopali rovove i razvlačili bodljikavu žicu, a posebno su pojačali obranu na dijelu poluotoka koji je kopnom bio povezan s Danzigom, gdje je nacistička stranka već odavno bila na vlasti. No bojeći se da svojim užurbanim obrambenim akcijama ne isprovocira Nijemce, bojnik Sucharski je, na iznenađenje svojih vojnika, prekinuo uzbunu i posadu vratio mirnodopskim aktivnostima.

Njemačke procjene

Dok je Sucharski mirovao i čekao rasplet događaja, u Danzig je u prijateljski posjet uplovio njemački bojni brod Schleswig-Holstein. Poljaci su dalekozorima samo mogli promatrati oduševljene građane kako dočekuju bojni brod. Doduše, namjera Nijemaca na brodu nije bila nimalo prijateljska s obzirom na to da je sve već bilo spremno za opći napad na Poljsku 1. rujna 1939. godine, a poluotok Westerplatte bio je prvi vojni cilj. Njemački zapovjednici nisu se slagali u procjenama rezultata predstojeće bitke. Zapovjednik bojnog broda Schleswig-Holstein, Kapitan zur See, Gustav Kleikamp, tvrdio je kako će njegovo mornaričko pješaštvo zauzeti poljske položaje na poluotoku u roku od deset minuta, dok je generalbojnik Friedrich-Georg Eberhardt, koji je zapovijedao s 1500 vojnika SS  Heimwehra Danzig bio nešto pesmističniji. U posljednjem je brifingu prije napada napomenuo kako će im za zauzimanje poluotoka i uništenje protivničkih položaja ipak trebati dva do tri sata.

Ujutro, 1. rujna 1939. godine, u 4 sata i 48 minuta, teški topovi s njemačkog bojnog broda ispalili su granate na Westerplatte, čime je, ujedno, i počeo Drugi svjetski rat.

Slika 2: Topovi bojnog broad Schleswig-Holstein su se užarili od neprestanog granatiranja

Nakon deset minuta teškog bombardiranja, njemački marinci, predvođeni poručnikom Wilhelmom Henningsenom, lagano su krenuli prema neprijateljskim položajima s čvrstom vjerom kako će ih ondje dočekati Poljaci dignutih ruku i s istaknutom bijelom zastavom. No upali su u unakrsnu strojničku vatru, te su se, u neredu, s teškim gubicima počeli povlačiti. Poljaci su istovremeno sa sva svoja jedina četiri minobacača uspješno uništavali mitraljeske položaje SS Heimwehra u danziškoj luci. Uspjeh posade minobacača bio bi i veći da poljski zapovjednik bojnik Sucharski nije naredio prekid paljbe zbog štednje granata. Šokiran poljskom obranom, mornarički poručnik Henningsen radiovezom je od svog zapovjednika tražio dozvolu za povlačenje. Kapetan Kleikamp, kojemu su se tog trena rasplinule maštarije o destominutnoj pobjedi, naredio je poručniku da se sabere, okupi svoje raštrkane ljude i ponovno krene u napad.

Odluka o predaji

Ponovljeni napad rezultirao je još većim gubicima, tako da se poručnik konačno povukao, a Nijemci su s broda i obale nastavili granatirati polutok. Oba njemačka zapovjednika shvatila su kako s Poljacima neće lako izaći na kraj te su se nevoljko obratili za pomoć zadovjednku Grupe armija sjever, Generalfeldmarschallu Fedoru von Bocku. Iskusni von Bock obojicu je izvrijeđao, govoreći kako upravo planira pobjedničku paradu u oslobođenom Danzigu koju će mu pokvariti puškaranje s druge strane obale te da njegovi vojnici dnevno prelaze na desetke kilometara dok oni ne mogu savladati šačicu Poljaka na komadiću terena. Pokudama unatoč, von Bock im je obećao znatnu zrakoplovnu, topničku i pješačku pomoć, uz napomenu da više ne želi čuti riječ “Westerplatte”.

Te večeri zapovjednik poljskog garnizona bojnik Henryk Sucharski okupio je svoje časnike. Održao im je vatreni govor o njihovoj hrabrosti i vojničkom umijeću i istaknuo kako mu je zapovijed bila da poluotok brani dvanaest sati, do dolaska pomoći, a kako, prema svemu sudeći pomoć neće doći, smatra da su svoju dužnost časno obavili i da se sutra ujutro, kako bi izbjegli daljnje žrtve, namjerava predati. Okupljeni časnici su se s nevjericom pogledavali jer su smatrali da bi se s otporom moglo nastaviti. Govorili su Sucharskom da su u njemačkom granatiranju i napadu izgubili samo četiri vojnika, i da su usprkos snažnoj topničkoj vatri njihova skladišta streljiva i obrambeni položaji ostali praktički netaknuti. Ali zapovjednik je bio neumoljiv i odluka o predaji sutra ujutro ostala je na snazi.

Bojnikov slom

Kada je svanulo, bojnik Sucharski odjenuo je svečanu odoru te s bijelom zastavom odlučio krenuti prema njemačkim položajima. No njegov plan poremetio je iznenadni njemački zračni napad. Šezdeset zrakoplova Junkers Ju 87, poznatijih kao Štuke, u samo pola sata izbacili su dvadeset i šest tona bombi na poljske položaje. U napadu je poginulo osam vojnika, ali su zato teško oštećena skladišta i obrambeni položaji, kao i sva četiri minobacača čije je granate bojnik Sucharski tako brižno štedio. Jedna zrakoplovna bomba pala je i pored samog Sucharskog koji je dobio slom živaca i zalegao u krevet, povremeno se budeći iz nesvjestice buncajući o predaji. Zapovjedništvo je preuzeo kapetan Franciszek Dabrowski, kojemu predaja nije bila ni na kraj pameti pa je uz potporu ostalih časnika i vojnika nastavio s ogorčenom obranom.

Slika 3: Kapetan Dabrowski preuzeo je zapovjedništvo i poveo šačicu vojnika u nezapamćenu bitku

Nijemci su mislili da zračni napad nije preživio nitko te su ponovno krenuli u akciju. Desant SS-a preko kanala sa strane Danziga brzo je odbijen, dok je u mornaričkom napadu poginuo i poručnik Henningsen. U međuvremenu je bojnik Sucharski isteturao iz kreveta te se popeo na krov zapovjedništva i istaknuo bijelu zastavu. Na taj potez hitro je reagirao kapetan Dabrowski – poderao je zastavu i majora uz par šamara pod oružanom pratnjom ispratio u krevet.

Počast zarobljenicima

Očajni Nijemci nastavili su s bombardiranjem poluotoka, topovi bojnog broda su se užarili od neprestanog granatiranja, teški bacači pretvorili su zemljište poluotoka u mjesečev krajolik, a dva njemačka torpedna broda svojom vatrom uspjela su Poljake otjerati s obale.

Slika 4: Na Westerplatte je palo toliko granata da je izgledao kao površina mjeseca

Kako ništa nije uspijevalo, Nijemci su čak zapali vlak i pustili ga prugom do poljskih položaja. No strojovđa je prebrzo iskočio pa je vlak zapalio šumu, što je još više otežalo njemačko napredovanje.

Sedmog dana obrane s više desetaka odbijenih njemačkih juriša Poljaci su ostali bez streljiva te je kapetan Dobrowski odlučio na puške staviti bajunete i krenuti u samoubilački juriš kojim će osvjetlati slavu poljskog oružja. U tom odstutnom trenutku pojavio se bojnik Sucharski, potpuno sabran i u besprijekorno izglačanoj odori sa svim odlikovanjima. Kako su svi prisutni uvidjeli da se major oporavio od živčanog sloma, kapetan Dabrowski mu je nevoljko predao zapovjedništvo, te je on s bijelom zastavom krenuo prema njemačkim položajima, čime je sedmodnevna agonija branitelja Westerplatte bila okončana.

Njemački generalbojnik Friedrich-Georg Eberhardt konačno je odahnuo. Kako bi odao počast herojskoj obrani, galantno je vratio sablju bojniku Sucharskom, a njegove borce njemački su vojnici u stavu mirno otpratili u zarobljeništvo.

Od istine do mita

Čak tri tisuće i četiristo Nijemaca je od dvjestotinjak Poljaka izgubilo oko petsto vojnika, a Adolf Hitler je pri posjetu Westerplatti izjavio kako bi Njemačka teško dobila rat da su Poljaci svugdje bili tako umješni.

Slika 5: Nakon žestoke bitke Westerplatte je posjetio i Adolf Hitler 

Svi zarobljeni, osim jednog radiotelegrafista, preživjeli su njemačke logore, što se ne bi moglo reći za njihove kolege koji su završili u sovjetskom zarobljeništvu. Odmah poslije rata bojnik Sucharski promoviran je u čin generala, no ubrzo je umro od upale potrbušnice. Kako su novim komunističkim vlastima trebali junaci, a mrtav heroj je najbolji heroj, napravili su od Sucharskog mitsku osobu. Odgovaralo im je da je seljačkog porijekla, za razliku od ostalih časnika koji su mahom bili plemići, pa su se njemu u čast pisale pjesme i dizali spomenici, dijelile medalje i plakete s njegovim likom, a 1967. godine snimljen je i igrani film u kojemu se Sucahrskog prikazuje kao neustrašivog borca protiv nacističke agresije, dok se istovremeno za poraz Poljske krivi malodušnonst plemićkog časničkog kora.

Tužan kraj heroja

Kapetan Dabrowski po povratku iz zarobljeništva nije naišao na dobrodošlicu. Kao plemić odmah je bio sumnjiv, a otežavajuća okolnost mu je bila što su mu novi saveznici komunističke Poljske, Sovjeti, već 1939. godine ubili oca, umirovljenoga generala Romualda Rittera Dabrowskog von Jelita, dok mu je majka skončala u jednom od gulaga 1944. godine. Dabrowski je ubrzo izbačen iz vojske, te mu je pod optužbom za reakcionarnu djelatnost onemogućen bilo kakav normalan posao. Preživljavao je od povremnog rada u kiosku i šivanja dječjih papuča, da bi, naposljetku, polugladan umro kao čistač cipela u Krakowu u svojoj 58. godini. Prava istina o ulozi kapetana Dabrowskogu u bici kod Westerplatta razotkrila se tek nakon pada komunističkog režima u Poljskoj. Nesretni kapetan dobio je posthumnu zadovoljštinu i svojevrsnu rehabiliticiju u poljskom filmu “Tajemnica Westerplatte” (Tajna Westerplatte) iz 2013. godine, koji iz sasvim drugog kuta opisuje jednu od, simbolično, najvažnijih bitaka poljske povijesti.

Komentari

komentar

You may also like