Njemački gusari koji su uništili englesku flotu

Oko Indije su potopili brodove vrijedne 4 milijarde funti, a Churchill je osobno tražio njihovo uništenje.

Krstarica Emden nije se stigla vratiti u Njemačku kako bi sudjelovala u Prvome svjetskom ratu pa ju je zapovjednik maskirao u britanski brod i približio brodovima koji ništa nisu sumnjali. Kada su na kraju ipak potopljeni, odlučili su u Njemačku pobjeći ukradenim brodovima i, na kraju, pješačeći kroz pustinju Jemena

Njemački car Vilim II. godinama prije početka Prvoga svjetskog rata potpuno se posvetio jačanju vojne moći svoga carstva, želeći od njega napraviti svjetsku silu. Posebno je bio fasciniran ratnom mornaricom te je po svaku cijenu Velikoj Britaniji htio oduzeti status “gospodarice mora”. S brodogradilišnih navoza jedan za drugim silazili su najmoderniji bojni brodovi, a car se često šepirio u admiralskoj uniformi, otvoreno prkoseći svom rođaku, britanskom kralju Đuri V., koji je sa zebnjom gledao jačanje njemačke mornaričke moći. No, kada je izbio rat, Vilim II. se prema svojoj floti počeo ponašati kao razmaženi dječak prema svojim igračkama. Moćni brodovi jedino su u bitki kod Jutlanda u kojoj su pobijedili imali veći okršaj, dok su većinu rata proveli na sigurnom u lukama Kiel i Wilhemshaven.

Užasnuti admirali pokušali su uvjeriti cara da su brodovi upravo napravljeni u svrhu ratovanja, no monarhu ni na kraj pameti nije bilo da svoje predivne brodove izlaže pogibelji. Kako su mornari uglavnom besposleno čamili na brodovima, bili su podložni svakakvim revolucionarnim idejama, tako da su 1918. digli i ustanak, što je ubrzalo pad Vilima II. i kapitulaciju Njemačke u Prvome svjetskom ratu. Da se car prema svojom moćnoj Kriegsmarine odnosio kao prema lakoj krstarici Emden, rat bi zasigurno ima drukčiji ishod.



Kapetan džentlmen

Slika 2: Karl von Mueller

Po izbijanju ratnih sukoba Emden se sa svojih tristo šezdeset mornara i časnika nalazio u njemačkoj kineskoj koloniji Tsingtao, te je njegov zapovjednik, Kapitan zur See Karl von Mueller, dobio zapovijed da se priključi njemačkoj istočnoazijskoj floti kojoj je naređen povratak u Njemačku. Von Mueller je uspio uvjeriti zapovjednika flote, viceadmirala Maximilana von Speea da se zbog performansi svoga broda ne može priključiti povratku kući te mu je dopušten ostanak u Aziji i potpuna zapovjedna odgovornost, čime su zapravo admiralitet i sam Vilim II. digali ruke od Emdena, smatrajući ga izgubljenim.

No, Von Mueller je imao drukčije planove za svoj brod. Emdenu je dodao četvrti dimnjak kako bi izgledao poput britanskih krstarica i krenuo u lov na trgovačke brodove Antante. U pravoj maniri gusarskoga napada, Emden bi se približio brodu čija posada ništa nije sumnjala, s jarbola spustio britansku zastavu i podigao carski ratni barjak te ispred pramca žrtve ispalio topovski hitac upozorenja. Uvidjevši bezizlaznost pozicije, posade bi se listom predavale, dok bi mornari Emdena na svoj brod prebacivali sve korisno sa zaplijenjenog broda, a prije svega uvijek potrebni ugljen za pogon parnih strojeva, te bi potopili žrtvu. Kada bi se na Emdenu već našao preveliki broj zarobljenih neprijateljskih mornara, Nijemci sljedeći zarobljeni brod ne bi potopili, nego bi na njega prebacili zatočenike i pustili ih na slobodu. Zbog svog smionog i civiliziranog ponašanja prema zarobljenim mornarima, Von Mueller je postao medijska zvijezda čije su akcije pratile sve novine svijeta, a britanski tisak koji je u ratnohuškačkoj propagandi, u kojoj su Nijemce nazivali zvijerima koje jedu malu djecu, kapetana Emdena nazivao džentlmenom.

No, kako je samo zbog jedne njemačke lake krstarice promet Indijskim oceanom pao za šezdeset posto, a brodovi Antante nestajali su jedan za drugim, britanski prvi lord admiraliteta Winstom Churchill izgubio je živce i naredio opći lov na Emden, za što je odvojio velik dio flote s Atlantika. Zapovjedniku Emdena više nije bilo dovoljno zarobljavati i potapati brodove u moru između Singapura, Cejlona i Adena, nego se odlučio na smionije pothvate. Uplovio je u potpuno osvijetljenu luku Madras u britanskoj Indiji te na velike rezervoare nafte ispalio više od stotinu granata sa svojih topova. Uskoro su sve zalihe nafte bile u plamenu, a uplašeni stanovnici Madrasa u panici su pobjegli iz grada u koji se danima nisu vraćali. Britanci su bili toliko iznenađeni napadom da je Emden već nestao kada su oni aktivirali svoju obalnu artiljeriju, a eskadra određena za potjeru više nije znala u kojem bi smjeru krenula. Osokoljen tim uspjehom, Von Mueller se odlučio na još rizičniji pothvat.  S istaknutom ratnom zastavom Emden je uplovio u luku otočića Diego-Garcia u Indijskom oceanu u namjeri da uništi tamošnji britanski vojni garnizon.

Slika 3.

Na iznenađenje posade Emdena, Britanci su ih dočekali mahanjem i tek tada je Von Mueller shvatio da na udaljenom otočiću nisu opće znali da je počeo rat. Časnici Emdena ljubazno su se odazvali prijmu priređenom u njihovu čast, dok su mornari u sigurnosti luke na brodu izvršili potrebne popravke i opskrbili se ugljenom za daljnje akcije te uz razmjene darova i zajedničko opijanje s britanskim vojnicima napustili Diego-Garciju. Britanci su tek nakon tjedan dana saznali s kim su imali posla. Sljedeća meta ambicioznog Von Muellera bila je luka Penang u Britanskoj Malaji. Znajući da su u Penangu sigurno svjesni izbijanja ratnih sukoba, Emden se maskiran u britansku krstaricu pod okriljem noći uvukao u luku. Britanska straža nije vidjela ništa sumnjivo u dolazećoj krstarici pa su s Emdena neometano ispalili torpeda u ruski oklopljeni krstaš Žemčug. Kapetan Žemčuga, barun Ivan Aleksandrovič Čerkasov, i njegovi časnici samo su u očaju iz obližnjeg bordela mogli gledati kako njihov brod nestaje u plamenu, pri čemu je poginulo osamdeset i šest ruskih mornara.

Kraj Emdena

Po izlasku iz Penanga, mornari Emdena potopili su i francuski razarač Mosquet, čije je preživjele mornare spasila njemačka posada i prebacila ih na svoj brod te su za par dana pušteni na neutralni brod. Taj napad bio je snažan udarac za sile Antante, te je zbog njega prekinut sav pomorski promet iz Australije prema Britaniji. Zbog te odvažne akcije njemački car Vilim II. odlikovao je Von Muellera najvišim pruskim odlikovanjem Pour le Merite, a cijeloj posadi podijeljeni su željezni križevi. S druge strane, Vulimov nećak, ruski car Nikolaj II. Romanov kapetanu Čerkasovu i njegovim časnicima oduzeo je plemićke titule i sveo ih na rang običnih mornara. Sljedeći napad krstarice Emden trebao je biti potpuno bezazlen. Von Mueller je odlučio uništiti telegrafsku stanicu na Kokosovim otocima, čime bi otežao britansku komunikaciju u Indijskom oceanu. Na otok se iskrcao Kapitaenleutnant Hellmuth von Muecke u pratnji četrdeset i šest mornara i časnika. Šačica britanskih vojnika pristiglim Nijemcima nije pružila nikakav otpor, nego su ih samo zamolili da kod miniranja paze da visoka antena telegrafa ne padne na njihov teniski teren. Nijemci su uvažili njihovu molbu i teniski teren je, na zadovoljstvo Britanaca, ostao čitav.

Upravo kad se Von Muecke planirao vratiti na Emden, na horizontu se pojavila australska krstarica HMAS Sydney. Kako je Sydney raspolagao s topovima većeg dometa, Emden se našao u nezavidnoj situaciji. Nijemci su punom brzinom krenuli prema Australcima kako bi smanjili razdaljinu, ali bilo je prekasno. Salva granata sa Sydneya pogodila je Emden i teško ga oštetila. Kapetan Von Mueller nije ima izbora, nego je, kako bi spasio posadu, nasukao svoj brod. Australci su telegrafirali Emdenu i zahtijevali predaju, no s obzirom na to da im je radiostanica bila spaljena u napadu, Nijemci nisu mogli odgovoriti, a kako im se na jarbolu i dalje vila ratna zastava, Australci su nastavili granatirati nasukanu olupinu, prouzročivši nepotrebne žrtve među njemačkim mornarima koji zbog uništenog vitla nisu mogli spustiti zastavu.

Slika 4.

Na koncu se pod svom silinom paljbe jedan mornar uspeo na jarbol i skinuo ratnu zastavu, čime je krvoproliće prestalo. To je bio kraj Emdena koji je u svom dvomjesečnom pohodu uništio dvadeset i četiri broda Antante i blokirao pomorski promet, pri čemu je prouzročio štetu u iznosu od četiri milijarde funti u današnjem novcu. Dok su Australci spašavali preživjele njemačke mornare i kapetana Von Muellera kojemu su u znak poštovanja dopustili da zadrži osobno naoružanje, Von Muecke je imao drukčije planove. Sa svojim mornarima ukrao je trošni jedrenjak Ayesha i uputio se prema neutralnoj nizozemskoj Sumatri. Njemački mornari skinuli su svoje odore i pustili brade pa na tako neugledan brod i njegovu posadu Britanci uopće nisu obraćali pažnju.

Sukob s beduinima

Do Sumatre su stigli u posljednji čas jer su praktički ostali bez vode, a i brod im se umalo potopio. Ondje su obavili potrebne popravke i opskrbili se namirnicama, a njemački konzul im je telegrafskom vezom dogovorio sastanak s njemačkim trgovačkim brodom koji ih je preuzeo na otvorenom moru. Potopili su jedrenjak i krenuli prema Jemenu, koji je tada bi u sastavu Otomanskog Carstva, njemačkog saveznika u ratu. Von Muecke se sjetio kako je još u Kini čitao da je pri kraju gradnja željezničke pruge do Jemena, te se jednostavno sa svojim vojnicima mislio ukrcati u vlak i otići u Istanbul i potom u Njemačku. No, kada su se Nijemci iskrcali u Jemenu, dočekala ih je gorka istina. Željeznička pruga nije bila ni blizu završetka, a do prve postaje dijelilo ih je tisuću kilometara pustinje. Imali su problema i s turskim guvernerom Jemena koji ih je na svu silu pokušao zadržati jer bi mu dobro došao odred izvrsno obučenih i naoružanih Nijemaca.

Slika 5.

Nijemcima je pomoć pružio umirovljeni turski general koji je sa svojom mladom suprugom htio otputovati u Istanbul, a Nijemci bi mu dobro došli kao zaštita. Njegovim novcem kupili su par tradicionalnih arapskih brodica s jednim jedrom i zaplovili Crvenim morem prema sjeveru i željezničkoj pruzi. No, trošne su im se brodice raspale pa su morali nastaviti pješice prema Meki. Putem su ih napali beduini pod zapovjedništvom Lawrencea od Arabije. U okršaju su poginula tri njemačka mornara, a kako su Nijemci raspolagali mitraljezima, beduini su se brzo razbježali, a njihov emir započeo je pregovore s Von Mueckeom. Na koncu su se dogovorili da će predati novac umirovljenoga generala, a emir od Meke će im pružiti sigurnost. Ipak, Nijemci se nisu osjećali sigurno pod emirovom zaštitom pa su pod okriljem noći pobjegli i konačno se kroz stotinu kilometara pustinje, pri čemu su  umrla dva mornara, probili do željezničke pruge. Tu ih je dočekao manji problem jer ih revnosni kondukter nije htio pustiti u vlak s obzirom na to da nisu imali novca za karte. Tek kad je Von Muecke potpisao da za novac jamči njemačko veleposlanstvo, mornari Emdena otputovali su u Istanbul, gdje im je priređen veličanstven doček.

Zamjerio se Hitleru

Visokoodlikovani Von Muecke kraj rata je dočekao kao zapovjednik dunavske riječne flotile. Pogođen porazom i teškim uvjetima mira, razočarani Von Muecke se priključio novoosnovanoj nacističkoj stranci te kao poznati heroj rata i autor dviju zapaženih knjiga o pustolovinama na Emdenu, brodu koji je u Njemačkoj dobio kultni status već 1926. godine, postaje nacistički zastupnik u parlamentu Saske. Adolf Hitler je u njemu vidio veliki propagandni potencijal te ga je pozvao u privatnu audijenciju. Izgleda da je Hitler prema njemu bio potpuno iskren, jer on nakon tog sastanka potpuno mijenja stranu te osniva pacifistički pokret i u svim javnim glasilima govori kako će Hitler Njemačku odvesti u propast. To mu Hitler nije oprostio pa su mu knjige nakon dolaska nacista na vlast zabranjene, a on strpan u koncentracijski logor. No, Reichsstatthalter Hamburga Karl Kaufmann smatrao je Von Mueckea zaslužnim ratnim herojem pa ga mimo Hitlerove izričite naredbe oslobađa iz logora.

Na osamljenom baltičkom otoku preživio je rat nakon kojega nastavlja svoju pacifističku djelatnost. Protivio se ponovnom naoružavanju Zapadne Njemačke, zbog čega je protiv njega podignut kazneni postupak zbog veleizdaje. Na sudu se nije pojavio jer je 1957. godine umro od srčanog udara. U Njemačkoj se i dalje njeguje tradicija krstarice Emden, a jedna fregata njemačke Bundesmarine nosi njezino ime. Australci obilježavaju potapanje Emdena kao dan mornarice s obzirom na to da im je to bila prva pobjeda na moru, dok je riječ Emden ostala u tamilskom, malajskom i sinhaleškom jeziku, a znači snažan i snalažljiv.

 

Komentari

komentar

loading...

You may also like