Oružja atentatora: Ubojstvo Indire Gandhi – kada zapucaju vlastiti čuvari (Video)

Ako je neki atentat nemoguće spriječiti onda je to zacijelo onaj kojega počine oni koji su zaduženi za osiguranje napadnute osobe. Najpoznatiji atentati suvremenog doba koje su počinili vlastiti tjelesni čuvari  i vojnici državnika je ubojstvo indijske premijerke Indire Gandhi i egipatskog predsjednika Anwara el-Sadata. Premijerku Gandhi ublili su pripadnici njenog vlastitog osiguranja, a predsjednika Sadata egipatski vojnici za trajanja svečanoga mimohoda, povodom obilježavanja godišnjice listopadskog rata s Izraelom.

Dana 31. listopada 1984. godine, na  indijsku premijerku Indiru Gandhi  izvršen je atentat u njenoj rezidenciji, od strane dvaju pripadnika njenog osobnog osiguranja. Pripadnici specijalnog  zaštitnog odjela indijske unutarnje obavještajne službe (Intelligence Bureau-IB ili izvorno Aasoochana Byooro) Satwant Singh i Beant Singh, oboje Sikhi, u znak osvete zbog odnosa prema Sikhima i njihovom vjerskom vođi Jarnailu Singhu Bhindranwaleu iz neposredne blizine zapucali su u premijerku i ubili je.

Inidra Gandhi početkom lipnja 1984. godine pokrenula je vojnu operaciju Blue Star tijekom koje je indijska vojska opkolila Zlatni hram  Sikha u Amritsaru s ciljem uhićenja Jarnaila Singha. No iznenadni upad indijske vojske nije uspio i unutar kompleksa  Zlatnog hrama razvila se žestoka borba u kojoj je bilo više desetaka poginulih i ranjenih s jedne i druge strane. Indijska vojska na kraju je uspjela skršiti otpor i ovladati hramom Sikha pri čemu je poginuo i sam vođa Sikha Jarnail Singh.

Takav razvoj događaja izazvao je nezadovoljstvo brojne zajednice Sikha u Indiji, a dvojicu pripadnika osiguranja motiviralo je na osvetnički čin.

U jutro 31. listopada 1984. godine premijerka Indria Gandhi prolazila je dvorištem svoje rezidencije u New Delhiu, pripremajući se za televizijski intervju koji je trebao voditi Peter Ustinov. U trenutku kada je prišla vratima unutar kompleksa, kojeg su osiguravala dva pripadnika tajne službe,  Beant Singh prišao je premijerki, izvadio revolver  i u grudi joj ispalio tri metka. Potom je premijerki, koja je već ležala na tlu, prišao Satwant Singh i iz svoje strojnice  tipa 1A u njeno tijelo  ispalio cijeli spremnik koji je sadržavao 30 komada metaka 9 mm. Premijerka je na mjestu preminula, iako  je  prema nekim tvrdnjama sve do dolaska u bolnicu pokazivala znakove života. Počinitelji atentata svladani su od strane drugih pripadnika osiguranja, razoružani i privedeni u prostorije sjedišta osiguranja gdje je navodno došlo do sukoba zbog pokušaja  Beant Singha da se ponovo dočepa oružja pri čemu je ubijen rafalom iz  strojnice 1A drugog pripadnika osiguranja. Satwant Singh je preživio uhićenje, osuđen je na smrt i obješen u siječnju 1989. godine. Strojnica 1A, indijska licencna verzija britanskog Sterlinga, jedno od najmasovnije korištenih oružja u indijskoj vojsci, tako je upisano u crnu povjesnicu oružja koje su koristili atentatori.

Oružje koje je koristio Satwant Singh indijska je licencna verzije  britanske strojnice Sterling model L2A3/Mk4. Riječ je o masovno korištenom oružju koje je svoj razvoj započelo još tijekom 2. svjetskog rata i čija proizvodnja je i u Velikoj Britaniji i u Indiji nastavljena sve do kasnih 80.-ih godina prošlog stoljeća. Početkom 60.-ih godina Indija je za cijenu od tadašnjih 16 tisuća funti od proizvođača Sterlinga, tvrtke Sterling Armaments Company, otkupila prava za  licencnu proizvodnju i već u prvoj seriji proizvela 60 tisuća primjeraka. U posljednjih 50 godina indijske tvornice proizvele su oko milijun strojnica 1A, dvostruko više nego što je proizvedno originalnih britanskih Sterlinga. Strojnica 1A i danas je u ponudi indijske vojne industrije.

Strojnica Sterling je dizajnirana 1944. godine, u britanskoj vojsci testirana tijekom 1944. i 1945. godine, a počevši od 1953. godine, kada se proizvodnja zahuktala, u britanskoj vojsci zamjenjuje tada već zastarjelu strojnicu Sten. U naoružanju britanske vojske zadržana je sve do 1994. godine u moderniziranim varijantama, a potom  se postupno zamjenjuje  jurišnom puškom L85A1. Tijekom proizvodnje u velikoj Britaniji od 1953. do 1988. godine proizvedeno je oko pola milijuna primjeraka. Strojnica je kalibra 9 mm, težine 2,7 kg i teoretske brzine paljbe od 550 metaka u minuti. Najveći učinkoviti domet je 200 metara ali je zapravo namjenjena za borbene udaljenosti od 50 do 100 metara. Spremnik, koji se umeće s bočne lijeve strane, može primiti 34 metka. Osnovne odlike strojnice su njena jednostavnost, robusnost  i pouzdanost.

Sve te odlike preuzela je i indijska verzija koja se po licenci proizvodila u Indian Ordnance Factory u Kanpuru u dvije različite verzije, jedna  pod službenim nazivom Sub-Machine Gun Carbine 9 mm 1A1  koja je kopija britanskog Sterlinga L2A1, i druga, pod nazivom Sub-Machine Gun Carbine 9 mm 2A1,  kao kopija britanskog Sterlinga Mark V s ugrađenim integralnim prigušivačem.

Strojnica Sterling korištena je u gotovo svim oružanim sukobima nakon 2. svjetskog rata,  a između ostalog njome su se koristili i britanski padobranci tijekom Falklandskog rata, u verziji s integralnim prigušivačem. Indijska vojska koristila ju je u svim ratovima i vojnim operacijama u kojima je sudjelovala i još uvijek je široko rasprostranjena u indijskim postrojbama. Na cijeni je zbog jednostavnosti, robusnosti, malog broja dijelova i male mogućnosti zastoja. To nije precizno oružje ali je zbog svojih malih dimenzija, kalibra zrna i brzine paljbe izuzetno  učinkovito u  bliskim okršajima.

 

Komentari

komentar

0 komentara

You may also like