Poljski narednik Orlik – prvi tenkovski as 2. svjetskog rata

Stjecajem povjesnih okolnosti prvi tenkovski as 2. svjetskog rata bio je poljski narednik Edmund Roman Orlik. Njegove pobjede ostvarene su u  dramatičnim trenucima poljske kataklizme kada su  višestruko nadmoćne njemačke vojne snage, predvođene oklopnim postrojbama, počele uništavanje,  a potom u dogovoru sa SSSR-om i komadanje Orlikove domovine Poljske.

Pobjede, koje je ostvario u sukobu s njemačkim tenkovima, nije postigao koristeći tenk  ni protuoklopni top, nego malenu, lako oklopljenu i slabo naoružanu tanketu TKS, moderniziranu inačicu tankete TKT-3, koja, zapravo, nije niti bila predviđena za borbu protiv tenkova,  nego za izviđanje i borbenu potporu poljskim konjaničkim postrojbama.

Zastarjela poljska doktrina ratovanja  jednostavno nije tijekom ratnih priprema prepoznala odlučujuću ulogu tenkova i oklopnih postrojbi u budućim ratnim djelovanjima, i u sastavu svoje vojske, umjesto ubrzane modernizacije u cilju povećanja pokretljivosti, oklopne zaštite i vatrene moći – svega onog što je sa sobom u novu epohu ratovanja nosio tenk, još uvijek se oslanjala na velike konjaničke postrojbe. One su poljskoj vojsci  umjesto oklopnih i mehaniziranih snaga trebale dati manevarsku sposobnost na ratištu, što je u to vrijeme bilo potpuo nerealno za očekivati. U postrojbe poljske kopnene vojske uveden je tek mali broj tenkova „7TP“ koji su pak  pridruženi pješačkim i konjičkim postrojbama u ulozi pružanja neposredne podrške, i relativno veliki broj malenih, slabo oklopljenih tanketa naoružanih strojnicama,  izrađenih po uzoru na britanski  „Carden Loyd“.

Rat je Romana Orlika zatekao na poljskoj vojnoj akademiji. Mladi kadet prekida školovanje i zahvaljujući njegovim  tehničkim znanjima biva raspoređen u poljske oklopne postrojbe. Poljska vojska tada je raspolagala sa 580 tanketa TK-3 i TKS . Tanketa TK-3 bila je  težine 2,9 tona,  s posadom od dva čovjeka i naoružana  jednom strojnicom. Te malene tankete proizvedene u vremenu od 1931 do 1939.godine u postrojenjima tvrtke „Państwowe Zakłady Inżynieri“ bile su dugačke svega 2,58 metara, širine 1,78 metara i visine 1,32 metra. Njihov oklop bio je debljine svega 4 do 6 mm a glavno naoružanje strojnica 7,92 mm wz.25, izrađena po Hotchkiss-ovoj licenci. Maksimalna brzina im je bila svega oko 40 km/h a mogle su prijeći bez dopune goriva svega 193 km. Ovjes im  je bio toliko loš da posadi nije ni bio potreban  neprijatelj,  jer su već nakon sata vožnje izvan puteva bili psihički i fizički uništeni, što bi se reklo otpadali su im bubrezi. Proizvedeno je oko 300 tanketa TK-3.  Od 1933.godine u proizvodnju je uvedena modernizirana varijanta TKS. Na tim tanketama poboljšani ovjes i ugrađen  benzinski Fiatov motor  od  46 KS, te  periskop s kojim se moglo osmatrati u krugu od 360 stupnjeva. Debljina oklopa je povećana od 4 do 10 mm a glavno naoružanje je ostalo isto.

Pred sam rat poljska vojna industrija razvila je strojnicu kalibra 20 mm tipske oznake Wz.38 FK koja je mogla ispaljivati šest metaka u sekundi i probiti 25 mm oklopa sa udaljenosti od nekoliko stotina metara.Poljska vojska namjeravala je te strojnice ugraditi na 100 tanketa TKS, no do izbijanja rata strojnice su ugrađene na svega 20 ili 24 tankete.  Nakon mobilizacije narednik Orlik raspoređen je u 71. oklopnu bojnu koja se sastojala od satnije sa 8 oklopnih automobila Wz-34, naoružanih topovima 37 mm i strojnicama, satnijom od 13 tanketa TK-3 i TKS i satnijom za podršku. Od 13 tanketa kojima je raspolagala 71 bojna tri ili četiri bile su TKS naoružane automatskim topom kalibra 20 mm. Jedna od njih postala je Orlikova tanketa. 71. bojna bila je u sastavu Wielkopolske  konjičke brigade, Poznanske armije koja je bila raspoređena na sjeverozapadnoj granici prema Njemačkoj.

Njemački napad izveden po „Planu bijelo“  bio je međutim usmjeren na dvije poljske mnogo jače armije koje su se nalazile na bokovima Poznanske armije. Napredovanjem njemačkih trupa i potiskivanjem druge dvije poljske armije Poznanska armija našla se u kliještima njemačkih trupa. Zapovjednik armije Tadeusz Kutrzeba od glavnog stožera zatražio je dozvolu za povlačenje, no ona mu je odbijena. Konačno, 8. kolovoza  1939. godine izgubljen je kontakt  sa glavnim stožerom i Kutrzeba se odlučio na povlačenje, odnosno proboj prema jugu, prema Varšavi.

Njemačko zapovjedništvo u brzini napredovanja po bokovima Poznanske armije i zbog slabog i neorganiziranog otpora potpuno je iz vida izgubilo snage koje su činile Poznansku armiju, vjerujući da se njeno zapovjedništvo raspalo, da su se postrojbe raspršile i da je njihov veći dio uspio izaći iz kliješta i povući se prema Varšavi. No, uskoro su shvatili koliko su se prevarili jer su postrojbe Poznanske armije povlačeći se prema Varšavi napravile rasulo u  njemačkim postrojbama drugog ešalona koji je zauzeo poljske gradove na tom prostoru. Konjička brigada Poznanske armije kojoj je pripado i narednik Orlik 9. rujna iznenada  je uz rijeku Bzura udarila po  24. i 30. njemačkoj  pješačkoj  diviziji, nanjevši im  gubitke od 1500 ranjenih i mrtvih, te 3000 zarobljenih.

U napadu su sudjelovale i tankete Orlikove 71. bojne. Nijemci su brzo reagirali i krenuli u protunapad sa gotovo 800 tenkova i masom pješaštva. Poljaci su pretrpjeli ozbiljne gubitke ali su se nastavili probijati prema Varšavi napadajući njemačke snage koje su im se našle na putu. Kako se povlačenje prema Varšavi oduljilo zbog nedostatka goriva i streljiva Poljaci su morali napustiti i uništiti svoje  tenkove i oklopne automobile a do 18. rujna bilo je operativno svega nekoliko tanketa među kojima i Orlikova. Toga dana Orlik se nalazio na izvidničkoj misiji u šumi Kampinos. U jednom trenutku uz šumski put začuo je motore njemačkih tenkovi koji su se približavali. Uz sam put postavio je svoju tanketu u zasjedu na povišenom mjestu odakle je mogao dobro vidjeti put i obližnje raskrižje. Njemu se približavao tenkovski vod pod zapovjedništvom poručnika Viktora IV Albrechta Johannesa von Ratibora, nasljednika kneza Ratibora od Šleske.

Vod se sastojao od tri tenka, od kojih su dva bila  Panzera 35(t) češke proizvodnje naoružani s topovima 37 mm i oklopom od 25 mm na prednjem dijelu. Poručnik  Albrecht  Johannes von Ratibor nalazio se u trećem tenku Panzer IVB naoružan topom 75 mm sa prednjim oklopom od 30 mm. Orlik je čekao priliku da mu se tenkovi približe i izlože svoje bokove na kojima je bio tanji oklop. U pogodnom trenutku ispalio je rafal iz topa kalibra 20 mm u pravcu Panzera IV ali nije bilo nikakvog učinka. No Orlik je bio uporan i nastavio je pucati po istom mjestu na tom tenku, što je na kraju rezultiralo probojem oklopne ploče i detonacijom streljiva tenka u kojem se nalazio poručnik von Ratibor. Ostali tenkovi su manevrirali i nasumice pucali u pravcu šume. Orlik je uspio ostatkom streljiva uništiti oba preostala njemačka tenka. Preživjele posade tenkova su se povukle, a na cesti su ostali mrtvi i ranjeni. Orlik je prišao Panzeru IV i iz njega izvukao poručnika von Ratibora koji je još pokazivao znakove života ali je ubrzo preminuo.

U nastavku povlačenja prema Varšavi postrojbe u kojima se nalazio Orlik nastavile su se sukobljavati s njemačkim trupama i nanositi im gubitke. Orlik je do 19. rujna uništio ukupno 13 njemačkih tenkova i tako postao prvi tenkovski as 2. svjetskog rata. Njegova tanketa bila je jedino vozilo Wielkpolske brigade koje je uspjelo stići do Vašrave. Narednik Orlik je  sudjelovao u obrani Varšave sve do 28. rujna 1939. godine. Izbjegao je zarobljavanje  i pridružio se pokretu otpora.

 

 

 

0 komentara

You may also like