(Video) Prva tenkovska bitka

Nakon prve borbene upotrebe tenkova u 1. svjetskom ratu britansko i savezničko vojno vodstvo zaključilo je da tenk, kao borbeno sredstvo. ima potencijala pa je zapovjednik britanskih ekspedicijskih snaga (British Expeditionary Force-BEF)  feldmaršal Douglas Haig zapovjedio izgradnju više stotina tenkova.

Njihova prva pojava pred njemačkim položajima 15. rujna 1916. godine, u bici za Flers-Courcelette, imala je polovične rezultate jer su korišteni u malom broju. Tako su, tada, samo 32 tenka uspjela dosegnuti početne položaje, u samom startu napredovanja  otpalo ih je još  7, a preostalih 25 ipak je pokazalo da mogu postići značajne borbene učinke ukoliko bi se poboljšala njihova tehnička pouzdanost i ukoliko bi se koristili u većem broju. Tim prije što su u međuvremenu Nijemci razvili taktiku borbe protiv tenkova, otklonili strah ljudstva i na djelu  utvrdili da njihovi topovi mogu biti efikasni u protutenkovskom ratu.

Prva masovna upotreba tenkova izvršena je tijekom bitke za Cambrai. Britanske snage tada su raspolagale sa 476 tenka, uglavnom posljednjih modela Mk IV. Masa tenkova razbila je njemačke položaje i prodrla duboko u protivnički raspored ali učinak na razini bitke ponovo je izostao jer ih britansko i savezničko pješaštvo nije moglo brzo pratiti pa nije na vrijeme iskoristilo tenkovski proboj i zauzelo prostor  u kojem su tenkovi svojim djelovanjem razrjedili protivnički raspored. No unatoč ukupnom neuspjehu bitke, činjenica je da su tenkovi  uspješno odradili svoj dio posla i izvršili svoje zadaće. Pogreška je bila na zapovjedništvu koje nije uskladilo djelovanje novog tenkovskog oružja i pješaštva.

Od tada su tenkovi postali predhodnica svih važnih borbenih operacija tijekom 1. svjetskog rata. Britanci su nastavili njihovu proizvodnju, a važnost tenkova su ubrzo shvatili i Francuzi, koji su ih do kraja 1. svjetskog rata proizveli više od bilo koje druge zemlje. S druge strane Nijemci nisu u prvi mah shvatili značaj novog oružja, niti su bili u mogućnosti trošiti svoje ograničene sirovinske i proizvodne resurse na novo i još uvijek nedokazano oružje. Stoga su ih proizveli samo 20 tipa A7V.

Kako su jedna i druga strana raspolagale tenkovima, bilo je samo pitanje trenutka kada će se tenkovi jedne i druge strane sukobiti u direktnom okršaju.

Nijemci su u ožujku 1918. godine, u očajničkom pokušaju postizanja odlučujuće pobjede, pokrenuli veliku Proljetnu ofenzivu. Dana 24. travnja 1918. godine njemačko topništvo otvorilo je vatru po britanskim i australskim položajima u široj zoni  sela Villers-Bretonneux . Dva sata kasnije počeo je njemački pješački napad na čijem čelu se nalazilo 14 tenkova A7V.

Njemački tenkovi pokazali su se tehnički pouzdanima i bez kvarova i zastoja predvodili su napad. U jednom trenutku bitke tri njemačka tenka prodrla su do sela Cachy gdje su bila stacionirana tri britanska tenka. Izvješćeni od svog pješaštva da su u borbenoj zoni njemački tenkovi, britanski tenkisti pokrenuli su svoje tenkove i krenuli u susret njemačkim. Dolaskom na prvu crtu, prema riječima poručnika Franka Mitchella, na udaljenosti od 300 metara ugledali su tri tenka iza kojih se kretala masa pješaštva, a sa njihove lijeve i desne strane prema britanskim položajima napredovala su još dva njemačka tenka. U tom trenutku sve je bilo spremno za prvu tenkovsku bitku u povijesti.

Granata ispaljena iz 57 mm topa tenka kojim je zapovijedao poručnik Mitchell pogodila je jedan njemački tenk, no Nijemci su uzvratili vatrom iz svojih tenkova pa su dva britanska tenka bila teško oštečena i izbačena iz borbe. Mitchell je sa svojim tenkom ostao sam u borbi s dva njemačka A7V. Na njegovo iznenađenje njemački tenkovi su se naglo povukli iz neposrednog borbenog dodira, udaljavajući se, kako bi oslobodili prostor za djelovanje njemačkog topništva po britanskom tenku. Poručnik Mitchell je na vrijeme shvatio njemački manevar i svoj tenk povukao iz dometa njemačkih topova. Tako je završila prva tenkovska bitka, i jedna i druga strana tvrdile su kako su pobjedile u tom okršaju. Do kraja 1. svjetskog rata Nijemci su naučili kako parirati savezničkim tenkovima,  odvajajući velika sredstva za razvoj protuoklopnog oružja. Stoga je, primjerice, u bici kod Amiensa, u kolovozu 1918. godine, samo u prva četiri dana uništeno 72 posto  od ukupno 532 tenka savezničkog tenkovskog korpusa.

U desetljećima nakon 1. svjetskog rata tenkovi su dobili bolji oklop, snažnije naoružanje i veću pokretljivost pa će sve do današnjeg dana dominirati bojišnicama. Stotinu godina nakon prve upotrebe tenkova i prve borbe protiv drugog tenka dobili su nove protivnike u vidu sofisticiranog, samonavođenog protuoklopnog oružja. Nadmetanje između tenka i protuoklopnog sredstva će se nastaviti s povremenom premoći jedne ili druge strane. No tenk će ostati dominantno oružje kopnenog ratovanja dokle god bude okosnica  pokreta i manevara suvremenih vojski.

 

0 komentara

You may also like