Stradanje od vlastitog oružja

Borbeni zrakoplov  F-104G za vrijeme dok se nalazio  u naoružanju njemačkog ratnog zrakoplovstva Luftwaffe-a,   na posredan način je ušao u zbirku tragičnih priča o stradanjima   od prijateljske vatre i vlastitog oružja. On nije pucao po njemačkim trupama, niti je potapao njemačke brodove,  ali je u mirnodobskim uvjetima korištenja tijekom 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća imao toliko fatalnih incidenata koji su završili  rušenjem zrakoplova i pogibijom pilota da je u njemačkim i svjetskim medijima s pravom nazivan „letećim mrtvačkim sandukom“ ili „proizvođačem udovica“ ( „widow maker“).

Ratno zrakoplovstvo Zapadne Njemačke počevši od 1963.godine,  kada je prva pukovnija naoružana „Starfighterima“, Jagdbombergeschwader 31 “Boelcke” (JBG31), bazirana  u Norvenichu postala operativna do konačnog izbacivanja iz naoružanja od ukupno 915 borbenih zrakoplova tipa F-104G „Starfighter“, izgubilo je 270 zrakoplova u nesrećama sa 110 poginulih pilota. Luftwaffe je tako bez ijednog ispaljenog metka u potpuno mirnodopskim uvjetima izgubilo 30 posto flote „Starfightera“.

Nesreće su zapravo  počele i prije formalnog  uvođenja zrakoplova u operativnu uporabu. Već na svečanosti predstavljanja novog borbenog zrakoplova 19.lipnja 1962.godine kod Knapsack Nordrhein-Westfalena, pred uzvanicima su se srušila sva četiri „Starfightera“ koji su sudjelovali u programu , kojom prigodom su poginula tri njemačka i jedan američki pilot.

No, politika uz početnu podršku vrha zrakoplovstva i njemačkih oružanih snaga nije se dala smesti i uporno je nastavila gurati kupnju sve većeg broja „Starfightera“, uglavnom iz europskih tvornica koji su ih po licenci američkog  Lockheed-a počeli proizvoditi u velikom broju za potrebe njemačkog i drugih zrakoplovstava europskih članica NATO-a. Po američkoj licenci zrakoplove F-104G u Europi su proizvodili talijanski „Fiat“, nizozemski „Fokker“, njemački „ Messerschmitt“ ( kasnije MBB)  i belgijska tvrtka SABCA. Od ukupno 915 „Starfightera“ Luftwaffe je primila 30 F-104F, 96 F-104G i 136 TF-104G od Lockheeda, te još 653 zrakoplova iz europskih tvornica u Njemačkoj, Nizozemskoj, Italiji i Belgiji.

Do današnjih dana ostala je sumnja da je nabavka „Starfightera“ za njemačko zrakoplovstvo bila  rezultat korupcijske afere u čijem je središtu bio Franz Josef Strauß, ministar obrane u vrijeme donošenja odluke o kupnji zrakoplova.  Naime, lobist Lockheeda Ernest Hauser na saslušanju pred Senatom SAD-a priznao je da je tijekom 1961.godine ministru Straußu i njegovoj stranci isplatio 10 milijuna dolara kao protuuslugu za odluku o kupnji Lockheedovih zrakoplova .  Strauß i njegov politički krug odbacivao je optužbe pa su čak podnjeli i tužbu protiv Hausera zbog klevete. Aferu je zapravo pokrenula konkurentska kompanija Boeing , jer joj je Lockheed preoteo unosni posao na njemačkom i europskom tržištu. Na senatskom saslušanju i  ostali lobisti Lockheeda također su priznali isplatu novca njemačkim dužnosnicima, ali je afera s vremenom zataškana bez ikakvog pravosudnog raspleta. Strauß je dužnost ministra obrane napustio 1962.godine, a do tada su prvi „Starfighteri“ u velikom broju već pristizali u Zapadnu Njemačku. Lockheed je višestruko profitirao, ne samo zbog njemačke narudžbe od gotovo 1000 zrakoplova, nego i zbog pokrenute serije narudžbi iz drugih europskih članica NATO-a koje su potom uslijedile.

Nakon katastrofalne prezentacije u lipnju 1962.godine niz nesreća se  nastavio. Ta 1962.godina završila je sa ukupno sedam srušenih zrakoplova. Tijekom 1964.godine izgubljeno je još 12 zrakoplova, dakle cijela jedna eskadrila. Slijedeće godine izgubljeno je još 28 zrakoplova, dakle dvije eskadrile. Do sredine 1966.godine ukupno se srušio 61 njemački borbeni zrakoplov „Starfighter“ uz gubitak 35 pilota. Na vrhuncu operativne uporabe stopa nesreća toga tipa zrakoplova iznosila je 139 primjeraka na 100 tisuća sati leta. U to vrijeme kružila je i šala da će  ukoliko zrakoplovstvo nastavi koristiti taj tip zrakoplova nakon nekog vremena na svakom kvadratom kilometru tadašnje Zapadne Njemačke bit jedan srušeni „Starfighter“.

U prosincu 1966.godine  odlučeno je da se na njemačkim „Starfighterima“ originalna izbacujuća pilotska sjedišta zamijene daleko pouzdanijim sjedištima Martin-Baker Mk GQ7A. Taj potez uistinu je smanjio broj smrtnih ishoda incidenata , pa je već 24.rujna 1968.godine prigodom rušenja „Starfightera“ kod  njemačke i američke mega- baze Ramstein uz pomoć tog sjedišta uspješno spašen pilot. Usporedno, kako bi se smanjila stopa nezgoda sa „Starfighterima“, izvršena je revizija procesa održavanja i programa obuke. Stopa pada tog tipa zrakoplova 1968.godine je prepolovljena. No, to je bilo samo privremeno. „Stafrighterovu“ sklonost rušenju čini se ništa nije moglo obuzdati , pa se između 1968.  i 1972.godine godišnje rušilo 15 do 20 zrakoplova. Potom je broj srušenih zrakoplova počeo opet padati po stopi od 9 do 11 zrakoplova godišnje, sve do ranih 80-ih godina kada su i posljednji „Starfighteri“ izbačeni iz njemačkog zrakoplovsta. Ovaj posljednji blagi pad stope rušenja je najvjerojatnije rezultat manjeg operativnog korištenja i većeg korištenja pristiglih američkih borbenih zrakoplova F-4 Phantom II, a kasnije i višenamjenskih zrakoplova Tornado.

„Starfighter“ se počeo povlačiti iz službe Luftwaffea 1971.godine kada su eskadrile AKG 51 i AKG 52 primile američke zrakoplove McDonnell RF-4E Phantoms II. Mornaričko zrakoplovstvo „Bundesmarine“ svoje „ Starfightere“ od 1982.godine počelo je zamjenjivati novim zrakoplovima Panavia Tornado. Do sredine 80-ih godina gotovo svi „Starfighteri“ povučeni su iz njemačkog naoružanja,  a dio njih je isporučen zračnim snagama Grčke , Turske i Tajvana. Posljednja operativna postrojba Luftwaffea naoružana „Starfighterima“ bila je JBG34 iz koje su povučeni 1987.godine.

Temeljni problem sa njemačkim F-104G „Starfighterima“ bio je u kombinaciji ambicioznog  projekta pretvaranja čistog lovca, borbenog zrakoplova za ostvarivanje zračne premoći u višenamjenski lovačko-bombarderski zrakoplov  sa inovativnim i potpuno novim sustavima kontrole leta i upravljanja vatrom, te s druge strane nedovoljne pripremljenosti pilota i zemaljskog osoblja za operativnu uporabu tog tipa zrakoplova u punom opsegu njegovih sposobnosti.

Njemački F-104G „Starfighteri“ dobili su ulogu lovca bombardera sposobnog za prodiranje u dubinu neprijateljskog rasporeda letom na ekstremno malim visinama uz pomoć elektronskih uređaja za održavanje visine leta i djelovanje nuklearnim oružjem. Njemački „Starfighteri“ bili su naoružani američkim nuklearnim bombama 1-Mt B-43. Svaki zrakoplov je na nosaču ispod trupa mogao nositi jednu takvu bombu. Odluka o uporabi  tog oružja bila je u rukama američke strane, samog predsjednika SAD-a , a njemački zrakoplovi u slučaju nuklearnog sukoba sa SSSR-om i njegovim blokom trebali su djelovati u funkciji izvršitelja dubokih prodora i nuklearnih udara. Ukupno je tijekom godina hladnog rata 250 njemačkih „Starfightera“ u svakom trenutku bilo uključeno u sastav NATO-vih nuklearnih snaga. Na vrhuncu hladnoga rata svaka lovačko bombarderska pukovnija Luftwaffea imala je uspostavljeno 24-satno dežurstvo, od šest zrakoplova na kojima su bile postavljene nuklearne bombe. Zrakoplovi su bili sposobni stupiti u akciju u roku od maksimalno 17 minuta od trenutka izdane zapovijedi. „Starfigheri“ verzije G u njemačkom zrakoplovstvu mogli su nositi sve ostale vrste bombi i raketa za djelovanja na zemaljske ciljeve koje su se nalazile u arsenalu NATO-a.

Tako modificirani lovci prenamijenjeni u bombarderske zrakoplove , bili su zasićeni elektronikom, komplicirani i teški za održavanje. Za jedan sat efektivnog djelovanja bilo je potrebno i do 48 sati tehničkog održavanja.  Najmanja greška pilota ili otkaz nekog sklopa često su u najvećem broju slučajeva završavali su tragično.

Zbog složenih  bombarderskih zadaća   nuklearnog ratovanja dodjeljenih izvorno lovačkom zrakoplovu i njegovih opsežnih modifikacija na kraju je dobiven izuzetno tehnički složen i u konačnici nepouzdan,  borbeni zrakoplov koji je u smrt odnio desetke pilota i ispisao još jednu tragičnu priču o stradanju od vlastitog oružja.

0 komentara

You may also like