Teško se može pronaći ratište nakon 2. svjetskog rata na kojem se nije borio sovjetski laki amfibijski tenk PT-76. Lako oklopljeni tenk s topom relativno maloga kalibra snalazio se kao riba u vodi na ratštima u kojima su prevladavali teško oklopljeni tenkovi kao što su sovjetski T-54/55, T-62, T-72 , ili američki Pattoni verzija M48 i M60. Čak je ulazio i u neposredne sukobe s takvim tenkovima iako mu to nije bila namjena.
Ratovao je u svim arapsko-izraelskim ratovima, od rata 1956. godine, 1967. godine i 1973. godine. Koristile su ga i arapske i izraelske snage. Tijekom listopadskog rata 1973. godine najprije je predvodio napad egipatskih snaga koje su probile izraelsku Bar-Lev liniju na Sueskom kanalu, da bi u nastavku istoga rata prve izraelske snage koje su u protunapadu probile egipatski raspored na kanalu, na spoju između 2.i 3.egipatske armije i prve prešle na zapadnu afričku stranu kanala, odnosno na egipatski teritorij, bili su upravo tenkovi PT-76, ranije zarobljeni u borbama s egipatskim snagama. Ratovali su u indijsko-pakistanskim ratovima, masovno su korišteni za vrijeme vijetnamskog rata od strane sjevernovijetnamskih snaga, a u iračko-iranskom ratu bio je kuhan i pečen, korišten od obje strane. U ratnim sukobima na području bivše Jugoslavije koristile su ga sve zaraćene strane. Daleko bi odvelo nabrajanje svih borbi i ratova u kojima je sudjelovao pa se sve o tom tenku može sažeti u ocjenu da su njime svi bili zadovoljni, da su ga svi rado koristili za razne zadaće, često i za one za koje uopće nije bio dizajniran.
Njegova prednost, koja mu je omogućavala preživljavanje na bojištu među mnogo bolje oklopljenim i naoružanim tenkovima, bila je njegova mala težina, pokretljivost i amfibijske sposobnosti.
Iako je svoje vatreno krštenje imao u vrijeme 3. arapsko-izraelskog rata, prvu slavu stekao je tijekom vijetnamskog rata. Naime, egipatske snage tijekom rata 1967. godine zbog lošeg vođenja doživjele su poraz i u unaprijed izgubljenim bitkama PT-76 nisu mogli iskazati svoje sposobnosti. Mnogo ih je palo u ruke izraelskih snaga koje su ga odmah prihvatile, djelomično modificirale i koristile u budućim bitkama.
Nakon okršaja s neprijateljskim snagama kojema je nedostajalo protuoklopno naoružanje, laki amfibijski tenk PT-76 u nastavku vijetnamskoga rata ušao je u sukob s mnogo snažnijim protivnicima, američkim tenkovima M48 Patton, naoružanim topovima kalibra 90 mm za razliku od PT-76 čiji je top bio kalibra 76 mm. Pattoni su bili solidno oklopljeni srednji tenkovi koji su, primjerice, na prednjem dijelu kupole imali oklop debljine 175 mm.
Prvi sukob dvaju tenkova bio je uistinu bizaran. Tri mjeseca nakon uspješnog napada sjevernovijetnamskih PT-76 na kamp Lang Vei, američki izvidnički avion uočio je jedan PT-76 iz sastava 198. oklopne bojne regularne sjevernovijetnamske vojske u rijeci Ben Hai, neposrednu uz obalni rub. Zrakoplov je radio vezom koordinate uočenog tenka dojavio trećoj oklopnoj bojni američkog marinskog korpusa naoružanoj tenkovima M48 Patton, u bazi Con Thien. Tamo raspoređeni tenkovi marinaca uobičajno su korišteni za topničku potporu pri obrani baze na način da su postavljani na za to posebno izrađene nasipe ili rampe koji su im omogućavali veću elevaciju topovske cijevi pa su korišteni za otvaranje posredne vatre po neprijateljskim ciljevima. Na isti način tenkove M46 i Centurion uobičajno su koristile američke i savezničke snage u korejskom ratu, a praksa se je nastavila i tijekom vijetnamskog rata. Jedan američki M48 iz baze Con Thien, koristeći koordinate dobivene od izvidničkog zrakoplova, djelujući kao topničko oružje otvorio je neizravnu vatru na sjevernovijetnamski PT-76. Prva i druga granata promašile su cilj ali je treća pogodila sjevernovijetnamski tenk u gornji dio trupa. Posada je preživjela napad jer se na vrijeme povukla na obalu, dalje od tenka, nakon čega su tenk napustili i udaljili se. U cilju uočavanja drugih sjevernovijetnamskih tenkova u toj zoni upućen je jedan američki borbeni zrakoplov F-4 Phantom II ali nije uočio ni jedno drugo oklopno vozilo protivničkih snaga nego je u potpunosti uništio oštećeni PT-76.
Do slijedećeg izravnog sukoba između sjevernovijetnamskih PT-76 i američkih Pattona trebalo je čekati 3. ožujka 1969. godine, kada su snage službene sjevernovijetnamske vojske ojačane tenkovima PT-76 tijekom noći napale 66. pukovniju američkih specijalnih snaga u bazi Ben Het. U bazi je bila stacionirana i bitnica samohodnih dalekometnih topova M107 kalibra 175 mm. Bazu je štitio jedan vod B satnije, 1.bojne, 69.oklopne pukovnije s tri tenka M48 Patton smještenih u zaklonima po perimetru baze, zajedno s dva samohodna dvocjevna protuzrakoplovna topa kalibra 40 mm M42 Duster koji su se zbog velike brzine paljbe i solidnog kalibra pokazali učinkovitima u borbi protiv neprijateljskog pješaštva, otpornih točki pješaštva i neoklopljenih borbenih sredstava.
Branitelji baze uskoro su mogli čuti zvuk nadolazećih tenkova pa je vodeći M48 uključio svoj reflektor. No prije što su neprijateljske tenkove uočili, pretražujući teren reflektorom, jedan od četiri PT-76 koji su se približavali bazi aktivirao je protupješačku minu osvijetlivši tako siluete tenkova u noći. Istog trenutka reflektorom osvijetleni sjevernovijetnamski PT-76 našli su se pod snažnom vatrom američkih Pattona na koju su odgovarili svojom vatrom. U nekoliko sekundi jedan Patton uništio je PT-76, no, trenutak kasnije topovsko zrno iz sjevernovijetnamskog PT-76 pogodilo je vodeći američki tenk s reflektorom pri čemu je poginulo dvoje članova posade a zapovjednik satnije satnik John Stovall imao je sreće jer je umijesto unutar tenka sjedio na vrhu kupole kako bi bolje promotrio stanje na bojištu. Pogodak topovskog zrna, odnosno udarac u čelik tenka i zračni pritisak odbacili su ga s tenka i tako mu spasili život. Okršaj je nastavljen toliko dugo da su se protivnički tenkovi nakon što su potrošili sve protuoklopne granate nastavili međusobno gađati, ispaljujući eksplozivna zrna. Amerikanci su u pomoć pozvali i „zrakoplov – topovnjaču“ AC-47, no napad je odbijen tek kada se u borbu uključio još jedan vod tenkova M48. Vijetnamci su se povukli a slijedeća jutra američki vojnici na mjestu okršaja pronašli su dva uništena tenka PT-76 i jedan oklopni transporter BTR -50PK.
Novi veliki napad snaga službene sjevernovijetnamske vojske na bazu Ben Het uslijedio je tek u lipnju 1972. godine također uz pomoć tenkova PT-76. No ovoga su puta američke snage raspolagale s novim smrtonosnim oružjem – protuoklopnom raketom BGM -71 TOW. Njima su bili naoružani helikopteri UH-1B koji su odmah pozvani u pomoć i u kratkom vremenu uništili tri tenka PT-76, nakon čega su se sjevernovijetnamske snage povukle. Već slijedećeg tjedna helikopteri lovci tenkova s raketama TOW kod Kontuma su uništili u jednom napadu pet sjevernovijetnamskih PT-76. Navedene rakete mogle su probiti oklop od 430 mm tako da im oklop debljine 25 mm na prednoj strani kupole PT-76 nije bio dorastao.
Uza sve okršaje i bitke koje je vodio i s mnogo nadmoćnijim protivnicima u gotovo svim ratovima od 60.-tih godina do danas, tenk PT-76 ušao je tako i u povjesnicu ratovanja kao prvi tenk koji je uništen vođenim protuoklopnim raketama ispaljenim s helikoptera.
0 komentara