(Video) CF-105 – legenda o kanadskoj strijeli

Kanadski lovac presretač CF-105 Avro Arrow, iz 50.-ih godina prošlog stoljeća, iako nikada nije ušao u punu operativnu uporabu kanadskog zrakoplovstva (Royal Canadian Air Force- RCAF) ostao je u kolektivnoj memoriji Kanađana kao najbolji i najmoćniji borbeni zrakoplov svoga vremena i simbol kanadske industrijske moći i nacionalnog ponosa. Usporedo,  zbog svog iznenadnog povlačenja iz prozvodnje i početnih faza uporabe, uz uništenje svih proizvedenih primjeraka,  kompletne dokumentacije i proizvodnih pogona i danas  je Avro Arrow za Kanađane  simbol američkog utjecaja na kanadsku politiku i gospodarstvo, jer se sumnja, da je program njegovog razvoja, kao najnaprednijeg i najbržeg zrakoplova u to vrijeme, obustavljen na traženje SAD-a kako ne bi ugrozio buduće američke projekte od kojih su neki, na kraju, umjesto kanadskog  Arrowa uvedeni u naoružanje RCAF-a.

Proizvedeno je svega 5 primjeraka Arrowa, a početkom 1959. godine,  nakon nepune  godine dana uporabe, političkom odlukom vlade kanadskog premijera John Dierenbakera prozvodnja je obustavljena i  svi proizvedeni zrakoplovi, kao i cijela proizvodna linija sa svim alatima i tehničkom dokumentacijom je po vladinoj zapovijedi uništena. Legenda kaže kako je kanadski premijer to učinio na zahtijev Amerikanaca, koji su u naprednoj konstrukciji Arrowa vidjeli opasnost za svoju zarakoplovnu industriju. I to ne samo zato što bi Kanada, umjesto američkih, koristila svoje borbene zrakoplove, nego i zato što su za Arrow interes pokazivala i ratna zrakoplovstva najmoćnijih država Zapada. Priča se da su kanadske vlasti  ipak jedan primjerak sakrile i da on još dan danas postoji. Kanadski zaljubljenici u zrakoplovstvo i mnogi zrakoplovni stručnjaci nikada neće zaboravit  Arrowa niti oprostiti onima koji su ga otpisali. Izrađena je replika u prirodnoj veličini u bojama kanadske zastave i izložena u muzeju,  a minijaturni modeli se mogu pronaći u mnogim kanadskim trgovinama. Mnogi i danas pokušavaju pronaći bilo kakav fizički trag misteriozno nestaloga zrakoplova  koji bi na tržištu antikviteta postigao ogromnu cijenu, a mnogi se nadaju kako će jednom na svijetlo dana izaći i, navodni, originalni  skriveni primjerak Arrowa.

Razvoj CF-105 Arrowa počeo je početkom 50.-ih godina prošlog stoljeća, kada je kanadskom zrakoplovstvu bio potreban lovac presretač velike brzine i velikog akcijskog radijusa za zaštitu kanadskog zračnog prostora od eventualnog napada sovjetskih bombardera dalekog dometa s nuklearnim bombama. Postojeći zrakoplovi koje je RCAF imao, Avro CF-100 Canuck, također kanadske proizvodnje, zbog brzog razvoja zrakoplovne tehnologije postao je neupotrebljiv za tu svrhu jer je bio prespor da bi uspješno presretao novu generaciju sovjetskih strateških bombardera M-4 Myasishchev. Brz razvoj tehnologije i neovisno o mogućoj sovjetskoj ugrozi kanadske borbene zrakoplove prve i druge generacije kao što su  Canadair CF-86 Sabre i Avro CF-100 Canuck postali su potpuno zastarjeli.

Za obranu velikog kanadskog zračnog prostora Kanađanima je trebao zrakoplov brzine preko dvostruke brzine zvuka, koji bi maksimalnu brzinu mogao održavati duže vremena i velikog akcijskog radijusa. Prednost je dana kanadskoj zrakoplovnoj industriji, a razvoj je preuzela tvrtka  Avro Canada. Slično razvoju današnjega F-35, kako bi se ubrzalo uvođenje u naoružanje preskočena je faza izrade prototipa tako da je već prvi proizvedeni zrakoplov uveden u eksploataciju u kanadskim zračnim snagama, a daljnjim proizvedenim primjercima su otklanjane uočene mane i konstrukcjske pogreške. To je inače postupak koji zbunjunje kritičare američkog borbenog zrakoplova F-35 i koji potiče priče o njegovoj promašenosti i nepouzdanosti. Jednostavno F-35 direktno iz proizvodnje ulazi u upotrebu i u hodu se rješavaju konstrukcijski i tehnički problemi, a faza izrade i ispitivanja prototipskih primjeraka jednostavno je preskočena. Na isti način odvijala se kreacija i proizvodnja CF-105 Arrowa.

Tvrtka Avro početkom 1958. godine  javnosti je prikazala svoj Avro koji je za ono vrijeme djelovao kao borbeni  stroj iz ratova zvijezda. Masivni, prekrasni borbeni zrakoplov vitkih linija, konfiguracije čistog delta krila, prvi let pred očima javnosti svečano je obavio  25. ožujka 1958. godine. Bilo je to na isti dan kada je u svemir stupio sovjetski satelit „Sputnjik“ pa je njegov uspješni pokazni let  zaokupio manje medijske pozornosti nego što se očekivalo. Već u prvom letu zrakoplov je u vodoravnom letu postigao tada respektabilnu maksimalnu brzinu od 1,9 Macha, dakle dvostruku brzinu zvuka. Bio je pogonjen s dva mlazna motora  Pratt & Whitney J75-P-3  od kojih je svaki imao maksimalni potisak s uključenim naknadnim izgaranjem od 104,53 kN. Zrakoplov je bio dugačak 23,71 metar, a raspona krila 15,24 metra, težine oko 22000 kilograma, maksimalne poletne težine 31120 kilograma. Maksimalna brzina bila mu je 1,98 Macha ili 2104 km/h na visini od 15 tisuća metara. Ekonomična brzina krstarenja bila mu je oko 980 km/h, a operativni radijus iznosio je impresivnih  660 kilometara. Predviđena makasimalna visina borbenog djelovanja bila je do 16 kilometara. Bilo je predviđeno da u naoružanju ima dvije nevođene monstruozne  rakete  zrak-zrak američke proizvodnje AIR-2A Genie s nuklearnim bojnim glavama snage od 1,5 kT. Rakete nisu imale nikakvo navođenje jer im ono za tadašnje prilike nije ni trebalo. Nisu morale točno pogoditi neprijateljski zrakoplov jer bi posao odradila nuklearna eksplozija na velikom prostoru širenja udarnog vala. Uglavnom, bile su namijenjene borbi protiv formacija sovjetskih strateških bombardera ili grupa neprijateljskih zrakoplova prilikom izvođenja taktičkih borbenih djelovanja. Iako je projekt CF-105 otkazan, rakete Genie ostale su u naoružanju RCAF-a. Umjesto tih raketa Arov je mogao nositi čak 8 američkih raketa zrak-zrak  AIM -4 Falcon ili 3 AIM-7 Sparrow II 2D, aktivnog radarskog samonavođenja. Arov je trebao biti opremljen radarom velikog dometa koji bi locirao ciljeve, a podatke prosljeđivao sustavu  za kontrolu vatre Hughes MX-1179.

Činjenica je da je Avro Arrow koristio velik broj američkih komponenti, uključujući planiranu elektroniku i borbene sustave, kao i elektronski  sustav za kontrolu borbenog djelovanja. U isto vrijeme SAD  je u naoružanje uvodio novu generaciju borbenih zrakoplova, lovaca presretača za kontrolu ogromnog američkog zračnog prostora Convair F-106 Delta Dart i svakako im je bio interes uklanjanje konkurencije kao što je bio Avro Arrow . Iako je velika mogućnost da je kanadski Arrow eliminiran američkim utjecajem ipak su na djelu bili još neki bitni  čimbenici razvoja protuzračne obrane teritorija iz tog vremena. U to vrijeme, naime, pojavili su se protuzračni raketni projektili velikih borbenih mogućnosti, koji su, bez opasnosti za pilote, imali sposobnost rušiti neprijateljske zrakoplove, što su neki od njih, kao primjerice sovjetski SAM-2, već početkom 60-ih godina zorno prikazali. Usporedno tom razvoju vođenih protuzračnih raketa  strategija bombarderskog djelovanja morala se mijenjati, pa se bombardiranje više nije moglo obavljati s velikih visina, gdje su bombarderi bili izloženi novim PZO raketama, nego se moralo prijeći na male visine djelovanja. To je pak stvorilo novu generaciju strateških bombardera, kao što je američki B-1 koji je mogao djelovati s ekstremno malih visina. U takvom razvoju događaja zrakoplovi, kao što je Avro Arrow, izgubili su na važnosti iako je američki F-106 sličnih karakteristika zadržan u naoružanju gotovo 20 godina, a sovjeti su razvili strateški lovac presretač Mig-25 koji je u biti imao istu funkciju kao i Arrow.

Da su Amerikanci ipak imali veliki utjecaj u kreiranju kanadske obrambene strategije i ukidanju projekta Avro Arrow govori i činjenica da je Kanada u trenutku otkazivanja projekta Avro Arrow već bila uključena u zajednički projekt protuzračne obrane s Amerikancima pod nazivom NORAD ( North American Aerospace Defense Command). Sustav protuzračne obrane NORAD-a u velikoj mjeri počeo se oslanjati na protuzračne rakete Boeing CIM-10 Bomarc. Uskoro su se pojavile balističke rakete interkontinentalnog dometa koje su nuklearne udre neprijatelju mogle isporučivati s ogromnih udaljenosti, a njihovo presretanje zbog brzine i programiranog manevriranja pojedinačnih bojnih glava nije  do dan danas pouzdano riješeno uantoč ubrzanom  razvoju proturaketnih sustava.

Legenda o Arrow-u u Kanadi će nastaviti živjeti jer proizvodnja zrakoplova takvih karakteristika krajem 50.-ih godina opravdano izaziva ponos onih koji su ga financirali, dizajnirali i izradili. Možda se jednom pronađe i sam „sveti gral“ kanadskih zaljubljenika u zrakoplovstvo, navodno skirveni orginalni primjerak Arrow-a.

 

 

 

 

 

0 komentara

You may also like