Havarija norveške fregate samo je posljednja u nizu učestalih incidenata u kojima diljem svjetskih mora sudjeluju najsuvremeniji ratni brodovi. Ta pojava postaje fenomen koji na sebe skreće sve veću pozornost pomorskih i vojnih stručnjaka. Nepobitna je činjenica da je pomorski promet proteklih godina znatno povećan i da je prijevoz robe pomorskim putom u usponu pa se pomorskim linijama komunikacije i tjesnacima kreće sve više brodova. Na istim pomorskim rutama povećava se i koncentracija ratnih brodova, koji za interese svojih država kontroliraju strateški sve značajnije pomorske komunikacije.
Dana 8. studenog 2018. godine, pri povratku sa vježbe NATO saveza „Trident Juncture“ moderna i moćna norveška fregata HNoMS „Helge Ingstad“ (HNoMS je skraćenica od His/Her Norwegian Majesty’s Ship – op.a.) uz zapadnu obalu Norveške sudarila se s tankerom „Sola TS“, koji plovi pod malteškom zastavom. Potom ju je posada namjerno nasukala kako bi spriječila njezino potonuće zbog nastalih oštećenja nadvodnog i podvodnog dijela trupa.
Ali tijekom operacije njezinog osiguranja i izvlačenja došlo je do pucanja čeličnih lanaca pomoću kojih je održavana na površini i na kraju je ratni brod, vrijedan oko 500 milijuna dolara, potonuo na dno uz samu obalu. Prema procjeni Alexa Papea, izdavača “Jane’s Fighting Ships“, redovnog godišnjeg pregleda svih ratnih brodova svijeta, lako je moguće da bi izvlačenje fregate na površinu, popravak i stavljanje u funkciju bilo skuplje nego izgradnja novog broda. Tanker je ostao u plovnom stanju, a Norveška i Malta pokrenule su zajedničku istragu. Glasnogovornik norveške ratne mornarice Torill Herland za CNN je izjavio da su sva zbivanja u vezi nesreće fregate Helge Ingstad „sada predmet policijske obrade“.
Na norveškom brodu nalazio se i neimenovani američki časnik u sklopu Programa razmjene osoblja (Personnel Exchange Program- PEP) što je potvrdio i Kyle Raines – glasnogovornik američke 6. flote.
Pomorske havarije događaju se otkako je i pomorstva, ali njihov najčešći uzrok nekada su bile prirodne sile, snage mora i vjetra. No danas su stradanja brodova sve manje povezana sa čudima mora i sve se više mogu pripisati tehničkim uzrocima, a u najvećem broju slučajeva do pomorskih nesreća dovelo je djelovanje čovjeka. Čini se da ljudske sposobnosti sve teže prate visoku tehnološku razinu suvremenih plovila, posebice ratnih, ili pak, s druge strane, njihova tehnička usavršenost koja dostiže granice autonomnog djelovanja utječe negativno na zapovjedništvo i posadu jer im stvara lažni dojam sigurnosti i potiče ih na potpuno oslanjanje na tehniku i autonomne sustave upravljanja brodom. Teško je na bilo koji drugi način objasniti sudar suvremene i tehnički sofisticirane norveške fregate, opremljene ne samo s jednim radarom nego sa čak tri kompleksna radarska sustava, što za promatranje i navigaciju, što za upravljanje vatrom, suvremenim opto-elektroničkim uređajima za promatranje, termovizijskim uređajima i uređajima za satelitsko pozicioniranje, sa tromim tankerom, dugačkim gotovo 250 metara.
Zapovjedništvo i posada ili su potpuno prepustili vođenje broda elektronskim uređajima za autonomno upravljanje koje nije bezgrjiešno i koje je, moguće, otkazalo, ili su pri upravljanju složenim sustavima počinili grešku. U svakom slučaju istraga će najvjerojatnije pokazati je li riječ o ljudskoj grešci ili kombinaciji ljudskog djelovanja i tehničke neispravnosti.
Havarija norveške fregate samo je posljednja u nizu učestalih incidenata u kojima diljem svjetskih mora sudjeluju najsuvremeniji ratni brodovi. Ta pojava postaje fenomen koji na sebe skreće sve veću pozornost pomorskih i vojnih stručnjaka. Nepobitna je činjenica da je pomorski promet proteklih godina znatno povećan i da je prijevoz robe pomorskim putom u usponu pa se pomorskim linijama komunikacije i tjesnacima kreće sve više brodova. Na istim pomorskim rutama povećava se i koncentracija ratnih brodova, koji za interese svojih država kontroliraju strateški sve značajnije pomorske komunikacije.
No ipak je neobičan cijeli niz događaja u kojima se suvremeni ratni brodovi sudaraju s civilnim, najčešće velikim kontenjerskim brodovima ili pak, tankerima. Primjerice, tijekom 2017. godine na Pacifiku su dva američka razarača sudjelovala u odvojenim incidentima u kojima je poginulo ukupno 17 mornara. Sedam od njih je poginulo u lipnju 2017. godine, kada se američki raketni razarač USS „Fitzgerald“ sudario s trgovačkim brodom „ACX Crystal“ , a deset pomoraca je poginulo dva mjeseca kasnije, kada je američki raketni razarač USS „John S.McCain“ u Malajskom prolazu imao sudar s tankerom „Alnic MC“ koji je plovio pod liberijskom zastavom . Rezultat provedenih istraga nedvojbeno ukazuje na odgovornost posada, zapovjednika brodova i viših razina zapovjedanja, pa je viceadmiral Joseph Aucoin, zapovjednik američke 7. flote smjenjen i umirovljen.
Postaje sve očitije kako interakcija ljudskog djelovanja i visoko sofisticirane navigacijske opreme na suvremenim brodovima stvara opasne situacije u kojima čovjek gubi kontrolu nad djelovanjem tehničkih uređaja, ili se pak prepušta autonomnom djelovanju brodske tehnike koja može otkazati ili pogrešno procesuirati podatke dobivene od vanjskih senzora.
Norveška fregata Helge Ingstad „Helge Ingstad“ F313, uvedena u flotnu listu 2009. godine, četvrta je fregata od ukupno pet iz klase fregata „Fridtjof Nansen“ za norvešku mornaricu izgrađenih u španjolskom brodogradilištu Navantia, Ferrol. Ostali brodovi su: F310 «Fridtjof Nansen» po kojem je cijela klasa dobila ime, F311 «Roald Amundsen» , F312 «Otto Sverdrup» i F314 «Thor Heyerdahl» u naoružanje norveške mornarice uvedeni 2011. godine. Ukupna vrijednost flote od pet fregata je oko 2,5 milijarde dolara.
Fregate klase „Fridtjof Nansen“ dužine su 134 metra, pokretane su pogonskom grupom CODAG, koja je kombinacija dva diesel motora BAZAN BRAVO 12V snage 4,5 MW i jedne plinske turbine GE LM2500 snage 21,5 MW čijim se uključivanjem postiže maksimalna brzina broda od 27 čvorova. Maksimalna daljina plovidbe fregate bez popune goriva je 8300 km. Posada broji 120 do 146 ljudi.
Fregate klase „ Fridtjof Nansen“ opremljene su 3-D multifunkcionalnim radarom Lockheed Martin AN/SPY-1F. Taj radar je, inače, ključna komponenta „Aegis“ borbenog sustava, radarom Reutech RSR 210N za promatranje zračnog i pomorskog prostora, Sagemovim elektrooptičkim uređajem za promatranje Vigy 20, sonarom montiranim u trup MRS 2000, teglećim sonarom Captas MK II V1 koji može raditi u aktivnom i pasivnom modu, kao i s dva radara Mark 82 za upravljanje vatrom. Ugrađeni su i lanseri mamaca za ometanje Terma DL-12T i mamaca za ometanje neprijateljskih torpeda tipa Loki.
Fregate su naoružane s osam okomitih lansera američke proizvodnje Mk41 VLS, koji u standardnoj konfiguraciji norveške mornarice sadržavaju svaki po četiri kontenjera za protuzračne rakete RIM-162 ESSM dometa više od 50 km i brzine veće od četverostruke brzine zvuka, tako da su rakete sposobne rušiti i protubrodske projektile nadzvučne brzine. No mnogo je važnije što je ugrađeni lanser Mk41 VLS višenamjenski lanser napadne „Strike“ verzije sustava antiraketne obrane Aegis dužine 7,7 metara, koji je sposoban ispaljivati različite vrste raketa, pa i proturaketne projektile SM-3 koji se koriste u sustavu antiraketne obrane u Europi, ali i krstareće projektile BGM-109 „Tomahawk“ koji mogu nositi nuklearne bojne glave i dometa su oko 2500 km. Norveške fregate toga tipa tako mogu služiti i kao sastavni dio proturaketnog štita u Europi i kao sredstvo ofanzivnog udara krstarećim projektilima po ruskim ciljevima. Fregate su naoružane i jednim automatskim topom kalibra 76 mm OTO Melara Super Rapid i navođenim protubrodskim raketama Naval Strike Missile (NSM) dometa 185 km, koje imaju stealth osobine, a po dometu ulaze u kategoriju Over-the- HorizonWeapon System (OTH-WS). Projektile proizvodi norveška tvrtka Kongsberg Defence & Aerospace (KDA).
Fregata „Helge Ingstad“, koja je skončala u norveškim vodama pri sudaru s malteškim tankerom, poznata je po misiji koju je obavila u prosincu 2013. godine. Ona je, tada, zajedno s danskim pomoćnim brodom HDMS „Esbern Snare“ u stanju pune bojne spremnosti štitila norveški RoRo brod „Taiko“ i danski teretni brod „Ark Futura“, koji su temeljem međunarodnog dogovora prevozili sirijsko kemijsko oružje iz luke Latakija u Italiju, gdje su bojni otrovi prekrcani na američki brod radi uništenja u međunarodnim vodama.
0 komentara