(Video) Kako su Iračani uništili vlastitu operaciju pribavljanja iranskog F-14

U rujnu 1986. godine iračko-iranski rat ušao je u svoju šestu godinu. Tijekom svoga trajanja u borbene operacije uključio je milijune vojnika s jedne i druge strane i nanio velika materijalna razaranja i ljudske gubitke. Rat je počeo napadom Iraka na Iran uz potporu Saudijske Arabije i zaljevskih monarhihija, te SAD-a i Zapada, čiji je zajednički interes bio rušenje Islamske revolucije u Iranu, a Sadam Husein sa svojim regionalnim opcijama odigrao je za njih posredničku ulogu. Iako je imao masivnu podršku Zapada, opskrbljen  najmodernijim zapadnim  oružjem, pa i bojnim otrovima koje je bacao ne samo na iranske vojnike nego i na svoje Kurde, nije mogao nadvladati Iran.

Već do proljeća 1982. godine Iranci su prisilili Iračane na strateško povlačenje i pokrenuli seriju protunapada na irački teritorij. Teheran je pokretao ofanzivu za ofanzivom u kojima su sudjelovale stotine tisuća vojnika. Primjerice samo u operaciji Kerbala II na jednom dijelu fronte Iran je angažirao 500 tisuća vojnika. Usporedo s uspješnim djelovanjem na tlu iransko zrakoplovstvo unatoč početnim slabostima uspjelo se oporaviti i praktički je vladalo zračnim prostorim iznad Iraka i Irana. Koristilo je suvremene američke borbene zrakoplove F-5 E Tiger II, F-4 C/D/E Phantom II i najsuvremenije američke borbene zrakoplove, koji su se u to vrijeme nalazili i na udarnim grupama američkih nosača zrakoplova – lovce F-14 A Tomcat.

S vremenom, uz pomoć zapadnih sila i uz financiranje Saudijske Arabije iračke zračne snage dobile su veliki broj modernih francuskih zrakoplova Mirage F1 različitih varijanti, odgovarajuće oružje za borbu protiv ciljeva u zraku i na zemlji, uključujući i rakete zrak-zrak  Matra R.550 Magic, te različite vrste bombi uključujući i kazetne.

No iranski zrakoplovi američkog porijekla, prije svega moćni F-14 i dalje su unatoč  oskudici pričuvnih dijelova manje više dominirali zračnim prostorom. Niti jedan irački zrakoplov nije bio dorastao Grummanovom F-14 Tomcatu kojeg su koristili Iranci. Zahvaljujući radaru AWG-9 i dalekometnim raketama zrak-zrak AIM-54 Phoenix dometa gotovo 100 km Tomcat je mogao otkriti i srušiti neprijateljske zrakoplove mnogo prije nego što su irački piloti bili svjesni njegove prisutnosti.

Iračka vojno-obavještajna služba pokrenula je operaciju kojom je trebala pribaviti jedan od iranskih Tomcata kako bi djelovanje svoga zrakoplovstva izvršenim uvidom u tehničke karakteristike lakše prilagodili borbi protiv iranskog zrakoplovstva. Jedini način je bilo vrbovanje nekog od iranskih pilota koji bi s F-14 Tomcatom prebjegao u Irak. Iračanima je to i uspjelo. Bijeg su dogovorili sa satnikom iranskog zrakoplovstva Ahmedom Moradi Talebiem koji je, prema dogovoru, sa svojim F-14 Tomcatom trebao uletjeti u zračni prostor pod kontrolom Iraka 3. rujna 1986. godine.

No Talebi je sumnjao da je otkriven od strane iranske protuobavještajne službe pa je odlučio sa svojim zrakoplovom prebjeći dan ranije, 2. rujna. To je i učinio neuspjevši prethodno obavijesiti iračku stranu.





Iračka pak vojno obavještajna služba svoju operaciju držala je u potpunoj  tajnosti i nitko iz ratnog zrakoplvstva nije znao da bi tih dana na iračku stranu trebao prebjeći iranski pilot sa svojm Tomcatom. U trenucima kada je Talebi ulazio u zračni prostor pod iračkom kontrolom primjećen je od strane iračke protuzračne obrane. Njemu u susret upućena su dva Miga-23 ML iz 63. eskadrile iračkog ratnog zrakoplovstva iz baze Bakr. Talebiev kopilot satnik Najafi uočio je da je Talebi zrakoplovom ušao duboko u irački zračni prostor ne znajući što se događa. Pokušao ga je više puta dobiti internom vezom. No nije dobivao odgovor. Kako je kasnije izjavio u jednom trenutku je razmišljao i da u Talebia puca iz svoga pištolja. Ali odustao je jer bi time ugrozio i vlastiti život i najvjerojatnije onemogućio uspješno izbacivanje svoga sjedišta i izvlačenje iz zrakoplova.

U međuvremenu Talebi je letio sve dublje u Irak. Vodeći irački Mig 23 prišavši iranskom F-14 na udaljenost od 15 km pokrenuo je postipak zahvata i uništenja cilja, no tada mu je otkazao radar. Njegov pilot je zapovjedio pratitelju iz drugog Miga 23 da preuzme praćenje cilja i da ga u pogodnom trenutku uništi. Pilot drugog Miga 23 uskoro je locirao cilj i na njega ispalio IC vođenu raketu zrak-zrak R-24 T Apex. U neposrednoj blizini iranskog zrakoplova aktiviran je blizinski upaljač rakete i ona je eksplodirala ispod iranskog F-14 . Talebi i Najaf katapultirali su se iz gorećeg zrakoplova.

Irački brigadni general Ahmad Sadik koji je zapovijedao protuzračnom obranom shvatio je da nešto sa cijelom operacijom nije u redu, da je sve išlo preglatko i da su Migovi previše jednostavno uspjeli srušiti moćni Tomcat. Malo kasnije u operativni centar ušao je zamjenik zapovjednika protuzračne obrane i šef zrakoplovstva te generalu Sadiku zapovjedili da odmah VIP zrakoplovom tipa Lockheed JetStar odleti u zračnu bazu Al Kut, a odatle helikopterom Mi-8 do mjesta Numanye u čijoj blizini se nalazio srušeni iranski F-14 Tomcat, pronađe iransku posadu koja je prema primljenim obavjestima zarobljena i iranske pilote odmah prebaci u Bagdad.





General Sadik je to i učinio, obišao olupinu iranskoga zrakoplova  i u općinskoj zgradi Numanye pronašao iračke vojnike sa dva zarobljena iranska pilota, koji su bili opkoljeni masom civila koja je željela linčovati Irance. Svojom pojavom smirio je situaciju i preuzeo iranske pilote te ih prebacio u Bagdad.

Pregledom olupine Iračani nisu mogli doći do nikakvih značajnijih korisnih informacija. Ključni dijelovi elektronske opreme bili su potpuno uništeni, uključujući kompjuterski sustav i radar. Najveće iznenađenje Iračana bila je činjenica da su oba padobrana koje su korstili Iranci bila proizvedena u SAD-u u svibnju 1986. godine. Tada im nikako nije moglo biti jasno na koji način su Iranci mogli pribaviti nove američke padobrane kada su bili u otvorenom neprijateljstvu s Washingtonom i pod potpunim sankcijama. Nisu mogli znati za operaciju koju je vodio američki pukovnik Oliver North i kojom su Amerikanci novac dobiven prodajom  pričuvnih dijelova neprijateljskom Iranu koristili za financiranje pobunjenika protiv sandinističke vlade u Nikaragvi. Priručnik o uporabi i održavanju F-14  koji je sa sobom ponio Talebi također nije bio od velike pomoći jer je tiskan davne 1976. godine.

Da su supjeli dobiti ispravan zrakoplov Iračani bi vjerojatno njegovim pregledom došli do većeg broja korisnih tehničkih podataka, no ovakvim ishodom obavještajne operacije nisu dobili ništa. Brzopletim rušenjem iranskoga F-14A koji je u iračkom zračnom prostoru letio kontinuiranom brzinom bez manevriranja mogli su zaključiti u najmanju ruku da pred sobom imaju oštećeni iranski zrakoplov koji nije borbeno sposoban i čije prisiljavanje na slijetanje i  zarobljavanje bi im moglo biti od koristi. Nisu željeli riskirati pa nisu ništa  dobili.

Iranski kopilot tražio je da ga se tretira kao ratnog zarobljenika i odbio ponudu za prelazak na iračku stranu. Do kraja rata proveo je u zarobljeništvu i na kraju je pušten i vraćen iranskoj strani. Prebjeg  satnik Ahmed Moradi Talebi s obitelji je sklonjen u Švicarsku. Dana 10. kolovoza 1987. godine dok je u Švicarskoj ulicom šetao sa suprugom i djetetom ubijen je iz vatrenog oružja preciznim pogotkom u glavu. Nekome se, izgleda, zamjerio.

 

 

Komentari

komentar

0 komentara

You may also like