Argentinska krstarica ARA General Belgrano (C-4) imala je bizarnu sudbinu. Kao američki ratni brod preživjela je i razorni japanski napad na Pearl Harbour 1941. godine, ali ne i sukob u kojem je sudjelovala gotovo pola stoljeća kasnije – Falklandski rat između Argentine i Velike Britanije 1982. godine.
Krstarica ARA general Belgrano (ARA je kratica službenog naziva argentinske ratne mornarice – Armada Argentina) tijekom svoje 44-verogodišnje karijere služila je pod američkom i argentinskom zastavom. U 2. svjetski rat ušla je kao američki ratni brod, preživjela napad na Pearl Harbour, gdje je bila stacionirana, i kasnije, teške pomorske bitke s japanskom mornaricom na pacifičkom ratištu. Nakon rata prodana je Argentini gdje je služila kao zapovjedni brod flote sve do Falklandskog rata 1982. godine, kada je potopljena u kontroverznom napadu britanske nuklearne podmornice.
I danas u javnosti i stručnim krugovima kruži dilema je li je tako zastarjeli brod uistinu predstavljao opasnost za britansku flotu koja je krenula ponovo preuzeti Falklandsko ili Malvinsko otočje, vojno zauzeto od strane argentinske vojske tijekom ožujka 1982. godine. No, svaki je rat skup složenih i često nekontroliranih zbivanja, često konfuzan i sve je stvar procjene donesene u određenom trenutku, a sva naknadna pamet i razglabanje o mogućim drukčijim potezima, koji su se mogli povući u trenutcima kada su bili u pitanju životi stotina ljudi s jedne i druge strane, na razini su špekulacija.
Činjenica je kako je taj, iako zastarjeli brod, u trenutku potapanja ipak raspolagao s 15 moćnih topova kalibra 152 mm i 4 topa kalibra 127 mm, ne računajući topništvo manjeg kalibra, kojima je u nekom mogućem, nepovoljnom razvoju ratnih zbivanja, moglo učinkovito djelovati po britanskim trupama koje su se planirale iskrcati na Falklandske otoke i ponovo ih preuzeti u svoje ruke. Svojim topničkim naoružanjem nije mogla ugroziti britansku flotu, ali je krstarica mogla zaskočiti britanske snage u osjetljivom trenutku iskrcavanja na obalni rub otočja. To je, najvjerojatnije, bio i ključni razlog donošenja odluke da se krstarica potopi od strane britanske podmornice koja ju je uočila i pratila gotovo 36 sati, koliko je trajalo odlučivanje u Londonu – u zapovjedništvu mornarice i kabinetu premijerke Margaret Thatcher.
Krstarica General Belgrano, kao peta iz klase Brooklyn, sagrađena je u SAD-u i porinuta u ožujku 1938. godine i uključena u sastav američke ratne flote pod imenom USS Phoenix (CL-46). Početkom 2. svjetskog rata, prije američkog uključivanja u rat, USS Phoenix, klasificirana kao laka krstarica, obavljala je ophodne misije uz američku zapadnu obalu. Tijekom 1941. godine prebačena je u američku pomorsku bazu Pearl Harbour. Krstarica Phoenix je u trenutku razarajućeg japanskog zračnog napada na tu bazu 7. prosinca 1941. godine bila usidrena jugoistočno od Ford Islanda i odvojena od glavnine flote koja je bila cilj japanskog napada. Kao jedan od rijetkih preživjelih brodova krstarica je odmah bila uključena u žurno formiranu grupu američkih ratnih brodova koji su se uputili u neuspješnu potjeru za japanskim nosačima zrakoplova koji su izvršili napad.
Nakon što je američka pacifička flota ponovo uspjela konsolidirati svoje redove i postaviti se u borbeni raspored, krstarica Phoenix poslana je u smijeru Australije i Južnog Pacifika, gdje je s ostalim američkim ratnim brodovima pokušavala usporiti rapidno napredovanje carske japanske ratne mornarice. Uspješno je štitila pomorske transporte savezničkih trupa iz Bombaya u Indiji, Jave i ostalih uporišta na Indijskom oceanu prema Pacifiku. Tijekom ofanzivnih djelovanja američke flote i početka povlačenja i slabljenja japanske flote krstarica je 1944. godine sudjelovala u bitci za tjesnac Surigao, kao dio velike bitke u zaljevu Leyte i ponovnom osvajanu Filipina. Ostatak rata krstarica Phoenix provela je u zaštiti lovaca mina koji su čistili japanska pomorska minska polja oko Bornea. Nakon japanske predaje krstarica je vraćena u matičnu bazu Philadelphia gdje ju je zatekla i odluka o brisanju s flotne liste i raspremi.
Na kraju, 1951. godine, umjesto slanja u rezalište, krstarica je prodana Argentini gdje je, nakon upisa u flotnu listu dobila ime „17 de Octubre“, a kasnije je preimenovana u ARA „General Belgrano“ pod kojim je služila kao zastavni brod argentinske mornarice.
Tijekom Falklandskoga rata 1982. godine krstarica „General Belgrano“ zajedno s dva razarača američkog tipa Allen M.Sumner, ARA „ Bouchard“ i ARA „Buena Piedra“ formira borbenu grupu TG 79.3 sa zadaćom ophodnje pomorskim prostorom južno od Falklanda. U trenuktu kada su se nalazili oko 350 km južno od otočja uočila ih je britanska nuklearna napadna podmornica HMS Conqueror, klase Churchill, koja je bila u potrazi za argentinskim nosačem zrakoplova ARA Veinticinco de Mayo (V-2), koji je smatran najvećom ugrozom za britansku flotu i koji je već plovio u punom borbenom stanju prema nadolazećoj britanskoj floti. Zapovjednik britanske podmornice zatražio je instrukcije i u najvišim krugovima britanske vojne i civilne vlasti donešena je odluka da se argentinska krstarica napadne i eliminira kao moguća prijetnja britanskom iskrcavanju na Falklandsko otočje. Britanska podmornica, nakon dobivene zapovjedi 2. svibnja 1982. godone u 15:57 sati iz Londona, prema krstarici General Belgrano ispalila je 3 klasična torpeda Mk 8 mod 4 s konvencionalnim bojnim glavama od po 363 kg eksploziva. Teško oštećeni argentinski brod je nakon nekog vremena potonuo. Poginuo je 321 član posade.
Tako je ratni brod, koji je preživio masivni japanski napad na američku flotu u luci Pearl Harbour na pragu uključenja SAD-a u veliki svjetski rat, skončao u malom i kratkotrajnom lokalnom ratu između Argentine i Velike Britanije za Falklandsko ili kako ga Argentinci nazivaju Malvinsko otočje od strane britanske nuklearne podmornice, koja je, da cijela stvar bude još bizarnija, na zastarjeli ratni brod umjesto najsuvremenijih torpeda kojima je raspolagala ispalila tri torpeda koja potječu iz vremena kada je prvi put zaplovio i General Belgrano.
0 komentara