(Video) Minopolagač koji je zaustavio moćnu flotu

U povijesti pomorskog  ratovanja, uz velike i poznate ratne brodove, kao što su Bismarck, Hood, Jamato ili  Szent Istvan,  upisano je  i ime malog i neuglednog turskog ratnog broda – minopolagača „Nusret“, koji je u ožujku 1915. godine svojom  jednom jedinom  borbenom misijom  zaustavio moćnu britansko-francusku flotu bojnih brodova, krstaša i razarača.

Time je onemogućio ostvarenje cilja britansko-francuskoge pomorske operacije  – probijanje turske obrane na  Dardanelima  i Bosporu, zauzimanje Istanbula i izbacivanje njemačke saveznice Turske  (tada još Osmanskog carstva) iz rata.  Nakon neuspjeha Francuza i Britanaca da se pomorskim snagama probiju do Istanbula i tamo iskrcaju kopnene snage, savezničko zapovjedništvo upustilo se u opasnu i riskantnu operaciju iskrcavanja snaga na samom ulazu u tjesnace,  na Galipolju, odakle su se trupe trebale u borbi  probiti do Istanbula.  Galipolje je završilo tragično za njegove pokretače,  a Turska je ostvarila pobjedu kojom je potpuno porazila protivnike i spriječila svaki budući pokušaj napada na njezin matični teritorij.

Kada je sredinom  ožujka 1915. godine britanski admiral John de Robeck preuzeo zapovjedništvo nad savezničkom flotom okupljenom  na ulazu u tjesnace u svrhu pomorskog napada na turske položaje,  nije mogao znati da je njegova bitka već unaprijed izgubljena. Flotu su sačinjavali  bojni brodovi, krstaši i razarači: britanski  HMS Agamemnon, HMS Lord Nelson, HMS Inflexible, HMS Prince George, HMS Triump,  HMS Ocean,  HMS Majestic,  HMS Swiftsure,  HMS Vengeance, HMS Irresistible, HMS Albion i francuski Gaulois, Charlemange, Bouvet, Suffren. Predvodio ih je moderni britanski  bojni brod  HMS Queen Elizabeth dok su ostali bili brodovi starije generacije,  jer je glavnina britanskih i savezničkih pomorskih snaga s elitnim flotnim postrojbama morala ostati na Atlantiku radi pariranja Njemačkoj.

Tursku pobjedu protiv  te moćne britansko-francuske flote izborio je maleni  turski minopolagač „Nusret“,   dužine svega 40-ak metara, postavivši u noći 8. ožujka 1915. paralelno s azijskom obalom tjesnaca Dardanela novo minsko polje u koje je položio 20 morskih mina (po nekim izvorima 26),  koje savezničke snage nisu otkrile prigodom postavljanja,  niti su ga kasnijim zračnim izviđanjima uspjele uočiti.

Nakon početka pomorske operacije, 18.ožujka 1915. Godine,  saveznički ratni brodovi topničkom vatrom tukli su iz pokreta  turske obalne utvrde i pokretne obalne  topničke bitnice. Plan je bio da flota u Dardanele ulazi uz europsku obalu, djeluje po turskim položajima, pravi krug i izlazi uz azijsku obalu kako bi ponovo krenula u novi napad krečući se opet  uz europsku obalu. Već nakon prvog ciklusa pri izvlačenju flotnog sastava uz azijsku obalu saveznički brodovi naletjeli su na njima nepoznato minsko polje koje je postavio „Nusret“,  što je rezultiralo potapanjem tri ratna broda i teškim oštećenjem još tri. Nakon tako teških gubitaka već nakon prvog udara  savezničko zapovjedništvo odustalo je od novih borbenih djelovanja  i povuklo pomorske snage s bojišnice.

Na Nusretovo minsko polje prvi je pri izvlačenju iz tjesnaca oko 14:00 sati  naletio francuski bojni brod Bouvet. Kako je bio u punoj brzini eksplozija mine ga je podigla, nakon čega se spustio na površinu i dalje u punoj brzini, kao podmornica kada zaranja, potonuo ispod površine, odnijevši sa sobom živote 639 članova posade. Britanci i Francuzi nisu u prvi mah shvatili da je riječ o eksploziji mine već su gubitak francuskog bojnog broda pripisali torpedu ispaljenom s obale  ili granati velikog kalibra turske obalne obrane.





Dva sata kasnije britanski  krstaš  HMS Inflexible na istom mjestu gdje je potonuo Bouvet naletio je na minu kojom prilikom je 30 članova njegove posade poginulo,  ali se je brod održao na površini nakon čega je otegljen do otoka Tenedos gdje je nasukan. Slijedeći brod koji je uletio u Nusretovu minsku zamku bio je britnski bojni brod HMS Irresistible na kojem je poginulo 150 članova posade. Njemu u pomoć priskočio je bojni brod HMS Ocean na koji se prekrcavala  preživjela posada. No i sam HMS Ocean pri tom je aktivirao jednu od Nusretovih mina. Nekoliko sati kasnije potonuo je  Irresistible,  a HMS Ocean  otegljen je  do uvale Morto  kako bi nasukavanjem bio spašen,  ali je prigodom tegljenja također potonuo.

Katastrofalni gubici već na samom početku pomorskog udara doveli su do odluke admirala Robecka da se iz područja Dardanela povuku svi saveznički brodovi. Potom je savezničko zapovijedništvo nakon tragičnih posljedica svoje pomorske operacije donijelo novu katastrofalnu odluku – pokretanje operacije na Galipolju koja je završila općim pokoljem i slomom savezničkog udara na  matični teritorij Osamanlijskog  carstva. Cijeli taj uzročno psljedični niz pogrešnih odluka i tragičnih ishoda za savezničke snage, s enormnim gubicima, kako u brodovlju tako i u ljudstvu, izazvao je jedan jedini turski brod – minopolagač  Nusret  pod zapovijedništvom poručnika Tophanellia Hakkia. Nusret je postao  turski legendarni brod, a kasnije i nacionalni spomenik koji se obnovljen nalazi u gradu Tarsusu.

Minopolagač Nusret izgrađen je u brodogradilištu njemačke tvrtke  Schiffs & Maschinenbau AG Germania u Kielu. Kobilica je položena 1911. godine, porinut je krajem te godine, a u sastav ratne mornarice Osmanskog carstva uključen je 1913. godine. Brod je bio dužine 40,2 metra, širine 7,5 metara,  a istisnine 365 tona. Pokretala su ga dva parna stroja ukupne snage 1200 KS maksimalnom brzinom od 12 čvorova. Bio je naoružan s dva topa Krupp od 47 mm i mogao je nositi 40 morskih mina njemačke proizvodnje. Mine kojima su potopljeni saveznički brodovi bile su postavljene  na dubini od 49 metara s međusobnim razmakom od 50 metara. Riječ je o indukcijskim minama koje aktivira magnetizam čeličnog trupa broda.





Učinak minskog polja koje je postavio Nusret i dan danas pokazuje kolika je moć morskih mina i koliko to oružje može biti učinkovito kada se pravilno koristi. Današnje mine su daleko tehnološki savršenije od onih koje je koristio Nusret pa je njihova mogućnost djelovanja na neprijateljske ratne brodove neusporedivo veća. Veliko je pitanje da li uopće danas protuminska sredstva prate razvoj morskih mina jer su one dobile nekad nezamislive sposobnosti. Za razliku od Nusretovih sidrenih mina današnje leže na dnu, aktiviraju se nekontaknto uz pomoć svojih pasivnih senzora, nakon čega se podižu s dna i samonavode na brod. Sposobne su razlikovati svoje od neprijateljskih brodova  prema akustičnim zapisima unesenim u memoriju njihove  elektronike. Osim toga, dok protubrodske rakete i zrna topničkog oružja mogu nositi ograničenu količinu eksploziva morske mine mogu sadržavati i suvremene eksplozive težine čak i do 1000 kg. Mine su i danas, kao i u Nusretovo vrijeme, opasno pomorsko oružje. I zato se svaka prijetnja zatvaranjem pojedinih tjesnaca kao što su Hormuz ili Bab –el – Mandab shvaćaju ozbiljno.

Uz torpedni čamac PT-109, kojim je  tijekom 2. svjetskog rata na pacifičkom ratištu zapovijedao mladi poručnik John F. Kennedy, kasnije predsjednik SAD-a, minopolagač  Nusret najmanje je plovilo upisano u knjigu slavnih ratnih brodova.

 

Komentari

komentar

0 komentara

You may also like