(Video) Sirija – posljednje bojište Panzera IV

Posljednje borbe u kojima su sudjelovali njemački tenkovi iz 2. svjetskog rata dogodile su se 1967. godine, kada su se sirijske tenkovske snage suočile s modernim izraelskim oklopom. Uistinu, bizarno, Sirija je tijekom više desetljeća iz raznih izvora prikupila kolekciju većeg broja bivših Wehrmmachtovih oklopnih vozila koji su proizvedeni i korišteni još u vrijeme 2. svjetskog rata, a među njima i najmosovnije korištene njemačke tenkove Panzer IV.

Bitke koje je vodila Sirija bile su posljednje borbe u kojima su sudjelovali Panzeri IV. Kao najmasovniji njemački tenk tijekom 2. svjetskog rata korišten je tijekom cijelog sukoba, a tijekom proizvodnje doživio je više modifikacija. Izrađivan je u 10 glavnih verzija. U Siriji su korišteni Panzeri IV iz posljednje četiri verzije. Svi sirijski tenkovi toga tipa imali su topove s dugim cijevima Rheinmetall KwK 40, kalibra 75 m, koji su u idealnim okolnostima mogli probiti oklop tenkova M4 Sherman na udaljenosti od 1000 metara. U većini sirijskih tenkova zadržan je ciljnički sustav TZF.5f još iz 2. svjetskog rata. Panzeri IV imali su borbeni komplet od 87 granata. Uz top od 75 mm bila je koaksijalno ugrađena strojnica MG-34 ili MG-42 kalibra 7,92 mm, a jedna takva strojnica bila je ugrađena i u prednjem dijelu tijela tenka. Pogonski agregat bio je 12 cilindrični benzinski motor  Maybach HL 120 TRM od 296 Ks. Svi sirijski Panzeri IV imali su šestero-stupanjski mjenjač SSG 77. Maksimalna brzina tenka bila je 30-tak km/sat, ali oni korišteni od strane Sirije zbog starosti i isluženosti sustava ovjesa rijetko su mogli voziti brže od 10-15 km/sat.

Sirijski Panzeri IV nabavljeni su iz Francuske, Čehoslovačke i Španjolske. Prema većini izvora iz Francuske je isporučeno Siriji ukupno 40 Panzera IV tijekom 50.-ih godina prošlog stoljeća, a do rata s Izraelom iz 1967. godine u kojem je Panzer IV korišten od strane sirijskih snaga samo je mali broj tih iz Francuske isporučenih primjeraka bio funkcionalan. Većina  isporučenih bili su verzije Ausf H, a mali broj je bio drugih verzija. Navodno je među njima bio i jedan kojeg su nazivali „Frankenstein“ jer je imao trup, pogonski agregat i ovjes od Panzera IV, verzije Ausf J i kupolu s tenka verzije Ausf D na kojoj je orginalni top zamijenjen topom duge cijevi KwK 40.

Francuski Panzeri IV pribavljeni su na bojnom polju zarobljavanjem i svi su sudjelovali u borbama tijekom 2. svjetskog rata. Dio tako prikupljenih tenkova remontiran je u francuskim postrojenjima, ali francuske oružane snage za Panzer IV nisu pokazale velikog interesa, pa su uglavnom bili konzervirani i uskladišteni. Za razliku od tih tenkova Francuzi su masovno koristili zarobljene njemačke tenkove „Panther“ koji su uvedeni u sastav dviju pukovnija francuske vojske.

Dio Panzera IV Sirija je kupila u Čehoslovačkoj. Odmah nakon propasti Njemačke, Čehoslovačka je prikupila svu njemačku vojnu tehniku koju je zatekla na svom teritoriju, dio remontirala i uvela u sastav svoje vojske, a neke tipove oklopnih vozila je ubacila u serijsku proizvodnju u svojim tvornicama. Do siječnja 1947. godine u sastavu čehoslovačke vojske nalazilo se ukupno 245 enkova Panzer IV, koji su bili remontirani i potpuno operativno sposobni. Bili su verzija Ausf D,G, H i J, a nije bila rijetkost vidjeti ni tenkove koji su sastavljeni iz različitih verzija. Ti tenkovi ostali su operativni u Čehoslovačkoj vojsci do kraja 1954. godine kada su zamijenjeni sovjetskim T-34. Svoje Panzere IV Čehoslovačka je potom ponudila na prodaju jer su se još uvijek zbog solidnog održavanja mogli upotrebljavati. Sirijska vojna delegacija posjetila je Prag tijekom travnja 1955. godine. Tada je postignut dogovor o prodaji raznih vrsta i tipova naoružanja, između ostalog i 45 tenkova Panzer IV. Čehoslovački pregovarači bili su uporni i unatoč pokušajima sirijske delegacije nisu željeli spustiti cijenu tenkova koje su nudili na prodaju. Čak štoviše, tražili su isplatu isključivo u britanskim funtama. Tako je cijena pojedinačnog Panzera IV bila tadašnjih 4500 funti po komadu ili današnjih 86 tisuća funti, što je uistinu daleko više od stvarne vrijednosti već tada zastarjelih tenkova. No Sirijcima su trebali tenkovi i sporazum je sklopljen s tim da se čehoslovačka strana obvezala na izvršenje generalnog remonta prije isporuke, te u paketu s tenkovima isporuku velike količine streljiva i manjeg broja pričuvnih dijelova. Koliko su hitno Sirijcima trebali tenkovi svjedoči i činjenica da su u Siriju isporučeni već početkom studenog iste godine. Sirija je 1958. Godine od Čehoslovačke kupila još 15 dodatnih Panzera IV koji su bili u lošem stanju ili nisu bili u funkciji, ali su iskorišteni kao izvor pričuvnih dijelova. Istim ugovorom nabavljeno je i 16 komada obnovljenih Maybach motora. Sirija je tako od Čehoslovačke kupila ukupno 60 tenkova Panzer IV, od kojih je do 1960. godine ostalo sposobnih za borbu između 20 i 30.

Najbolje Panzere IV Sirija je nabavila je u Španjolskoj od koje je kupila 17 primjeraka. Svi španjolski tenkovi bili su u verziji Ausf H s topom KwK 40 dugačke cijevi kalibra 75 mm. Ti tenkovi su bili dio kontingenta od 20 vozila isporučenih Španjolskoj tijekom 2. svjetskog rata, 1943. godine. Tenkovi su bili bez ikakvih naknadnih modifikacija i potpuno orginalni, identični onima koje je koristio Wehrmacht. Kada su prodani Siriji svi su bili u potpunosti u izvornoj njemačkoj konfiguraciji, malo korišteni i vrhunski održavani. Siriji su isporučeni u prosincu 1965. godine.

Na pribavljenim tenkovima Pnazer IV Sirijci su vršili razne modifikacije, od kojih je najznačajnija ugradnja nosača za sovjetsku strojnicu DShK, kalibra 12,7 mm na kupoli. No u tenkove su ugrađivana i razna druga streljačka oružja. Tako je prema izvješću izraelske vojske u jednom od zarobljenih Panzera IV pronađena strojnica koju nikako nisu mogli u prvi mah identificirati, da bi kasnije utvrdili kako je riječ o strojnici Berezin UB, kalibra 12,7 mm koja se ugrađivala u sovjetske zrakoplove tijekom 2.svjetskog rata.

Prvi sukob u kojem su sirijski tenkovi sudjelovali bio je tkzv. rat za vodu s Izraelom sredinom 60.-ih godina. Sirija je  1964. godine najavila kako planira preusmjeriti 35 posto toka rijeke Jordan od Izraela i tako im onemogućiti navodnjavanje na novoizgrađenim farmama u Galileji. Izrael je to smatrao ratnim činom i priopćio da će u slučaju ostvarenja sirijske prijetnje odgovoriti oružanom silom. Sirija je potom na zapdne padine Golanske visoravni dovukla topničko naoružanje i manji broj tenkova Panzer IV. Oni su bili na fiksnim položajima ukopani tako da im je iz rova virila samo kupola. Oni su bili teže mete od klasičnih topničkih oružja jer ih je mogao uništiti samo direktni pogodak u kupolu koja je virila iz zaklona. Uskoro je došlo do razmjene vatre između izraelskih M4 Shermana i sirijskih Panzera. Ujedinjeni narodi potom su razdvojili sirijske i izraelske snage, no, nakon razdoblja ugovorenog razdvajanja Sirijci su ponovo premjestili Panzere IV na Golansku visoravan, na pozicije koje su nadvisivale izraelski teritorij i odakle su mogli vatreno djelovati po vojnim i civilnim ciljevima. No ovoga puta Izrael je na sirijske Panzere poslao moderne britanske tenkove tipa Centurion koji su odmah, u prvom naletu, uništili dva sirijska Panzera, a ostale su sirijske posade napustile i pobjegle.

Posljednji sukob u kojem su sirijski Panzeri sudjelovali i koji je za njih završio tragično bio je šestodnevni rat 1967. godine. Izrael je 5. lipnja 1967. godine iznenada zrakoplovstvom, a potom kopnenim snagama udario na egipatske trupe raspoređene na Sinaju. U nekoliko sati egipatsko ratno zrakoplovstvo uništeno je na tlu, a tijekom nekoliko slijedećih dana egipatske trupe na Sinaju višestrukim klinovima uhvaćene su u kliješta, uništene ili pak natjerane u bijeg, ostavljajući borbena oklopna vozila i ostalu tehniku. Sirijski vojni vrh tijekom prvog dana napada Izraela na egipatske snage nagovorili su političku vlast da odobri napd na izraelske položaje. Vojska je bila potpuno nepripremljena, nikakvi ratni planovi nisu postojali pa su postrojbe svega nekoliko sati iza ponoći 6. lipnja dobile nedovoljno razrađene zapovijedi da napadnu sirijske snage. Tri pješačke brigade na Golanu, potpomognute s nekoliko samostalnih bojni, potjerane su u neplanirani napad kako bi se dobilo na vremenu za mobilizaciju ostatka sirijske vojske. Jedva se uspjela izvršiti popuna streljivom i gorivom prije napada, nije postojao zajednički operativni plan niti učinkovito zapovjedanje, već je svaka brigada djelovala nepovezano s ostalima. Napad je bio potpuno neorganiziran, a prema izvješću sovjetskog KGB-a barem jedna sirijska postrojba zanemarila je zapovijed i nije se pomakla s mjesta gdje se nalazila. Dana 7. lipnja. 24 sata od početka napada, sirijske snage probile su se na teritorij pod kontrolom Izraela u dubinu od svega 3,5 km. Već 8. lipnja Izrael je izvršio protunapad i potisnuo sirijske snage na početne položaje a slijedeći dan, 9. lipnja, Izraelci su ušli na sirijski teritorij na Golansku visoravan. Dana 10. lipnja 1967. godine sirijske snage na Golanu su desetkovane jer su izgubile 20 do 25 posto borbenih vozila. U ponoć je objavljeno primirje. Procjenjuje se da je na sirijskoj strani ukupno djelovalo 25 tenkova Panzer IV. Tenkovi i zrakoplovi izraelskih snaga u protunapadu su uništili 10 sirijskih Panzera IV. Ostali su zarobljeni jer su ih posade napustile. Posljednja borba u kojoj je sudjelovalo Panzer IV dogodila se je 10. lipnja 1967. godine, kada je jedan sirijski Panzer IV imao nesreću da bude napadnut od izraelskog modificiranog Shermana M50, naoružanog francuskim topom 75 mm i izraelskim novim ciljničkim uređajima i kojom prilikom je uništen. Koliko je poznato sirijski Panzei IV nisu nikada uništili niti jedan protivnički tenk.

Šestodnevni rat 1967. godine bio je posljednje bojište na kojem su korišteni njemački tenkovi iz 2. svjetskog rata.

 

You may also like