(Video) Sukhoi Su-22 – Tegleći konj sirijskog rata

Borbeni zrakoplovi Su-22, zajedno s mnogo moćnijim Su-24 čine okosnicu  sirijskih zrakoplovnih snaga. No pravi tegleći konj sirijskoga rata na strani Bashara al Assada  bio je i do današnjih dana ostao robusni Sukhoi Su-22, NATO kodne oznake „Fitter“.

Za razliku od Mig-ova 21 i Mig-ova 23 koji su pretrpjeli velike gubitke tijekom borbenih djelovanja od strane vatre sa zemlje islamističkih pobunjeničkih skupina, zrakoplovi Su-22 pokazali su mnogo veću borbenu otpornost, trpjeli pogotke lakšeg protuzrakoplovnog oružja i koristeći mamce u daleko većoj mjeri od Mig-ova uspjevali su preživjeti na ratištu. Već nakon prvih mjeseci borbi,  sirijsko ratno zrakoplovstvo za djelovanje protiv neprijateljskih snaga na tlu preorijentiralo se, stoga, na gotovo isključivo korištenje Su-22. Ciljeve na tlu najčešće su napadali nevođenim avio-bombama i raketnim zrnima sa srednjih i malih visina, nakon čega bi izbacivali IC i radarske mamce i velikom brzinom se udaljavali. Ciljevi su bili unaprijed obavještajnom pripremom određeni i za slučaj potrebe svakoj misiji su dodjeljivani alternativni ciljevi. Iskustvo je pokazalo kako je najučinkovitije djelovanje u manjim grupama,  a s vremenom se ustalila praksa da su Su-22 svoju primarnu zadaću napada na zemaljske ciljeve ostvarivali u sastavu od dva borbena zrakoplova. U daljnjim fazama rata došlo se do spoznaje kako se još veći učinci postižu upotrebom jednog, jedinog borbenog zrakoplova, koji se nad unaprijed određenim ciljem pojavljuje iznenada, brzo izvršava postavljenu zadaću i potom se udaljava.

U svakom slučaju gotovo svi ostali zrakoplovi sirijskih zračnih snaga pokazali su se previše osjetljivim i u konačnici neučinkovitim za djelovanje po kopnenim ciljevima. Trpjeli su prekomjerne gubitke i praktički su vrlo brzo izbačeni iz uporabe. Mig-ovi 21, koji su, inače, primarno presretački zrakoplovi, nisu uopće imali odgovarajućih ciljeva protiv kojih bi djelovali jer pobunjeničke snage nisu imale zrakoplovnih borbenih sposobnosti, a  u djelovanjima na zemaljske ciljeve pokazali su visoki stupanj neučinkovitosti i visoku  izloženost  mogućim gubicima.

Zrakoplovi Su-24 veliki su i kompleksni ratni strojevi, koji zahtijevaju stručno održavanje s visoko obučenim zemaljskim kadrom za podršku, te su polako ispadali iz jezgre udarnih snaga sirijskog zrakoplovstva. Na koncu, nakon dvije godine rata jedini relevantni zrakoplov Basharovih snaga bio je Su-22. Eskadrile naoružane njime pretrpjele su najmanje gubitke iako su najintenzivnije djelovale. Od strane većine vojnih komentatora i na Zapadu i na Istoku jednoglasno je prozvan „teglećim konjem“ sirijskog  zrakoplovstva.

Zbog intenzivnog borbenog djelovanja i masovnog korištenja njihov broj je tijekom prvih godina rata polako smanjivan, što zbog gubitaka, što zbog kvarova i nedostataka pričuvnih dijelova. Do kraja 2015. godine u operativnoj upotrebi ostalo je svega desetak Su-22. Nakon tri godine intenzivnih borbenih operacija postrojbe koje su ih koristile uskoro su ostale bez avio-bombi, a nakon toga i bez odbacivih pričuvnih spremnika za gorivo. Uz iransku potporu organizirana je proizvodnja različitih vrsta avio-bombi u bazi Nayrab te izrada pričuvnih dijelova koji su omogućavali revitalizaciju flote. Nakon direktne iranske vojne intervencije  Teheran je početkom 2015. godine  financirao i organizirao nabavu pričuvnih dijelova i naoružanja za borbene zrakoplove Su-22 iz Bjelorusije. Zrakoplovi su također i opremljeni s lanserima nevođenih projektila zrak-zemlja B-8M kalibra 80 mm.

Do sredine 2016. godine sirijsko zrakoplovstvo raspolagalo je s ukupno 30 primjeraka Su-22, potpuno operativno sposobnih, raspoređenih u tri eskadrile s bazama u Tiyasu, Shayratu i Dmeyri. Uz pomoć Teherana stari ratni strojevi Su-22 opremljeni su avio-bombama FAB-500ShN s padobranom, koje su omogućavale napade iz ekstremno niskog leta, termobaričnim (aerosolnim) bombama ODAB-500ShL, zapaljivim bombama OFZAB-500 i nevođenim raketama S-24 kalibra 240 mm.

Nakon obnove flote, Su-22 su zajedno sa Su-24 provodili intenzivnu  zračnu kampanju nad pokrajinama Idlib i Aleppo. Borbeni zrakoplovi Su-22 obavljali su dnevno 25 misija, a tijekom 27. i 28. prosinca izvršavali su 34 borbene misije dneveno.

Zrakoplovi Su-22 i danas  čine udarnu snagu sirijskog  zrakoplovstva.  Svako zatišje u borbenim djelovanjima koristi se za održavanje njihove  flote.

Sve inačice zrakoplova s tipskom oznakom Su-22 zapravo su izvozne varijante ruskih zrakoplova tipske oznake Su-17. Zrakoplovi označeni kao Su-22M i Su-22M3 izvozne su varijante Su-17M3, a inačica Su-22M4 i njene izvedenice izvozna je varijanta zrakoplova Su-17M4. Početna varijanta sovjetskog zrakopliva Su-17 imala je izvoznu oznaku Su-20. Sirija je prvih 15 Su-20 primila u rujnu 1973. godine, neposredno prije listopadskog rata s Izraelom. Oni su raspoređeni u 685. eskadrilu s bazom u Tiyasu. Tijekom rata izvršili su 98 borbenih misija, kojom prilikom je izgubljeno 8 zrakoplova. Moskva je unatoč sirijskim zahtijevima odbijala dodatnu isporuku Sukhoia. Tek kada su sirijske snage u rujnu 1979. godine u kratkoj zračnoj borbi s tada novopristiglim izraelskim zrakoplovima F-15 Eagle doživjele katastrofalni poraz, Moskva je pristala Damasku prodati 40 novih Su-22M, iako taj zrakoplov ni po čemu nije mogao parirati izraelskom F-15. Ipak je intenzivno sudjelovao u libanonskom ratu  1982. godine, gdje je izvršio 40 borbenih misija neposredne podrške trupama na tlu. Izrael je tvrdio da je srušio 8 Su-22, a Sirija je potvrdila gubitak samo jednog zrakoplova.

Dodatne serije,  uključujući i  inačicu Su-22M3, Siriji su isporučene  1983. godine, nakon čega su 1984. i 1985. godine isporučena još 42 zrakoplova inačice Su-22M4K. Sirijska industrija nadogradila je sve ranije isporučene zrakoplove Su-22 na standard Su-22M4K. Do kraja 1988. godine 4 sirijske eskadrile koristile su uz borbene zrakoplove Su-20 i Su-22 na kojima su bili ugrađeni lokalno proizvedeni izbacivači mamaca. Damask je u kasnijim 90.-tima iz naoružanja povukao sve preostale zrakoplove Su-20, a zbog lošeg održavanja, isteka resursa  i nedostatka pričuvnih dijelova smanjio se i broj operativno sposobnih Su-22.

Koncem 2010. godine sirijske zračne snage raspolagale su samo sa sedam Su-22M2, dvanaest Su-22M3, dvadesetičetiri Su-22M4K i pet Su-22UM2K.  S tim snagama sirijsko zrakoplovstvo ušlo je u rat. Prvi potvrđeni gubitak Su-22 zabilježen je 14. veljače 2013. godine, kada su ga pobunjeničke snage srušile prijenosnim ručnim protuzrakoplovnim projektilom. Dana 18. lipnja 2017. godine došlo je do jedine poznate zračne borbe u kojoj je sudjelovao Su-22 tijekom sirijskog rata, kada je američki F/A-18E Super Hornet raketom zrak-zrak srušio jedan Su-22. Izraelska protuzračna obrana 24. srpnja 2018. godine protuzračnim projektilima Patriot srušila je jedan sirijski Su-22 koji je navodno ušao u izraelski zračni prostor.

Nadzvučni  borbeni zrakoplovi Su-22, maksimalne brzine oko 1800 km/sat i doleta do 2300 km, isporučeni su u više od tisuću primjeraka  zrakoplovstima  15 država. Tijekom sirijskog rata, slično sovjetskim iskustvima iz afganistanskog rata, pokazali su robusnost, jednostavnost održavanja i veliku borbenu otpornost pri obavljanju borbenih misija za koje su i dizajnirani – udarima na kopnene ciljeve.

 

0 komentara

You may also like