Ekskluzivni intervju Zorana Metera s palestinskim veleposlanikom u Srbiji, Nj. E. Mohammedom Nabhanom

–           „…, nadamo se da ćemo uskoro imati veleposlanstvo u Republici Hrvatskoj…“;

–          „Svo to vrijeme razgovarali smo sa svim nadolazećim američkim administracijama, uključujući i Trampovu administraciju, s kojom smo imali 26 službenih sastanaka. Nadali smo se da će ova administracija pravedno posredovati. Na žalost, Trampovom odlukom o priznanju Jeruzalema za glavni grad Izraela, američka administracija a priori isključuje sve sveobuhvatne i pozitivne ishode pregovaračkog procesa, tako da palestinski narod njih (Amerikance) više ne prihvaća kao glavnog posrednika u bilo kakvim pregovorima s izraelskom stranom.“

U ime veleposlanstva države Palestine u Republici Srbiji, glavni urednik analitičkog portala Geopolitika News Zoran Meter primio je zamolbu za obavljanje ekskluzivnog intervjua s veleposlanikom te zemlje, Njegovom ekselencijom Mohammedom Nabhanom, u vrijeme njegovog posjeta Zagrebu. Intervju prenosimo u cijelosti:

Vaša ekselencijo, uvaženi veleposlaniče države Palestine u Republici Srbiji, g. Nabhan!

Najprije Vam se želim zahvaliti na pozivu za obavljanje ovog intervjua u vrijeme Vašeg službenog posjeta Zagrebu i iskazati osobno zadovoljstvo što ste prepoznali kvalitetu i visoki profesionalizam upravo našeg portala Geopolitika News.

Dozvolite mi da kao novinar, ali prije svega geopolitički analitičar, svoja pitanja primarno usmjerim na trenutačno bliskoistočno stanje i aktualne palestinsko-izraelske odnose, budući da je njihova povijest i ukupna refleksija na današnjicu više-manje poznata, i u informativnom smislu širem čitateljstvu lako dostupna. Vi ste nam, ekselencijo, zapravo, jedan od rijetkih sugovornika koji nam, neposredno, iz palestinske perspektive, može pojasniti sadašnji i pokušati odrediti budući razvoj političkog i sigurnosnog stanja na tom geografski malom području, a u stvari, epicentru ukupnih bliskoistočnih ali i širih političkih procesa već čitav niz desetljeća.

Vaša ekselencijo, ako se slažete, možemo početi s intervjuom.

Zoran Meter: U tijeku je novo zaoštravanje izraelsko-palestinskih odnosa, nedavno započeto tijekom palestinskog obilježavanja obljetnice konfiskacije zemljišta u vlasništvu Palestinaca na teritoriju države Izrael, kojom prilikom je u manifestacijama „Marša povratka“, u pograničnoj zoni između pojasa Gaze i Izraela došlo do sukoba prosvjednika i izraelskih snaga sigurnosti, u kojima je s palestinske strane bilo i ljudskih žrtava. Izrael optužuje Hamas za destabilizaciju stanja i iskorištavanje prosvjeda u političke ciljeve i huškanje prosvjednika na sukob s izraelskim pograničnim snagama. Palestinska strana to opovrgava i optužuje Izrael za novu uporabu sile protiv palestinskog naroda. Turska i Iran oštro su osudili izraelske poteze. Sve to skupa polako prerasta iz faze povećane napetosti u fazu eskalacije nasilja budući da prosvjedi ne prestaju, već jačaju, a raste i broj žrtava. Možete li nam reći što se sada tamo u stvarnosti događa i kome je u interesu daljna radikalizacija stanja? Radi li se o početku neke nove intifade ili hvatanju što boljih startnih pozicija u iščekivanju pokretanja palestinsko-izraelskih pregovora oko konačnog riješenja palestinskog pitanja?

Najprije želim podsjetiti kako je 1948. godine Izrael stvoren silom, na više od tri četvrtine ukupne površine Palestine i da je protjerao 75% Palestinaca koji su bili pretvoreni u izbjeglice. Palestina je do tada bila pod britanskim mandatom (1922.-1948.). Broj Palestinskih izbjeglica danas iznosi oko 8,49 milijuna, dakle 66,8% od ukupnog broja palestinskog naroda koji iznosi 12,7 milijuna, što se smatra najvećim postotkom izbeglica jednog naroda u svijetu. Broj izbjeglica u pojasu Gaze je 1 276 000,  odnosno 68% od ukupnog broja  stanovnika pojasa Gaze. Skoro 1 900 000 ljudi živi na površini od svega 360 km2 pod Izraelskom opsadom od 2007. godine. Možete zamisliti kako izgleda ovaj najveći zatvor na svijetu. Ustvari, to je još gore od najgorjeg zatvora s obzirom da je izraelska vojska pokrenula strašne razarajuće agresije nad pojasom Gaze 2008., 2012., i 2014. godine,  u kojima je ubijeno 3 340 Palestinaca,  od kojih su 982 bili djeca a 417 žene, a 15 410 ih je bilo ranjeno. Samo u posljednjoj izraelskoj agesiji srušeno je više od 13 000 domova. Palestinski narod svo vrijeme pokušava skrenuti pozornost međunarodne zajednice na svoju tragediju, a ono što se događa u pojasu Gaze ovih dana treba razumjeti u tom kontekstu i to kao inzistiranje na pravu izbjeglica na povratak u vlastite domove i na vlastitu imovinu, povratak svih palestinskih izbjeglica koji se nalaze u pojasu Gaze, na Zapadnoj obali i u raznim arapskim zemljama i diljem svijeta. To su mirovne demonstracije.

HUMAN Rights Watch optužio je Izrael za nezakonitu i pretjeranu silu koju je uporabio protiv palestinskih demonstranata, a u njegovom izvješću se ističe kako nema dokaza da su demonstrani ozbiljno prijetili izraelskim vojnicima. Visoka predstavnica EU za vanjsku politiku i sigurnost, Federica Mogherini, izjavila je kako EU žali zbog gubitka života i da su njihove misli s obiteljima žrtava, kao i da  uporaba bojevog streljiva od strane izraelske vojske treba biti dijelom posebne, nezavisne i transparentne istrage. Također je naglasila kako postoji pravo na slobodu govora i okupljanja.  I glavni tajnik UN-a Antonio Guterres pozvao je na nezavisnu i transparentnu istragu. Predsjednik (Palestinske samouprave, op. ZM.) Mahmoud Abbas pozvao je na hitno djelovanje međunarodne zajednice i Vijeća sigurnosti UN-a za zaštitu palestinskog naroda.

Zoran Meter: Hafez al-Qarami, predsjednik europskog ogranka međunarodne organizacije „Action Forum for Palestine“, objavio je nedavno o početku pripreme za slanje  nekoliko brodova s humanitarnom  pomoći iz Europe u pojas Gaze (koji nadzire Hamas), koji je pod pomorskom blokadom izraelske mornarice još od 2007.g. (uvedena je zajednički od strane Izraela i Egipta zbog terorističkih aktivnosti Hamasovih boraca). Radi se o novom pokušaju deblokade Gaze, ukoliko znamo da je sličan humanitarni konvoj bio organiziran 2010. g. od strane Turske, koji je doživio potpuni neuspjeh jer je njegovo uplovljavanje u Gazu sprječila izraelska mornarica zbog nepostojanja službene dozvole izraelskih nadležnih službi. Tom je prilikom ubijeno 9 članova konvoja koji su pružali otpor izraelskim specijalcima, što je izazvalo veliku krizu izraelsko-turskih odnosa. Prijeti li iznova sličan scenarij?

Kao što sam već rekao, Gaza je pod izraelskom opsadom i pod čestom izraelskom agresijom pretvorena u veliki zatvor. I kada dođe neko, noseći hranu i lijekove iz čisto humanitarnog razloga, onda ga tamničar sprječava pa čak i upotrebljava silu protiv njega, i to je upravo dokaz da je Gaza pod Izraelskom opsadom postala gora od najgoreg zatvora. To što radi Izrael je najstrahovitiji teror.

Zoran Meter: Saudijski prijestolonasljednik Muhammed bin-Salman, veliki američki regionalni saveznik, prije nekoliko tjedana, u intervjuu američkom mediju „Atlantic“, kazao je kako i Palestinci i Izraelci imaju pravo na svoju državu. Ali kazao je i kako Saudijci nemaju problema sa Židovima i da „u nas postoji puno interesa koje mi dijelimo s Izraelom“. Nije tajna da odnosi Rijada i Tel Aviva jačaju i da obje zemlje nastoje stvoriti međusobni strateški savez protiv Irana kojeg bi proširili i na ostale arapske monarhije Perzijskog zaljeva. Palestinci su dugo vremena računali na Saudijsku potporu u sporu s Izraelcima (Rijad i Tel Aviv zbog palestinskog pitanja formalno još nemaju uspostavljene diplomatske odnose). Kako Vi, ekselencijo, u tom kontekstu gledate na daljnji razvoj palestinsko-saudijskih odnosa, i hoće li Palestinska samouprava u buduće više težiti pokroviteljstvu od strane Turske i Irana, kao i, iznova, Egipta?

15. travnja 2018. godine održan je sastanak vođa arapskih država u Saudijskoj Arabiji (samit Arapske lige). Manifest, koji je objavljen na tom sastanku, potvrđuje kako je upravo palestinsko pitanje središnje za arapsku naciju, i potvrđuje arapski identitet okupiranog Istočnog Jeruzalema – glavnog grada Države Palestine, i naglašava važnost sveobuhvatnog i održivog mira na Bliskom istoku kao strateške arapske opcije, kako je utemeljeno u Arapskoj mirovnoj inicijativi koja je usvojena na sastanku u Bejrutu 2002. godine. Takođe potvrđuje kako je američka odluka o priznanju Jeruzalema kao glavnog grada Izraela – nevažeća. Preko manifesta se zahtjeva primjena svih odluka Vijeća sigurnosti koje se odnose na Jeruzalem i koje odbacuju sve izraelske mjere koje ciljaju na brisanje obilježja Istočnog Jeruzalema i poništavanje njegovog arapskog identiteta. Isto tako, manifestom se zahtjeva primjena rezolucija UN-a, tako i rezolucije VS broj 2334/2016, koja osuđuje izraelsko naseljavanje i konfiskaciju zemlje.

Zoran Meter: Za slabije upućene, suradnja sunitskog Hamasa i šijtskog Irana djeluje nemoguća. Međutim, Iran već duže vrijeme jača svoj utjecaj na tu palestinsku vojno-političku organizaciju koja upravlja pojasom Gaze i čiji su visoki predstavnici prošle i ove godine u više navrata boravili u Teheranu, gdje su dobivali potporu tamošnjih visokih političkih i vojno-sigurnosnih dužnosnika. Kako gledate na odnos Palestinske samouprave s Iranom, imajući u vidu ne male probleme u odnosima Hamasa i na Zapadnoj obali vladajućeg Fataha, čije je vodstvo u Ramallahu i međunarodno priznato kao predstavništvo Palestinske samouporave?

Mi imamo dobre odnose sa svim državama koje podupiru naše legitimno pravo i pozdravljamo svaku potporu i bezuvjetnu pomoć, pri čemu smatramo kako pomoć treba dolaziti preko službenih kanala tj. PLO-a, odnosno kroz Palestinsku Nacionalnu Samoupravu.

Zoran Meter: Prošle godine Fatah i Hamas su, nakon 15-ak godina međusobnog neprijateljstva, obnovili svoje odnose i pokrenuli inicijativu stvaranja jedinstvene palestinske političke fronte i uspostave vlade nacionalnog jedinstva. Činjenica je kako palestinska politička razjedinjenost nikako ne ide u korist palestinskog naroda. Kako teče proces normalizacije i je li on uopće više moguć, imajući u vidu nedavni pokušaj atentata na visokog Fatahovog dužnosnika u Ramali, za koje se optužuje upravo Hamas? Predsjednik palestinske samouprave Mahmut Abbas najavio je i nove gospodarske sankcije prema pojasu Gaze.  Kuda, zapravo, idu unutarpalestinski odnosi i je li moguće zauzimanje čvrstog i jedinstvenog palestinskog političkog stava na predstojećim pregovorima s Izraelom oko konačnog riješenja palestinskog pitanja?

Mi Palestinci trebamo biti ujedinjeni. Naša borba za ostvaranje našeg legitimnog prava zahtjeva usmjeravanje svih napora kako bismo to i postigli. Zato smo uvijek optimisti što se toga tiče. A što se tiče pregovora, Izrael  je sabotirao taj proces.

Zoran Meter: Neću Vas pitati o odluci američkog čelnika Donalda Trumpa o priznanju Jeruzalema glavnim gradom Izraela jer je stav Palestinaca po tom pitanju više nego jasan. Međutim, htio bih naglasiti kako SAD u svibnju planira otvoriti svoje veleposlanstvo u Jeruzalemu, a također se spominje i mogućnost da u svibnju s političke scene iz zdravstvenih razloga ode i predsjednik Palestinske samouprave Mahmut Abbas. Jesu li te dvije vijesti međusobno povezane i, općenito, očekujete li nove sukobe nakon sada već praktičnog američkog koraka po pitanju statusa Jeruzalema? Također, čini se kako palestinski dužnosnici ustrajavaju na bojkotu posjeta visokih američkih političkih predstavnika i da više ne pristaju na isključivo američko posredništvo u izraelsko-palestinskim pregovorima jer smatraju kako je SAD izjašnjavanjem o Jeruzalemu zauzeo stranu. Koga Palestinci vide kao moguće posrednike u pregovorima s Izraelom?

1993. godine u Oslu je potpisan sporazum između Palestinaca i Izraelaca i u vrtu Bijele kuće s američkim predsjednikom Clintonom, u nazočnosti  63 čelnika država ili ministara vanjskih poslova. Od tog vremena, SAD je bio glavni posrednik u pregovorima između dviju strana, Palestinaca i Izraelaca, i pazio da one provode sporazum. Svo to vrijeme razgovarali smo sa svim nadolazećim američkim administracijama, uključujući i Trampovu administraciju, s kojom smo imali 26 službenih sastanaka. Nadali smo se da će ova administracija pravedno posredovati. Na žalost, Trampovom odlukom o priznanju Jeruzalema za glavni grad Izraela, američka administracija a priori isključuje sve sveobuhvatne i pozitivne ishode pregovaračkog procesa, tako da palestinski narod njih (Amerikance) više ne prihvaća kao glavnog posrednika u bilo kakvim pregovorima s izraelskom stranom. Mi se nadamo kako će se druge utjecajne zemlje u međunarodnoj zajednici priključiti cilju formiranja  solidnog  i prihvatljivog okvira za pregovore koji vode do sveobuhvatnog i trajnog mira.

U prosincu prošle godine Glavna skupština Ujedinjenih naroda odobrila je rezoluciju koja zahtjeva da se sve zemlje pridržavaju rezolucija Vijeća sigurnosti o Svetom gradu Jeruzalemu, a da ne priznaju bilo koji čin ili mjere suprotne tim rezolucijama. To je bio odgovor međunarodne zajednice na Trampovu odluku. Rezoluciju je odobrilo 128 članova.

Zoran Meter: Kakav rasplet izraelsko-palestinskih odnosa Palestinci u konačnici iščekuju i što je minimum ispod kojeg neće ići? Svima je jasno kako je za riješenje ovako složenog problema nužan kompromis i da je izraelska država realnost koju više gotovo nitko niti ne dovodi u pitanje, čak i na Bliskom istoku. Jesu li Palestinci na takav kompromis spremni i, ako jesu, mogu li u tom smislu nadvladati vlastite političke podjele i jamčiti provedbu eventualnog sporazuma? 

Međunarodna zajednica, kao što sam upravo izjavio, u većini odbija Trampovu odluku. I većina država članica EU glasala je za rezoluciju Glavne skupštine Ujedinjenih naroda, a bilo je vrijedno pozornosti to što је i Ujedinjeno Kraljevstvo također glasalo za rezoluciju, što znači da svi oni odbijaju Trаmpovu odluku. EU je na putu priznanja palestinske države. Izrael pokušava zaustaviti taj proces. Ali možemo vidjeti kako je taj proces počeo i da ga više niko ne može zaustaviti. Imamo vrlo visok stupanj  razumijevanja s Europom. U siječnju 2018. godine, na sastanku u Bruxellessu s ministrima vanjskih poslova EU, predsjednik Mahmoud Abbas pozvao je vlade država članica EU na priznanje Države Palestine. Europska unija je uvjerila predsjednika Abbasa da podupire riješenje o dvjema državama, uključujući palestinsku državu s Istočnim Jeruzalemom kao glavnim gradom.

Od 1922. do 1948. godine Palestina je bila pod britanskim mandatom. Židovski doseljenci koji su dolazili  iz Europe u tom razdoblju, razdoblju između dva Svjetska rata, namjeravali su po planu cionističkog pokreta stvoriti svoju “čisto židovsku državu”  usprkos volji muslimanske i kršćanske većine.

1947. godine Ujedinjeni su narodi odobrili nepravednu rezolucju broj 181 o podjeli Palestine u dvije države. Štoviše, židovska je država sebe proglasila na mnogo većem prostoru, okupirajući znatno veća područja nego ona koja su joj dodjeljena rezolucijom 181. Na taj je način 1948. godine Izrael stvoren na više od tri četvrtine ukupne površine Palestine, a tada je i protjerano više od 75% Palestinaca.

1967. godine Izrael je okupirao preostali dio Palestine  i druge dijelove arapskih teritoriija,  istjeravši stotine tisuća Palestinaca.

1974. godine Glavna skupština UN-a usvojila je rezoluciju o neotuđivim pravima Palestinskog naroda, uključujući pravo na samoopredjeljenje, kao i pravo na povratak u vlastite domove i na svoju imovinu. Palestinska oslobodilačka organizacija (PLO) stekla je  satus promatrača u Organizaciji ujedinjenih naroda.

Nakon što je prošlo više od četvrtine stoljeća i više ratova, 1993. godine potpisan je sporazum između PLO-a i izraelske vlade. Taj sporazum je podrazumijevao povlačenje izraelske vojske iz pojasa Gaze i iz gradova Zapadne obale, kao i početak pregovora o konačnom statusu pet godina od datuma potpisivanja tog sprazuma, a u cilju stvaranja palestinske države na svim teritorijima koje je  okupirao Izrael 1967. godine. Uprkos tome, Izrael se od tada pa do danas ponaša u suprotnosti s potpisanim sporazumom u Oslu. U proteklih 25 godina Izrael je nastavio nelegitimnu izgradnju naselja na Zapadoj obali i politiku judeizacije Jeruzalema s ciljem brisanja arapskog, kršćanskog i muslimanskog identiteta grada.

29. studenog 2012. godine, Glavna skupština UN-a prihvatila je palestinski zahtjev za priznavanje Palestini statusa države nečlanice u Ujedinjenim narodima. Za tu rezoluciju glasalo je 138 članica. Više od dvije trećine zemalja članica UN-a su priznale državu Palestinu s istočnim Jeruzalemom kao glavnim gradom.

Zoran Meter: I za kraj, imate li podatak, koliko pripadnika palestinskog naroda živi u Hrvatskoj i imaju li neku svoju organizacijsku strukturu poput kulturnih i sličnih udruga, kako to, uglavnom, imaju i ostale manjinske zajednice u Republici Hrvatskoj? I konačno, postoje li, uopće, politički kontakti između službenog Zagreba i Palestinske samouprave u Ramallahu?

Budući kako još uvjek nemamo veleposlanstvo u Republici Hrvatskoj, a nadamo se da ćemo ga uskoro imati, nije lako znati ni točan broj Palestinaca koji žive u Hrvatskoj. Međutim, ono što je sigurno je to, da je većina njih diplomirala na uglednim hrvatskim fakultetima i da je među njima veliki broj doktora i to specijalista medicine, inžinjera i drugih. Oni su u Hrvatskoj zasnovali svoje obitelji, a postoji i veliki broj mješovitih brakova. Neki su se odlučili vratiti u Palestinu, tako da i tamo imamo mješovitih brakova i to iz svih zemalja bivše Jugoslavije. U Palestini imamo Udrugu diplomiranih  Palestinaca u SFRJ.

09. travnja 2018. godine u Hrvatskoj je osnovano Društvo hrvatsko-palestinskog prijateljstva i bilo mi je drago da sam osobno pozvan nazočiti tom događaju.

Zoran Meter: Vaša ekselencijo, još Vam se jednom, u ime naše redakcije i u svoje osobno ime iskreno zahvaljujem na ovom zanimljivom intervjuu.

0 komentara

You may also like