Francusko-ruski udarac SAD-u: pokreće se ekonomska suradnja u ključnim sferama

Nakon sastanka Rusko-francuskog vijeća potpisani su dokumenti o jačanju bilateralne suradnje u nizu ključnih sektora.

Prosvjedi Žutih prsluka u Francuskoj polako jenjavaju. Predsjednik Emmanuel Macron je u zamjenu za vraćanje opasno uzdrmane političke i sigurnosne stabilnosti bio prinuđen na ustupke i usporavanje svojih najavljenih ili već pokrenutih reformi, što je, kako se sada čini, bio mudar potez, dovoljan za smirivanje stanja, barem dok ne završe božićni i novogodišnji blagdani. Paralelno, nadležna državna tijela pokušavaju razjasniti fenomen Žutih prsluka, konkretnije, utvrditi tko iza njih stoji u organizacijskom i logističkom smislu, jer način i uspjeh provedbe njihovih akcija logički ukazuju kako određena struktura moći mora biti u pozadini svega, neovisno o tome što sami Žuti prsluci to odbacuju i predstavljaju se čistim samoorganiziranim i spontanim svenarodnim pokretom. On je to vjerojatno i bio na početku, ali kako su se stvari počele razvijati nedvojbeno je da su i različite pobočne silnice počele širiti svoj utjecaj na njega, nastojeći ga kanalizirati u smijeru koji upravo njima odgovara, prije svega u političkom smislu. I takvih je silnica moglo biti više, već prema sinergiji interesa. Ali tko god bio u pravu, bilo pobočnih i pozadinskih utjecaja ili nebilo, u javnosti su se ipak pojavile špekulacije kako u svemu tome prste imaju i strane obavještajne službe, prije svega one američke zbog loših međusobnih odnosa predsejdnika Macrona i Donalda Trumpa, kao i nedvojbene činjenice da Macron Trumpu smeta za  realiziranje njegovih planova u EU.

Međutim, prošli tjedan pojavile su se i poluslužbene informacije kako francuske sigurnosne službe istražuju i moguću rusku umješanost u spomenute prosvjede (vidi link ispod teksta). I tu dolazimo do paradoksa: ruska vlada je nakon sve češćih objeda u Francuskoj kako iz Žutih prsluka stoje Amerikanci i njihova duboka država stala u svojevrsnu zaštitu SAD-a, kazavši, kako to nije točno, aludirajući upravo na svenarodni karakter samih prosvjeda. Međutim, za takav stav Moskva nije dobila zahvalnicu Washingtona, već upravo suprotno – Washington je optužio Moskvu da ima upletene svoje prste u prosvjede diljem Francuske i time još jednom razgolitio beskrajnu rusku, neću reći naivnost jer Moskva vrlo dobro zna o čemu se radi u njezinim odnosima sa SAD-om, ali onda sigurno stalno tinjajuće, lažne nade kako svojom kooperativnošću ovakvoga tipa mogu zaustaviti američke proturuske planove i okrenuti ih prema normalizaciji međusobnih odnosa. Ali takva politika automatske ruske krivnje za sve negativno što se događa na Zapadu sve teže prolazi u tamošnjoj javnosti, koja postaje svjesna kako vladajuće strukture na taj način mogu vrlo jednostavno skidati odgovornost za sve propuste i negativne poteze koje sami čine i, zapravo, vladati u nedogled, tvrdeći istodobno kako čvrsto stoje na braniku svojih, od zle Rusije ugroženih domovina.

A čini se kako su Francuska i njezina vlada prve odlučile učiniti odmak od takve zapadne  komformističke politike (Pariz je, vjerojatno, unutar sebe duboko svjesan da je organizator nereda u zemlji puno prije na drugoj strani Atlantika nego prema Uralu iako o tome javno ne govori), odbaciti sve stereotipe i učiniti „svetogrđe“: iznova se približiti Rusiji i s njom surađivati po obostrano korisnim sektorima i projektima.

Jučer, 17. prosinca, u Parizu je održan redoviti sastanak  Rusko-francuskog vijeća za ekonomska, financijska, industrijska i trgovinska pitanja. Francusku delagaciju predvodio je ministar gospodarstva i financija Bruno Le Maire (oštar kritičar Trumpove administracije), a rusku stranu predvodio je ministar ekonomskog razvoja u ruskoj vladi Maksim Oreshkin. Njih su dvojica potpisali „putnu mapu“ – mjere za raealizaciju „novog rusko-francuskog partnerstva za ekonomije budućnosti“.

Dokument određuje tri prioritetne sfere globalne suradnje: ekonomske odluke vezane uz promjenu klime, nove oblike prijevoza, inovacije i proizvodnost rada. Osim tog dokumenta potpisan je i niz memoranduma o namjerama.

Na konferenciji za medije Bruno Le Maire je kazao kako Francuska teži prema jačanju ekonomskih odnosa s Rusijom u nizu ključnih smjerova, prije svega u sferi istraživanja ugljikovodika, atomskoj energiji, svemiru i turizmu.

„Potpisali smo tri deklaracije o namjerama, koje sadrže deset konkretnih projekata za jačanje dvostranih gospodarskih veza. Želimo ojačati ekonomske odnose Francuske i Rusije u energetskom, atomskom i svemirskom sektoru. Također želimo razvijati suradnju u turizmu… Smatram kako mi možemo također surađivati po međunarodnim pitanjima, uključno i reformi Svjetske trgovinske organizacije (WTO)“, kazao je francuski ministar nakon sastanka. Također je izjavio kako francuska vlada namjerava proširiti državna jamstva u projektu „Yamal LNG“ (perspektivni ruski arktički projekt za proizvodnju ukapljenog plina, u većinskom vlasništvu ruske tvrtke Novatek, u kojem sudjeluju i kineske tvrtke i francuski Total, op. a.), nazvavši ga primjerom uspješne suradnje između tvrtki dviju zemalja.

S druge strane ruski ministar Maksim Oreshkin, između ostalog, kazao je kako interes francuskih tvrtki postoji i za projekt „Arktik LNG-2“ (realizirat će ga zajednički Novatek i Total, ali interes za njega pokazuje i mnoštvo drugih francuskih tvrtki, op. a.), ali i niz drugih zajedničkih projekata iz sfere alternativnih izvora energije, prometa i td.

Iz svega ovog čini se kako rusko-francuski odnosi ulaze u fazu nove renesanse. Za sada je ona primarno fokusirana na gospodarsku suradnju i politička pitanja oko kojih dvije strane imaju slične ili identične stavove. Ostala pitanja iz međunarodne politike, s obzirom na ukupnost geopolitičkih porocesa kojima svjedočimo, nedvojbeno će čekati neka bolja vremena, a u međuvremenu će ih dvije strane nastojati stavljati u drugi plan i u okvire svojih formalnih, općepoznatih stavova o svakoj od njih (prije svega mislim na krize u Ukrajini i Siriji).

Ukoliko SAD ne slome Macrona, za realizaciju američkih planova i interesa na europskom tlu Washington će se morati usredotočit na promjenu političkih snaga i odnosa u Njemačkoj u svoju korist, na čemu također već dugo intenzivno radi. Jer i bez jedne od dviju najvažnijih država članica EU, Francuske ili Njemačke, Europska unija nema nikakve šanse za uspjeh u realizaciji svojih suverenističkih težnji za vođenje vanjske i obrambene politike, bez kojih je nemoguće biti globalni geoplitički igrač.

Vjerovali ili ne: Francuska istražuje umješanost Rusije u prosvjede „Žutih prsluka“

 

0 komentara

You may also like