Svijet špijunaže uvijek je po široku javnost zanimljiv jer se odvija u nekom „paralelnom svijetu“, običnim „smrtnicima“ tako nedokučivom i stranom, na zakonima potpune konspirativnosti, osjećaju važnosti ili moći onih koji se njom bave, a filmske ili beletrističke obrade te vrste ljudske djelatnosti, koja postoji „od kada je svijeta i vijeka“, samo im još dodatno daju privid romantike, ekskluzive, egzotičnosti, nezaobilazne pucnjave i – naravno, neizostavnih lijepih žena u pozadini brojnih špijunskih priča. Naravno da je u praksi to ipak znatno drukčije, iako, ponekad, nabrojenih spomenutih filmskih ili elemenata iz bezgranične ljudske mašte svakako ima.
Ovaj sam uvod posvetio danas pristigloj vijesti koja se odnosi na Izrael – jednu, od po pitanju ustoja i visoke razine profesionalizma u svom sigurnosno-obavještajnom sustavu, sigurno najsnažnijih i najorganiziranijih država svijeta, ali, istodobno, i jednu od najviše izloženih zemalja kada je u pitanju obavještajni rad drugih zemalja, poglavito onih bliskoistočnih ali i ne samo njih. A da i naizgled „svemoćni“ sigurnosni ustroj Izraela, ipak, kao i svi drugi, ima svojih mana i nedostataka, i da sami Izraelci nisu uvijek „sveci“ kada je u pitanju njihovo domoljublje te da su neki od njih za „judine škude“ spremni izdati i osobna uvjerenja i svoju zemlju i narod (u konkretnom slučaju svom najvećem neprijatelju – Iranu), svjedoči i slijedeći tekst:
Izraelsko tužiteljstvo dostavilo je sudu u Jeruzalemu nagodbu, sklopljenu s bivšim izraelskim ministrom energetike Gonenom Segevom, prema kojoj je on priznao svoju krivnju za kazneno djelo špijunaže i predaju informacija „neprijateljskoj državi“ (Iranu) u vrijeme ratnog razdoblja. O tome je, u srijedu, 9. siječnja, izvjestio medij PressTV.
(Vijest je potvrdio i izraelski portal NEWSru.co.il.)
Tužiteljstvo i obrana usuglasili su se oko izricanja kazne za Segeva, i trebala bi iznositi 11 godina zatvora. Sudska rasprava o izricanju kazne zakazana je za 11. veljače. Sud je zabranio objavu ostalih detalja ovog slučaja.
Još je 18. lipnja 2018. g. objavljena informacija o tome, kako je bivši izraelski ministar energetike uhićen pod optužbom za špijunažu protiv Izraela u korist Irana. Tad je i navedeno kako je istraga o tome završena 15. lipnja.
Gonen Segev nekoliko je posljednjih godina živio u Nigeriji, a u svibnju 2018.g. pokušao je ući u Ekvatorijalnu Gvineju, ali mu je ulazak u tu zemlju bio zabranjen zbog vođenja sudskog spora protiv njega u Izraelu. Istodobno se izraelska policija obratila vlastima te zemlje s molbom za njegovim izručenjem, koja je bila uslišana, pa je on u pratnji izraelskih policijskih i agenata službe sigurnosti zrakoplovom prebačen u Tel Aviv.
Segev je bio vrbovan 2012. g. od strane iranskog obavještajnog časnika, koji je prikriveno djelovao u iranskom veleposlanstvu u Nigeriji. Od uspostave kontakta Segev je dva puta posjetio Iran, gdje se susretao sa svojom operativnom vezom. U istražnim dokumentima je navedeno kako je Segev odlazio na susrete s iranskim obavještajcima i u druge zemlje, boravio u privatnim stanovima i hotelima koje iranski obavještajci koriste za konspirativne susrete. Osim toga posjedovao je i šifriran kanal veze za komunikaciju sa svojom operativnom vezom. Segev je Teheranu predao podatke o izraelskoj energetskoj infrastrukturi, strateškim i tajnim objektima, vojnim bazama i infrastrukturnim objektima. Predao je i informacije o izraelskim političarima, visokopostavljenim službenicima sigurnosnih službi i vladinih institucija. Omogućio je iranskoj špijunaži udar na izraelske građane koji obnašaju strateški važne položaje, uvjeravajući te osobe kako ih upoznaje sa svojim poslovnim partnerima i inozemnim biznismenima.
Prilikom istrage Segev je tvrdio kako je pokušavao igrati ulogu dvostrukog agenta (u korist Izraela), dovodeći iranske obavještajce u zabludu. Međutim, očito je kako u tu priču nije uspio uvjeriti izraelsko tužiteljstvo, što je i razumljivo. Jer bilo kakve dvojne kombinacije, koje je Segev spominjao, morale bi prethodno biti usuglašene s izraelskom obavještajnom ili sigurnosnom službom (a ne vođene na temelju svoje individualne odluke: u protivnom se niti jedno KD špijunaže ne bi niti moglo dokazati), čega, očito, nije bilo.
0 komentara