(Video ispod teksta : Slovenija kao primjer uspješne ekološke politike i srpski Žuti prsluk u srpskom parlamentu (od 24:43 ‘).
Velika svjetska bitka između nositelja promanjinskog i protumanjinskog globalističkog koncepta.
Preksinoć je iz Elizejske palače stidljivo procurila vijest kako predsjednik Macron odustaje od dodatnog eko-poreza na gorivo za cijelu 2019. godinu. Žuti prsluci i javnost odmah su složno reagirali, kazavši kako ta odluka stiže tri tjedna prekasno. Četvero prosvjednika već je izgubilo život kako bi vladajućima skrenulo pozornost na probleme «malog čovjeka», a vlada niti danas nema riješenja za teške «krajeve mjeseca». Ona je radije zaokupljena «krajem svijeta».
Dakle, francuska vlada zauzeta je velikom svjetskom bitkom između nositelja promanjinskog i protumanjinskog globalističkog koncepta. Ovaj prvi već je 30 godina u službi skrivanja procesa pauperizacije naroda pod krinkom zaštite prava manjina, a na uštrb prava većine. Danas mu se suprostavlja protumanjinski populistički globalistički koncept koji je samo formalno suprotan prvome. U stvari je komplementaran jer i on u prvi plan stavlja manjine, na način da je pozitivnu diskriminaciju zamijenio politikom diskriminacije manjina. Dakle, kada predsjednik Macron govori o «kraju svijeta», on u stvari govori o kraju poznatog nam tipa vladavine i time dominacije političkih globalističkih elita kojima pripada.
Toliko je zaokupljen preživljavanjem vlastite političke opcije na svjetskoj razini da je sasvim zaboravio kako i zašto je izabran. Tj. zato što je francuski narod odbacio sve promanjinske (tradicionalna ljevica i desnica) i protumanjinske političke stranke (radikalna desnica) i sindikate, i očekivao da će se Macron, kako je obećao, konačno pozabaviti problemima većine i pokrenuti tu većinsku Francusku. Međutim je, u samo 18 mjeseci vladavine, uspio je sasvim odvojiti «uspješnu» francusku manjinu (jedinu pravu manjinu) od «neuspješne» većine. Čime je, umjesto gospodarstva, pokrenuo revolt Žutih prsluka.
Za njegovu nevolju, radi se o jedinstvenom narodnom pokretu, koji je javnosti uspio nametnuti provećinske problematike, a da nije podlegnuo populističkim iskušenjima koje Emannuel Macron žestoko kritizira (homofobija, antisemitizam, protuimigracijski ispadi). Republikanska disciplina Žutih prsluka je primjerna, a njihov nastup inkluzivan: manjinska prava jednostavno ne izdvajaju, nego teže reafirmaciji pravne i socijalne jednakopravnosti svih građana i suverenih naroda.
U međuvremenu likuju Macronovi protivnici na svjetskoj i europskoj sceni: Trump i Salvini, jednako kao i radikalna desnica s ruba Europe (npr. srpska), iako su, kao i meta njihovih napada, toliko zaokupljeni međusobnim namirivanjem računa da ne vide kako Žuti prsluci nisu protumanjinski nastrojeni poput njih. Francuski prosvjednici kontestiraju socijalno nasilje i jednu jedinu manjinu: svjetske političko-ekonomske elite, među kojima predsjednik Trump ima važnu ulogu.
A Prsluci sve češće izjavljuju da su na nasilje spremni odgovoriti nasiljem. «Macronija» se trese pri pomisli na novu «crnu subotu» u Parizu, pa prijeti uvođenjem izvanrednog stanja, novom policijskom strategijom, uporabom vojske… Čime očito dolijeva ulje na vatru, jer su se nakon pokretanja srednješkolaca, pokrenuli i studenti (Paris Tolbiac). A kada se oni pokrenu, onda se dogodi francuski Svibanj 1968.
Istodobno, predsjednik Macron, na koga su trenutačno usmjereni svi objedi francuske populacije, zatvorio se u Elizejsku palaču, dok se njegovi ministri šeću po televizijskim platoima, gdje nevješto odgovaraju na otvorene napade Prsluka. Tako je jučer, na platformi BFM televizije, omiljena francuska spisateljica i kolumnistica Natacha Polony (glavna urednica Marianne), tragičnost predsjednikove situacije usporedila s onom Luja XVI. iz davne 1789. godine.
Dakle, socijalna – pa time i sigurnosna klima u Francuskoj prolaze kroz razdoblje opasnog «zagrijavanja». Stoga Matteo Salvini nije sasvim u pravu kada revanšistički izjavljuje: «Macron više nije moj protivnik. On više nije moj problem, nego problem za Francuze.» Moguća eskalacija nasilja u Francuskoj vrlo lako može kontaminirati cijeli europski prostor.
Isto tako, onoliko koliko je Donald Trump u pravu kada tvrdi da je situacija u Francuskoj dokaz da je njegov stav o klimatskim promjenama (predimenzionirana uloga čovjeka u njima) ispravan, toliko griješi u analizi te situacije. Žutim prslucima je povećanje cijene energenata zbog limitiranja globalnog zatopljenja samo poslužilo kao sredstvo za valorizaciju pauperizacije francuskog naroda, za koju smatraju da je, između ostalog, kriv i američki globalizacijski koncept, Trumpov ili Obamin. Vjerni sljedbenici američkih koncepata su sve tradicionalne francuske političke stranke, zbog čega ih je francuski narod odbacio na zadnjim predsjednočkim izborima. Macrona je izabrao po defaultu, jer je tvrdio da ne pripada niti promanjiskoj niti protumanjinskoj političkoj opciji, nego će se pozabaviti problematikama većine. Birači se osjećaju prevarenima, odakle snažan izljev bijesa i nikad viđena podrška javnosti Žutim prslucima.
Predsjedniku Macronu, koga sada svi napadaju, treba priznati da je, neposredno prije padanja u nemilost na svjetskoj i nacionalnoj sceni, pravilno upozoravao na opasnost od nacionalističke groznice u Europi i, posljedočno, već viđenog tipa rata i ratnih razaranja.
Naime, vrlo je moguće da, ukoliko dođe do nove eskalacije nasilja, i Francuskom ovladaju radikali. Prvo, jer evidentno postoji određeni trumpistički trend i posredstvom njega pokušaj utjecaja na zbivanja u Europi i Francuskoj. Npr. jučer je, neočekivano, u udarnom dnevniku francuske televizije, Melanijina Slovenija predstavljena kao dobar primjer socijalno osjetljive regulacije cijena energenata i uspješne ekološke politike, dok je prije par dana Hrvatska predstavljena kao država koju građani masovno napuštaju. Drugo, Macron svoju tvrdu politiku argumentira tvrdnjom da između promanjinskog i protumanjinskog koncepta, nema prostora za neki treći provećinski koji bi težio zaboravljenom modelu socijalne pravde. Predstavlja se kao «veliki liberal», veći od pokojne Margaret Thatcher, pa thatcherovski pokušava regulirati duboku socijalnu krizu. Problem je u tome što je smetnuo s uma da ne upravlja engleskim, nego «nezgodnim» francuskim narodom. I to u krivo vrijeme.
Naime, na europskoj je razini vidljiva tendencija postupne zamjene promanjinskih europskih političkih globalističkih elita onim protumanjinskim, a u smislu održanja uvijek iste svjetske financijsko-gospodarsko-sigurnosne elite.
In fine, nameće se pitanje : hoće li se i Žuti prsluci prepustiti iskušenju – toj liniji manjeg otpora koju predstavlja protumanjinski trend, a koji je definitivno ušao u modu?
VIDEO (od 24 :43’)
https://www.francetvinfo.fr/replay-jt/france-2/20-heures/jt-de-20h-du-mercredi-5-decembre-2018_3035399.html
0 komentara