Izravno iz Pariza: Šesti dan prosvjeda – NEPREMOSTIV JAZ IZMEĐU FRANCUSKE ODOZGO I FRANCUSKE ODOZDO

Jutros su se francuski gradonačelnici, okupljeni na godišnjem skupu u Parizu, jednako kao i «žuti prsluci», probudili s teškom glavoboljom.

Prvi, zato što je jučer naveče njih 2000, na marginama godišnjeg skupa gradonačelnika, imalo prigodu razviti dijalog s predsjednikom Macronom, koji se u međuvremenu vratio iz Belgije. Macronov odgovor na više nego uljudno izraženo nezadovoljstvo gradonačelnika bio je «briselsko tehnički», dakle računovodstveni. Zato je malo vjerojatno da će predstavnici javne uprave, iz Macronovih uputa za premještanje računovodstvenih stavki (od kojih boli glava), unutar postojećih sve tanjih proračuna teritorijalnih jedinica, moći izvući argumente za smirivanje svojih sugrađana.

Među sugrađanima gradonačelnika su i «žuti prsluci». Isto su se probudili s glavoboljom. Macron ih još nije pozvao k sebi u Elizejsku palaču (jer kao, nemaju lidera). Zato je francuskoj «horizontali» kroz eter poslao poruku čvrste macronističke «vertikale» da od svog velikog računovodstvenog plana za pokretanje Francuske ne odustaje.  Kao niti od energetske tranzicije na račun svih građana, između ostalog: taksacijom nafte (povećanjem cijene goriva, i posljedično prijevoza i potrošačke košarice), te obvezatnim prelaskom na eko-modele grijanja i eko-automobile.

Eterom je «žutim prslucima» pristiglo i Macronovo bankarsko riješenje za prijelaz na «čiste» automobile: odobravanje posebno povoljnih kredita građanima s niskim primanjima za kupnju novih -«ekološki prihvatljivih» – automobila.

Ima od čega zaboliti glava kad se usudiš ponuditi kredit onima koji ti kažu da im egzistencijalni troškovi plaću pojedu već 10. u mjesecu.  Nemoguće je ne pomisliti na «sindrom Marije Antoanete» (Marie Antoinette), nesretne zadnje francuske kraljice koja je, prema legendi, narodu, koji je s vilama i kolcima došao ispod njenog balkona vikati kako nema kruha za jesti, odgovorila da zašto se onda ne posluži pecivima.

Na sreću, «žuti prsluci»  ne nose vile i kolce.  Oni su prosječni, miroljubivi francuski građani, uposlenici niskih primanja s obiteljima. Svejedno su primorani nazočiti otvorenoj diskreditaciji njihovog pokreta od strane vlade i medija. Stavljena im je etiketa: anarhista, antisemita, rasista, homofoba, nacionalista i populista. Bez dodatne argumentacije.

Naime, unatoč činjenici da je upravo stavka francuskog državnog proračuna koja se odnosi na sigurnost najviše narasla u protekla tri desetljeća, sveprisutna policija i obavještajne službe nikada ne uspiju spriječiti razbijačke bande da inflitriraju najavljene i nenajavljene  prosvjedne manifestacije.

Stoga,  šesti dan « žutih prsluka » obilježava opravdana strepnja parižana od uobičajenih vandalističkih akata, koje je realno za očekivati tijekom najavljene pariške manifestacije «žutih prsluka».

Naime, Macronova je vlada, neposredno nakon opisanog etiketiranja nezadovoljnih građana, svejedno odobrila njihov prosvjed u Parizu, u subotu 24.11. 18.,  na   Champ de Mars, ogromnom gradskom parku između Ajfelovog (Eiffel) tornja i Vojničke škole.

Izravno iz Pariza : PETI DAN NARODNOG BUNTA: REVOLT ILI REVOLUCIJA ?

0 komentara

You may also like