Jučerašnji susret u Parizu između francuskog ministra vanjskih poslova Jean-Yves Le Driana i njegovog ruskog kolege Sergeya Lavrova održan je u sjeni socijalnih nemira u Francuskoj, koji su i dalje u tijeku. Popularnost francuskog predsjednika na najnižoj je razini, a strah od narodnih buna i prevrata prisutan je kod svih europskih vlastodržaca. To je potvrdio i Lavrov tijekom sastanka ruske radne grupe za vanjsku i obrambenu politiku, a vještim je diplomatskim jezikom istodobno pokazao razumijevanje za Macronove nevolje i naveo «vodu na svoj mlin»:
«Zapad čak više niti ne pokušava skriti koji je pravi cilj sankcija protiv Rusije: promjena političkog režima u stranoj državi. (…) Naši partneri u Ukrajini stavili su sve karte na stol, pregazili vlastita načela demokratske promjene vlasti i podržali ekstremiste. Kako bi to rekli huligani: pokušali su nas blefirati. Zapadni lideri vjeruju da će njihove sankcije uništiti rusko gospodarstvo i isprovocirati narodne demonstracije.» (Video Dalymotion)
Naime, prijetnje sankcijama Rusiji reaktualizirane su novom eskalacijom neprijateljstva na relaciji Moskva-Kijev. Incident u blizini Kerčskih vrata, koja povezuju Crno more s Azovskim (blokada triju ukrajinskih ratnih brodova s posadama), u nedjelju 25. studenog, podsjetio je da se ukrajinsko-ruski sukob na istoku Ukrajine, iako je posljednje tri godine – zahvaljujući Sporazumu iz Minska – bio slabog intenziteta, u svakom trenutku može rasplamsati. Tako, upravo u trenutku u kojem su postojale naznake dobre volje za ublažavanje politike gospodarskih sankcija protiv Rusije, neki europski čelnici, poput austrijske šefice diplomacije Karin Kneissl (radikalna desnica), ponovo govore o njenom jačanju.
Čvrstom stavu prema Rusiji ton je dala njemačka diplomacija, što se očitovalo u telefonskom razgovoru Merkel-Putin u noći između 26. i 27. studenog. Berlin i Pariz, kao inicijatori Sporazuma u Minsku kojim je okončana najofanzivnija faza sukoba na istoku Ukrajine, od Rusije očekuju da ne potiče novi rast napetosti.
Očekivano, poljski predsjednik Andzej Duda dočekao je ukrajinske pozive na rat s Rusijom izjavom kako je njegova zemlja spremna. Estonski ministar obrane Juri Luik pozdravio je jačanje sankcija protiv Rusije jer smatra da one najučinkovitije izražavaju odlučnost Europljana da se suprostave ruskom utjecaju i potencijalnoj agresiji.
Međutim pravi je problem upravo europsko nejedinstvo i neodlučnost. Iz Rima stižu vijesti da će se Matteo Salvini usprotiviti jačanju sankcija protiv Rusije. Što znači da će usaglašavanje Europljana potrajati.
Dakle, susret Lavrov-Le Drian u Parizu održan je u kontekstu uobičajenog europskog nejedinstva, ali i u ozračju neuobičajenog nepovjerenja između NATO saveznika. Naime, francuska je diplomacija prethodnih godina prednjačila u izrazima potpore velikom američkom savezniku, pa tako i u podršci «ukrajinskim demokratima» protiv «ruskog diktatora». Isto unatoč vrlo specifičnoj patologiji ukrajinske demokracije i protivno interesima francusko-ruske bilateralne suradnje.
Tako je bilo sve do izbora Trumpa za predsjednika američke velesile, događaja, koji su francuski mainstream mediji i analitičari prihvatili kao povijesnu grešku koja će brzo biti ispravljena. Međutim, američki predsjednik ne samo da je nepovratno izašao iz Pariškog sporazuma o klimi –tog stupa „macronizma“, nego se je održao i na nedavnim američkim međuizborima.
Nakon redikulizacije Trumpa, francuski mainstreem komentatori počeli su redikulizirati i Macronove napadne pokušaje prijateljevanja s američkim predsjednikom, koji nisu polučili očekivane rezultate. Poglavito nakon što se je Trump, proročanski, neposredno prije izbijanja socijalnih nemira, (organiziranih, ekskluzivno, putom društvenih mreža), usudio tweetati čak i francuskog predsjednika, odnosno upozoriti ga na loše gospodarske rezultate njegove vladavine i na posebno lošu ideju o Europskoj vojsci – ideju koju je Putin pozdravio.
Istodobno, na marginama samita G20, koji se uskoro (30. studenog i 1. prosinca) održava u Buenos Airesu, na sastanku Vijeća sigurnosti, njegove su europske članice usvojile zajednički tekst (prema naputcima Washingtona), u kojem naglašavaju potrebu za osiguranjem «slobodne plovidbe» kroz tjesnac Kerch i u Azovskom moru.
S obzirom na novi ton kojim se američki predsjednik obraća francuskom, razumljive su umjerene primjedbe kojima je jučer Jean-Yves Le Drian dočekao svog ruskog kolegu Lavrova. Vještim diplomatskim izbjegavanjem neugodnog pitanja «slobodne plovidbe» Azovskim morem kao da je htio poštedjeti svog sugovornika (Le Monde). Le Drian je radije naglasio činjenicu da su ukrajinski mornari oslobođeni, i izrazio svoju zabrinutost zbog remilitarizacije Azovskog mora: «Francuska poziva sve strane koje su u sukob implicirane na promicanje smirivanja situacije i suzdržanost.»
Nerealno je očekivati nagle promjene u francusko-ruskim odnosima, ali je evidentno da su pomaci mogući, zahvaljujući Putinovoj potpori Macronovoj ideji Europske vojske, a koju je američka strana jednako glatko odbacila kao i Pariški porazum o klimi.
Paradoksalno, onoliko koliko je besmisleno Macronovo argumentiranje «ideologije kraja svijeta» i Francuske kao pionira energetske tranzicije pred vlastitom pauperiziranom populacijom, toliko je europska energetska tranzicija pravi put prema određenom vidu europske autonomije. Naime, prelazak na obnovljive izvore energije spriječio bi svjetske naftne ratove oko pitanja tko će Europljane opskrbljivati energijom, oživio bi europsku proizvodnju i vodio prema zajedničkoj gospodarskoj politici. Isto tako, autonomna Europska vojska stavila bi Europljane u rang ključnih geopolitičkih i geoekonomskih igrača.
Dakle, pravo je pitanje, koje već postavlja francuska stručna javnost, nije li prekasno i nerealno sanjati novu Europu, kad je ova stara već potrošila sve svoje adute?
Uostalom, kako bi ovakva Europa, proširena na bivši sovjetski prostor koji jednako gorljivo slijedi američke gazde kao što je nekoć slijedio sovjetske, mogla razviti autentičnu europsku volju za moć?
0 komentara