Rusi tvrde: Ukrajina priprema „sirijski scenarij“ s kemijskim napadom u Mariupolju, kao opravdanje za pokretanje rata (Video)

Čini se kako, nakon sve češćih najava ukrajinskog državnog vrha i osobno predsjednika Petra Poroshenka o skoroj ruskoj vojnoj agresiji na tu zemlju, o čemu kao, svjedoči gomilanje ruskih vojnih efektiva na ukrajinskim istočnim granicama, čini se kako po tom pitanju, samo sa suprotnim predznakom, slične stavove počinje iznositi i ruska strana. S tom razlikom, barem za sada, da ih ne iznosi službena ruska politika, već jedino pojedini mediji ili analitičari.

Tako je u jednoj, sinoć prikazanoj ruskoj političkoj TV emisiji, poznati analitičar Semyon Bogdasarov izjavio kako Ukrajina planira početak vojne operacije u Donbassu već 14. prosinca, pri čemu tvrdi kako je ukrajinska vojska na granicu s pobunjenim regijama Doneck i Lugansk rasporedila oko 100 tisuća vojnika u sklopu nedavne mobilizacije, provedene nakon proglašenog ratnog stanja u 10 ukrajinskih regija uz granicu s Rusijom i regijama koje izlaze na Crno more, nakon incidenta u Azovskom moru i Kerčskim vratima. Navodno je još toliki broj ukrajinskih vojnika spreman u pričuvi, tako da se radi, kako kaže, o čak 20% ukupne maksimalne mobilizacijske moći te zemlje, procjenjene na oko milijun vojnika. Bogdasarov tvrdi kako se među njima nalaze i druge ukrajinske postrojbe koje raspolažu vrlo ozbiljnom snagom i suvremenim naoružanjem, čiji su pripadnici  prethodno uvježbani za izvođenje ofanzivnih operacije od strane (na istoku zemlje) raspoređenih američkih vojnih instruktora.

Ono što je, svakako, najinteresantnije, je upozorenje Bogdasareva, da ukrajinski državni vrh planira scenarij sličan onom kojeg primjenjuju tzv. Bijele kacige u Siriji prilikom uporabe kemijskog oružja, aludirajući na činjenicu kako se nakon toga redovito optužuje vlada u Damasku ili ruska vojska. Pri tom Bogdasarov ostavlja mogućnost za scenarij, prema kojem ukrajinska strana može u zrak dignuti kemijsku tvornicu u lučkom gradu Mariupolju, na Azovskom moru, u čijoj okolici živi preko 500 tisuća ljudi. Nakon toga predsjednik Poroshenko bi imao otvorene ruke za snažni vojni napad na pobunjene istočne regije, za što bi onda dobio i nedvojbenu potporu zapadnih političkih krugova ali i tamošnje javnosti, jer, naravno, za napad na tvornicu bili bi optuženi pobunjenici i Rusija koja iza njih stoji.

Naravno, Bogdasarove riječi se mogu protumačiti i kao „prenapuhane“ ili u službi „ruske propagande“, ali je ipak činjenica kako je incident u Azovskom moru odigran, ratno stanje u deset ukrajinskih regija proglašeno, ljudstvo mobilizirano i raspoređeno u vojne postrojbe na istoku zemlje, a nazočnost američkih i britanskih vojnih instruktora, kao i dostava naoružanja Ukrajini opće pozanata stvar koju više nitko posebice niti ne negira.

Ovoj vijesti možemo dodati i već ranije izrečenu izjavu ruskog predsjednika Vladimira Putina, kako bi pokretanje ukrajinske vojne operacije protiv pobunjenih regija na istoku zemlje vrlo lako moglo značiti i kraj ukrajinske državnosti kakvu poznamo danas. Jasnija poruka teško da je mogla biti upućena, ne samo Kijevu, već i Washingtonu i EU u cjelini. Očito je kako se radi o „crvenoj crti“ koju Rusija ne namjerava nikome dopustiti prijeći, što, uostalom, nije činila niti 2014. godine u jeku tamošnjih najžešćih borbi u sklopu ukrajinske protuterorističke operacije, kako je ona u Kijevu službeno označena neovisno o tome što se s vremenom pretvorila u klasičnu vojnu operaciju u kojoj su se koristili gotovo svi vidovi oružanih snaga: od pješaštva, topništva i tenkova pa do raketnih sustava i zračnih snaga.

Dakle, sa sigurnošću se može zaključiti jedino slijedeće: rusko-ukrajinska retorika nakon incidenta u Crnom moru sve više iskače iz okvira one političke (makar i oštre) i ulazi u fazu ratničke, optužujuće i, nedvojbeno, u sferu psihološko-propagandnog ratovanja i igre živaca i sa samima sobom i sa Zapadom, koji sve to, očito, može samo promatrati jer se sasvim sigurno u tu „bačvu baruta“ (kojoj je u velikoj mjeri i sam kumovao) ne namjerava neposredno angažirati. Za nadati se jedino tome da se čitava stvar „zakuhala“, kako i mnogi i u Ukrajini i u svijetu smatraju, isključivo iz razloga podizanja niske popularnosti ukrajinskog predsjednika uoči tamošnjih izbora. Ali čak i ukoliko to i jest istina, psihotično stanje na granici dviju zemalja ne može trajati dovijeka i prije ili kasnije morat će biti razrješeno – na ovaj ili onaj način.

0 komentara

You may also like