(Video) Izravno iz Pariza: «ONAJ TKO SIJE VJETAR, ŽANJE OLUJU»

I ove nedjelje, 2. prosinca 2018., Žuti prsluci su se pojavljivali u srcu Pariza, neočekivano i niotkud. Ujutro su presreli predsjednika Macrona kako bi ga pozvali na podnošenje ostavke. Popodne ih je autorica ovih redaka zatekla kraj trijumfalnih vrata, kako defiliraju s francuskom zastavom i pjevaju Marseljezu.

video, sanja

Pariz se je, ove nedjelje, 2.12.18., probudio obilježen stigmom bijesa francuskih novodobnih «sankilota» (les sans-culottesi).

1789. godina je daleko, ali je danas posebno lako pojmiti kako je upravo francuski «mali čovjek» odlučio «malim ljudima» vratiti dostojanstvo. Sans-culottes (sankiloti) je posprdni naziv koji su, na samom početku Francuske revolucije, aristokrati pridjenuli «malim ljudima» – prosvjednicima koji su bili zagovornici egalitarne republike i direktne demokracije (kako bismo ju mi danas nazvali), zbog čega su ih ostali prosvjednici smatrali  previše radikalnim (anarhistima). Sankiloti (među kojima obrtnici, trgovci, buržuji i odvjetnici) željeli su se vidljivo  razlikovati od omraženog plemstva koje je nosilo prepoznatljive kratke hlače i čarape. Stoga su odjenuli prugaste hlače i crvenu frigijsku kapu, odoru koja je kod «plemenitih» izazivala  salve smijeha.

Više od dva stoljeća otkako su negdašnji sankiloti na vlasti jer su prihvatili parlamentarnu demokraciju, pojavili su se novi sankiloti – spremni rušiti poredak bivših jer ga smatraju nepravednim. Kako bi se od njih razlikovali, odjenuli su žute prsluke. Tvrde da nisu anarhisti, iako prakticiraju direktnu demokraciju. Kao njihovi prethodnici 1789., vladajućima su uputili peticiju s jasno formuliranim zahtjevima.  Radi se o «narodnim direktivama» kojima parlamentarne zastupnike i predsjednika podsjećaju da je u Francuskoj Republici narod na vlasti, a u parlamentu i predsjedničkoj fotelji sjede njegovi predstavnici.

Kada Prsluci na transparentima i na pročeljima zgrada ispisuju poruke namijenjene predsjedniku, oslovljavaju ga s narodski prisnim Manu (za Emannuel) kako bi ga podsjetili da je samo jedan od njih i da je kao takav izabran kako bi izvršio volju naroda. Smatraju da je Emannuel Macron «taj  koji je posijao vjetar, pa sada žanje oluju» (iz Biblije). Oluja simbolizira generiranje fenomena urbane gerile, a smatra se da je «vjetar» posijan Macronovim pogledom s visoka i ignoriranjem zahtjeva Prsluka.

Kako Prsluci reagiraju na subotnji kaos u Parizu?

Objašnjavaju da su okršaji između policije i razbijačkih bandi u Parizu, koje jednako osuđuju kao i ostali promatrači tih zbivanja, samo integralni dio «strategije truljenja» koju vladajući prakticiraju već tri tjedna, a s ciljem diskreditacije pokreta u očima javnosti i unošenja nemira i straha u redove prosvjednika. Naime, cijeli protekli tjedan mainstream mediji su upozoravali na gospodarske posljedice. Poglavito na činjenicu da akcije Žutih prsluka (blokada prometa i trgovačkih centara) najviše pogađaju sitne trgovce i poduzetnike, dakle, one, koji su u redovima prosvjednika ili ih podržavaju.

Također tvrde da je najmanji dio Prsluka ove subote bio u Parizu (prema policiji, ukupno oko 136.000), iako je baš ta minorna skupina na sebe koncentrirala svu medijsku pozornost. Policija i opet, namjerno ili nenamjerno, nije spriječila «profesionalne razbijače» u vandalizaciji središta Pariza. U ranim je jutarnjim satima na središnju parišku aveniju (Champs Elysées) planirano pustila samo prvih 300 demonstranata, nakon što je pregledala njihovu prtljagu i skenirala njihove osobne iskaznice.

Ostali prosvjednici ostali su blokirani na prilazu središnjoj aveniji, kod Trijumfalnih vrata. Nisu se uspjeli pridružiti ranojutarnjoj grupi, te se je jedan dio – uglavnom mladih Prsluka, u popodnevnim satima radikalizirao i priključio razbijačkim bandama. Bijes je bio toliki da su čupali komade makadama i njima gađali policijske snage koje su im priječile prolaz. Između brojne i naoružane policije i nenaoružanih, bijesnih prosvjednika razvila se je, na najvećem pariškom trgu kod Trijumfalnih vrata (Place Étoile), borba svim sredstvima, nakon koje je u pariškim bolnicama završio otprilike jednaki broj policajaca i prosvjednika (92 ukupno).

Pobunjenici su, na kratko, uspjeli osvojiti Trijumfalna vrata i tagirati ih podrugljivim porukama predsjedniku Macronu. Prilikom povlačenja, razbijači i radikalizirani Prsluci podmetnuli su vatru u više zgrada, a na otvorenim parkiralištima avenije Kleber zapalili su brojna vozila, tagirali pročelja zgrada i oštetili vitrine banaka. Pročelja zgrada u aveniji Manceau uspjela je  tagirati ultra-ljevica.

Ta duga pariška subota urbane gerile završila je uhićenjem 392 osobe u glavno francuskom gradu. U tom kontekstu, pogibija još jednog Prsluka u Arles-u ostala je gotovo neprimijećena.

Pozivi na ostavku predsjednika Macrona generalizirali su se, kao i volja za strukturiranje pokreta Žutih prsluka.

Što kaže vlast ?

Predsjednik Macron vratio se u Elizejsku palaču nakon druženja sa svjetskim moćnicima u Argentini (G20), upravo u trenutku u kojem su neredi završili. Odmah se priključio snažnoj medijsko-političkoj kampanji osude vandala (koja traje još od nereda od 24.11.18.) i suosjećanja s trgovcima i ugostiteljima koji trpe štete, ali bez osvrta na duboku socijalnu krizu  koja državu kojom rukovodi potresa već tri tjedna.

Iako Prsluci nisu željeli direktno pregovarati s vladom, nego su svim parlamentarnim zastupnicima, medijima i vladi predali listu svojih zahtjeva, list JDD (Journal du dimanche) objavio je kako će se premijer Edouard Philippe u utorak susresti s «umjerenim Žutim prslucima». Očito se radi o prosvjednicima koje je vlada sama izabrala. Činjenica da se taj susret protivi odluci Prsluka da za rješenje predočenih problema zaduže one kojima je to posao za koji su plaćeni – parlamentarne zastupnike, dovela je do trzavica između različitih grupa prosvjednika, kao i do multiplikacije ideja o načinu organiziranja i djelovanja.

Kada se je u nedjelju ujutro  Emannuel Macron pojavio na Trijumfalnim vratima, «bijele mandure» (radnici u bijelim kombinezonima) već su uspjeli obrisati dobar dio tagova upućenih predsjedniku, a kojima su vandali nagrdili najpoznatiji pariški spomenik.  Istodobno, čistači odjeveni u svoje radne žute prsluke, već su oko podneva uspjeli  raskrčiti najveći dio nereda koji je proizvela subotnja urbana gerila. Na «najljepšoj aveniji» na svijetu, samo dvanaest sati nakon spektakularnih sukoba između policije i vandala, život je poprimio svoju uobičajenu formu.

Autorica ovih redaka snimila je srce Pariza dvanaest sati nakon dramatičnih događanja o kojima se raspisao svijet. I nije mogla nego konstatirati, poput  povjesničara Emannuel Todd-a, da samo francuski narod posjeduje kapacitet kojim spontano stvara – organizira, pa reorganizira kaos.

Fotografije pariške svakodnevice koja se vratila u normalu:

naša dopisnica iz Pariza, Sanja Vujačić

0 komentara

You may also like