U subotu je ruski predsjednik Vladimir Putin uoči službenog puta u Njemačku, kao privatan gost boravio na vjenčanju austrijske ministrice vanjskih poslova Karin Kneissl. Zapadni mainstream mediji i liberalni politički krugovi zabrinuti su rastućim brojem „obožavatelja Putina“ u svojim zemljama i nije im dobro sjeo ni Putinov boravak na svadbi austrijske ministrice (kojoj je nazočio najviši austrijski državni vrh i poslovna krema te zemlje), a još manje radna atmosfera njegovog sastanka s kancelarkom Angelom Merkel koji je uslijedio dan poslije. Zbog ovog prvog pojedini američki i europski krugovi već traže ostavku prve dame austrijske diplomacije, a zbog zajedničke izjave Putina i Merkel kako se realizacija projekta plinovoda „Sjeverni tok 2“ nastavlja i da je njegov konačni završetak neupitan, američki predsjednik Donald Trump odmah je najavio uvođenje sankcija protiv svih tvrtki koje u tom projektu sudjeluju (ruski Gazprom, austrijski OMV, francuski Engie, njemački Winterhall i britansko-nizozemski Shell). Naravno, Angela Merkel izjavila je i kako će Njemačka i EU nastaviti podržavati nuklearni sporazum s Iranom usprkos američkom jednostranom izlasku iz istog i uvođenja sankcija.
Ovdje bih želio naglasiti kako kancelarka Merkel nije odjednom „progledala“ i sada eto, primarno počela voditi brigu o njemačkim nacionalnim interesima. Nju za te interese još donedavno i nije bilo previše briga, kada je slijepo provodila Obaminu politiku, kako po pitanju Ukrajine zbog koje je uvela proturuske sankcije koje su gospodarske odnose Njemačke s Rusijom svele na najniže moguće grane i uništile ili ugrozile brojne unosne poslove i investicijske projekte između dviju zemalja, inače, dotadašnjih najvećih trgovinskih partnera (sada je ulogu Njemačke u tom smislu preuzela Kina, kao najveći ruski trgovinski partner). Nije kancelarku za njemačke interese i sigurnsot bilo briga niti kada je na zahtijev tih istih prekoatlantskih globalnih strateških krojača pristala udomiti više od milijun izbjeglica s Bliskog istoka i Afrike, velikim dijelom onih ilegalnih. Ali sada, kada je nova američka administracija na čelu s Trumpom odlučila Njemačku (i EU u cjelini) snažno pritisnuti prijetnjama čvrstog stiska sankcijskih kliješta, Angela Merkel, ostavljena sama na europskoj pustopoljini i vjetrometini, traži pomoć i zaštitu bilo koga kako bi se i sama održala na vlasti. Jer Nijemci joj teško opraštaju navedene promašaje i njena vladajuća koalicija je sve samo ne stabilna i čvrsta. Nakon što se uspjela zavaditi i s istokom EU, kao i Turskom (što je vrlo neugodno zbog pet milijunske turske dijaspore u Njemačkoj ali i ukupnih njemačkih interesa na Bliskom istoku gdje je turski utjecaj vrlo snažan) Trumpov pritisak na Njemačku po kancelarku postaje još nepodnošljiviji.
Naravno, Trumpov kaubojski pristup riješavanju problema ima sasvim suprotan učinak i kancelarka će, izgleda, upravo njega iskoristiti za svoj daljnji ostanak na vlasti. Sada se cjelokupna njemačka politička elita homogenizirala po pitanju nužnosti suprostavljanja američkim ucjenama i u tome sigurno neće ostati usamljena. Međutim, Njemačkoj, sada, prije svega treba snažan sigurnosni „kišobran“ kao alternativa onom američkom. A njega sasvim sigurno neće dobiti od Londona (koji je, osim što je vjerni američki saveznik ionako u procesu Brexita), a Emmanuel Macron je ipak preslab. I zato kancelarka Merkel njega nastoji pronaći u Putinu i njegovoj Rusiji. I upravo se u tome ogleda potpuni trijumf ruske vanjske politike u odnosu na onu zapadnu, koja već godinama sotonizira i Rusiju i Putina osobno. On u subotu razgovara s kancelarkom Merkel u dvorcu pokraj Berlina i sluša njezine riječi izrečene pred novinarima, koje, između ostalog, kažu slijedeće: danas se niti jedan problem u međunarodnim odnosima ne može riješiti bez Rusije! Naravno, Putin kao inteligentan političar pri tom uopće nije pokazivao znakove trijumfa (ruska vanjska politika svo je vrijeme ostala konzistentna i konstantna), iako je za to imao i više nego dovoljno razloga. Jer on se, sasvim sigurno, dobro sjeća onoga čega se i ja sjećam još iz 2014. godine: Putin je, tada, pri kulminaciji ukrajinske krize, javno pozvao i Njemačku i EU i SAD da svi zajedno sjednu za stol i pronađu rješenje ukarajinskog problema, da bi mu ta ista kancelarka hladno odgovorila, kako Ukrajina nije stvar i problem Rusije! Ali neovisno o tome, Putin će, to je sasvim sigurno, znati iskoristiti novonastale okolnosti proizišle iz američkih vanjskopolitičkih poteza, temeljenih na goloj sili i brizi isključivo za „vlastiti džep“. To je (a upravo se sada pokazuje u svom dramatičnom obliku), već i demonstrirao kroz svoju politiku prema Turskoj. A prigrliti i Njemačku u svoj zagrljaj – neprocjenjivo!
Sve je ovo do jučer izgledalo nemoguće, kao i puno toga u ovih nekoliko godina. To samo pokazuje u kako dramatičnim vremenima živimo i kako više ne vrijede nikakva međunarodna pravila i norme, nikakva savezništva i strateška partnerstva. A američka vanjska politika za to snosi najveću odgovornost i ona joj se, neovisno o ukupnoj američkoj snazi, može, poput bumeranga vratiti i štetu po američke interese učiniti neizmjerljivom.
0 komentara