Zoran Meter: Saudijski kralj zove Putina, a huti u Moskvi mole Rusiju za posredovanje u jemenskom ratu

Nešto se čudno događa. Slučajnost ili ne, prosudite sami. Ali ja bih, poučen iskustvom, ipak rekao kako u politici slučajnosti nikada nema. A evo o čemu se radi: sinoć je saudijski kralj Salman (na svoju inicijativu) telefonski razgovarao s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom o bliskoistočnim problemima, Siriji, ubijenom saudijskom novinaru Jamalu Khashoggiju, a između ostalog, Putina je pozvao i u službeni posjet Rijadu.

Istodobno, dakle, u četvrtak, u Moskvi je boravila delegacija jemenskih šijtskih pobunjenika – huta, na čelu s glavnim pregovaračem Muhammedom Abdel Salmom. Hutski su predstavnici razgovarali s posebnim izaslanikom ruskog predsjednika za Bliski istok Mihailom Bogdanovom, a jemenska se delegacija jučer obratila ruskom predsjedniku Putinu s molbom, da Rusija preuzme ulogu posrednika u riješenju dugogodišnjeg jemenskog sukoba, koji traje od 2014. godine. Izjavio je to član Glavnog odbora političkog pokreta jemenskih huta „Ansar Allah“ Abdel-Malik al-Ojari.

„Mi smo zamolili Rusiju u okviru našeg posjeta, da zauzme veću ulogu i više nazoči po jemenskom pitanju, učitavajući… kako je njezin stav uravnotežen i blizak po sve strane. Ona može igrati ulogu posrednika i pomoćnika UN-a u jemenskom problemu“, izjavio je Al-Ojari.

Podsjećamo: Ovo je prvi put da su zabilježeni javni kontakti jemenskih šijtskih pobunjenika i ruskog državnog i političkog vrha.  S druge strane Teheran već dugo vremena traži veći angažman Rusije u riješavanju jemenskog sukoba, u kojem on podupire šijtske pobunjenike u ratu protiv arapske koalicije predvođene Saudijskom Arabijom. Međutim, iranski je utjecaj ipak ograničen – kako u geografskom smislu (za razliku od Saudijske Arabije Iran ne graniči s Jemenom) tako i u smislu resursa.

Rusija je, s druge strane, aktivno sudjelujući u sirijskom sukobu od listopada 2015.g., snažno ojačala svoje pozicije na Bliskom istoku, pomrsivši račune mnogima, između osalog i Saudijskoj Arabiji koja je gotovo preko noći izbačena iz kruga zemalja koje utječu na sirijsku problematiku i njezino rješavanje.

Vremena se na Bliskom istoku ubrzano mijenjaju, jednako kao i odnosi snaga. Sklapaju se nova savezništva, stara razvrgavaju.

U tom, svojevrsnom geopolitičkom kaosu, još je uvijek nejasno kako će bliskoistočna regija na kraju izgledati, kako će se posložiti interesi i utjecaji globalnih i regionalnih sila, tko će zauzeti dominantne pozicije, a tko će postati gubitnik.

Ali jedno se ipak sa sigurnošću može reći, pri čemu se radi i o svojevrsnom paradoksu: utjecaj Sjedinjenih Država na Bliskom istoku opada, štoviše – opasno je poljuljan. A upravo je Washington, još ne tako davno, poveo, pa i u simbiozi sa svojim glavnim bliskoistočnim partnerima i predvodio strategiju koja je kroz arapske „proljetne revolucije“ posljedični kaos i morala stvoriti, a iz kaosa je morala nastati potpuna američka regionalna kontrola, prije svega kroz slamanje nepoćudnih država (Libija, Irak, Sirija, Iran, Jemen). Paradoks je u tome, što je, unatoč više nego polovičnom uspjehu te strategije kada je stvaranje kaosa u pitanju (Libija je posve disfunkcionalna, Irak i Sirija su na ruinama svojih negdašnjih snaga i utjecaja u regiji), umjesto jačanja američkog utjecaja, na kraju taj kaos postao nekontroliran i progutao američke pozicije na Bliskom istoku, „zamutivši vodu“ do te mjere, da se i tradicionalno izvrsni „lovci u mutnom“ – Amerikanci – tamo sve teže snalaze. Presudnu je ulogu u tome, nedvojbeno, imala ruska vojna intervencija u Siriji, do te mjere, da je i jedna Turska, aktivna i važna američka vojna saveznica i suradnica u početnoj fazi stvaranja kontroliranog bliskoistočnog kaosa, nezamislivo po najveće svjetske stratege i analitičare prešla u „ruski tabor“.

A hoće li se to isto – do danas također potpuno nezamislivo – dogoditi i sa Saudijskom Arabijom? Zbog vremena i događaja  kojima svjedočimo više ništa nije nemoguće i zato bih s odgovorom bio itekako oprezan, ne želeći bilo što a priori isključiti. Jer i sam tajming spomenutog telefonskog poziva saudijskog monarha Putinu sve je samo ne slučajan, promatrajući iz kuta sve težeg položaja Rijada u odnosu na reakcije Zapada na (za mnoge i na tom istom Zapadu) politički vrlo neugodnu „aferu Khashoggi“.

Razgovarali saudijski kralj Salman i ruski predsjednik Putin

0 komentara

You may also like