Zoran Meter: Veliki dogovor Kine i Filipina! Što će na ovo reći Trump?

Peking i Manila dogovorili su se o zajedničkom istraživanju i eksploataciji nalazišta nafte i plina. To je samo jedan od 29 sporazuma, sklopljenih u utorak, 20. studenog, tijekom posjeta kineskog predsjednika Xi Jinpinga Filipinima,  priopćio je medij South China Morning Post.

Dvije su države, također, potpisale memorandum o razumijevanju glede suradnje u okvirima velikog trgovinskog infrastrukturnog projekta Pekinga „Jedan pojas-jedan put“ i dogovorile se o jačanju dvostranih veza.

Ovo je prvi put u posljednjih 13 godina da je kineski čelnik posjetio Filipine – zemlju s kojom Kina vodi teritorijalni spor oko pojedinih otočnih zona u Južnokineskom moru, zajedno s Vijetnamom, Tajvanom, Malezijom i Brunejima. Tim više, ovaj posjet i razgovor Xi Jinpinga s filipinskim predsjednikom Rodrigom Duterteom ima i veću važnost, što su na zajedničkoj konferenciji za medije naglasila i oba čelnika dviju država.

Kina se želi još više politički i gospodarski približiti Filipinima kroz povećanje svojih investicija u tu zemlju – inače, regionalnu saveznicu Sjedinjenih Država. Međutim, odnosi između Washingtona i Manile pogoršali su se u vrijeme Obamine administracije, nakon dolaska na čelo Filipina kontroverznog populističkog političara Rodriga Dutertea, koji je u više navrata, verbalno, vrlo nepristojno napadao bivšeg američkog predsjednika. Odnosi su se počeli poboljšavati nakon dolaska Trumpove administracije, koja je najavila jačanje vojnih odnosa i zaštite sigurnosti Filipina upravo od velike Kine! Međutim, paralelno s takvim, uhu Filipinaca sigurno ugodnim riječima američkog vođe, idu i uobičajeni američki pritisci i prijetnje sankcijama u slučaju suradnje s američkim konkurentima, poput one o kupnji pojedinih ruskih vrsta naoružanja. A Moskva i Manila su prije nekoliko mjeseci upravo o tome razgovarali, uključno i o kupnji nekoliko ruskih dizel-podmornica, na što je odmah reagirao Pentagon, tvrdeći kako to može ugroziti uvezanost filipinskog i američkog oružja, što je nedopustivo za dvije vojne saveznice. Retorika je slična onoj prema Turskoj, u svezi njezine namjere za kupnju ruskih protuzračnih sustava S-400.

Kineski predsjednik jučer je u Manili izjavio kako dvije zemlje imaju puno zajedničkih interesa i da će „nastaviti riješavati sporna pitanja i razvijati suradnju na moru putom prijateljskih konzultacija“. Xi Jinping je naglasio i da će Kina surađivati i s drugim zemljama Jugo-istočne Azije, kako bi završili razradu kodeksa ponašanja u spornim vodama tijekom iduće tri godine.

Duterte je kazao kako su Kina i Filipini posljednjih godina pojačali bilateralnu suradnju u različitim sferama i da je on „zadovoljan sadašnjom pozitivnom dinamikom filipinsko-kineskih odnosa“.

Detalji plinsko-naftnog sporazuma nisu objavljeni, međutim, prema dokumentima objavljenim od strane filipinskog oporbenog senatora Antonia Trillanesa, istraživanja nalazišta provodit će se na temelju načela uzajamnog uvažavanja i koristi i neće utjecati na stavove dviju država po pitanjima suvereniteta i pomorskog prava.

Kina i Filipini također su potpisali sporazume o financiranju projekta tamošnje brane Kaliwa, izgradnji željezničke pruge u dužini od 581 kilometar od Los Banosa do Matnoga, kao i sporazum o deviznom swopu i razvoju infrastrukture u rodnom Duterteovom gradu – Davaou.

Podsjećam da je filipinski predsjednik Duterte već bio u posjetu Pekingu, unatoč spomenutim lošim odnosima dviju država zbog teritorijalnog spora u akvatoriju Južnokineskog mora. U kolovozu ove godine  Duterte je upozorio Kinu da ne traži naftu u spornim zonama tog mora i izjavio, kako, ukoliko do toga dođe, to može izazvati ratni sukob.

Toplo-hladni kinesko-filipinski odnosi, neovisno o spomenutom upozorenju filipinskog vođe, svejedno sve više prelaze na stranu onih „toplih“, o čemu svjedoči i jučerašnji susret dvojice čelnika i spomenuti potpisani sporazumi. Naime, životna realnost nešto je posve drugo od krute i hladne (geo)politike. Neovisno o tome voljeli kineski susjedi Kinu ili ne, ostaje činjenica kako kineski proizvodi višestruko nadilaze proizvode svih ostalih svjetskih država na tržištima tih zemalja. Osim toga, Kina sve više povećava i direktne investicije u te zemlje, za razliku od SAD-a, koji se prije svega fokusira na vojnu i sigurnosnu suradnju, od čega se, ruku na srce, ipak ne može živjeti. Štoviše, zahtjevi za kupnju američkog oružja, u pravilu skupljeg od konkurencije i na račun američkih kredita, samo povećavaju probleme za tamošnja gospodarstva i njihovu ovisnost od SAD-a, što oni sve manje žele, a što Peking itekako koristi: on ide potpuno suprotnim smjerom i, umjesto vojne suradnje nudi onu gospodarsku, a paralelno radi na pokušaju snižavanja političkih napetosti, uzrokovanih teritorijalnim sporovima i svojom izgradnjom umjetnih otoka i razvoja infrastrukturnih objekata na njima, uključno i onih vojnog karaktera. Kao mogući protuodgovor rastućem kineskom gospodarskom utjecaju u regiji, uključno i brojnim otočnim državicama Tihog oceana, Japan se priprema na višestruko veća financijska i investicijska ulaganja u te zemlje. To se upravo sada vidi kroz „investicijski obračun“ Tokija i Pekinga za što veći utjecaj u Kambodži, ali i ne samo tamo.

Naravno, ovakav razvoj stanja, uključno i povećanje kinesko-filipinske suradnje, sigurno predstavlja izazov i za Washington, čijim interesima najviše odgovara „kinesko strašilo“ i latentno i postojano napeto političko stanje u Azijsko-pacifičkoj regiji, gdje Sjedinjene Države imaju svoje brojne i snažne vojne baze, koje, ukoliko bi se stanje normaliziralo a suradnja među državama temeljila na prijateljskim odnosima, i ne bi imale previše smisla.

0 komentara

You may also like