dr. sc. Sanja Vujačić: KORONAVIRUS – U europi rastu sjećanja na veliku kugu iz 14. stoljeća

Čak i u progresivnoj Europi građani su reiterirali priče o «žutoj kugi», dezertirali kineske restorane i kvartove; mijenjali trotoar kako bi izbjegli susret sa svojim azijatskim sugrađanima. U Francuskoj je kineska zajednica bila prisiljena pokrenuti kampanju «Ja nisam virus» kako bi se obranila od insinuacija prema kojima su svi Kinezi izvor zaraze zbog drugačijih prehrambenih navika. Sasvim iracionalne reakcije, koje navode na pomisao da «čovječanstvo posjeduje kolektivno sjećanje na strah od velike kuge iz 14. stoljeća koja je decimirala stanovništvo Europe za 25 do 50%» (Pascal Boniface). Srednjovjekovna velika kuga je pristigla komercijalnim brodovima iz Azije – gdje je trećina Kineza podlegla toj bolesti. Živo je i kolektivno sjećanje na španjolsku gripu, koja je, samo u razdoblju između 1918. i 1920., umorila između 50 i 100 milijuna ljudi. U 21. stoljeću Zemljani i njihovi mediji reagiraju kao da bi epidemije tog razmjera mogle ponovo pogoditi čovječanstvo.

Hrvatskoj kampanji za dedramatizaciju epidemije koronavirusa pristaju poznati slogani: «Yes We Can » i «Me Too». Hrvatska ekipa iz MVP-a, trenutačno za kormilom EU-a, upravo proživljava konsekraciju nakon što je karijeru kalila na trnovitom putu Hrvatske u NATO i EU. Samozadovoljni osmijeh teško joj silazi s lica čak i kada javnosti komunicira naputke o ponašanju u uvjetima propagiranja opasne boleštine, čije su žrtve i u 21. stoljeću «okužene», pa ih čekaju: izolacija,  osjećaj krivnje jer su izvor zaraze, bolovi, pa i smrt. U njihovoj interpretaciji, radi se o epidemiji obične gripe, ali od koje se treba braniti neuobičajenim sredstvima. Pa su tako u skafanderima pristupili nesretnim Hrvatima koje je nogometni virus odveo u Italiju, odakle su se vratili s koronavirusom. Svijetu komuniciraju: «mi to možemo, kod nas je baš sve kao kod vas»: u skafanderu krećemo u borbu protiv obične gripe.

Usput su hrvatske vlasti izgrdile građane koji su ispraznili police Konzuma – maloprodajnog lanca čiju su restrukturaciju pokrenule, pa sada ima i takvih dućančića u kojima radi jedan ili dva uposlenika; a koji, i u normalnim uvjetima ne stižu istodobno: puniti police, prati pod i rezati salamu, naplaćivati košarice robe i smješkati se kupcima koji kišu i kašljuckaju (šire zarazu) dok čekaju u dugim redovima za naplatu. Npr., na Pantovčaku postoji samo jedan takav dućan, onaj Konzum kraj švedskog veleposlanstva, u sklopu zdravstveno-trgovinskog centra u kojem vlada takva prljavština da opasnost od kakve zaraze nije manja nego na kineskoj tržnici egzotičnim životinjama u Wuhanu – odakle je krenuo koronavirus. Možda bi veleposlanici s Pantovčaka, koji se tu opskrbljuju, a možda posjećuju i obližnjeg liječnika i zubara, trebali zamoliti svog švedskog kolegu da pozove u pomoć Gretu Thunberg (s dezinfekcijskim sredstvima), na čije su prosvjede osjetljivi svi europski čelnici; pa onda, naravno, i oni hrvatski (Me Too).

Hrvati se ne bi trebali pretjerano zabrinjavati niti zbog impakta koronavirusa na ekonomiju jer, kako tvrdi ministar Marić, turizam nije jedina gospodarska grana. U međuvremenu, već sredinom veljače, šesti svjetski organizator putovanja za turiste iz azijskih država, čija operativna platforma u Hrvatskoj zapošljava 40-tak ljudi, izgubio je 40% prometa. Otkazuju se Uskršnji aranžmani i rezervacije za svibanj. Ne samo da se pristupilo drastičnoj redukciji broja uposlenika, nego i davatelja usluga (prijevoznika, hotelijera, ugostitelja, turističkih vodiča, muzeja i crkvi, povijesnih spomenika), što neminovno impaktira promet u zračnim i pomorskim lukama, na željeznici i autocestama, poljoprivrednu i prehrambenu industriju itd. Domino-efektu nema kraja, koronavirus je kontaminirao svjetsku ekonomiju, ali je njegov impakt i dalje teško mjerljiv. Prvo iz razloga što se epidemiloška situacija nije stabilizirala. Drugo, jer Kina iz 2020. nema nikakve veze s onom iz 2003. godine kada je izbila epidemija SARS-a – « bliskog rođaka » novog virusa, koji je zarazio gotovo 8.000 ljudi i prouzročio oko 800 smrtnih slučajeva između 2002. i 2004. godine. Naime, u međuvremenu je svjetsko gospodarstvo postalo znatno  globaliziranije.

S dvodnevnog sastanka ministara financija i guvernera središnjih banaka zemalja G20, prošlog vikenda u Rijadu, uglavnom usmjerenog na impakt koronavirusa na ekonomiju, stiglo je samo upozorenje MMF-a da će epidemija utjecati na  globalni rast gospodarstva koji bi trebao pasti na 3,2%. Vjeruje se da će učinak epidemije biti kratkotrajan, ali zabrinjava činjenica da se događa u kontekstu ionako «krhke» ekonomije, pa je od početka veljače: naglo pala vrijednost dionica i cijena barela nafte, a kineska vlada spremna je potrošiti 170 milijardi dolara za potporu svom gospodarstvu. Više i brže od koronavirusa, ekonomskim krugovima se širi virus anksioznosti. Stoga se, svejedno, jer je ohrabrujuća, pribjegava usporedbi posljedica kontaminacije koronavirusom s impaktom SARS-a.

Usporedba impakata koronavirusa i SARS-a 2003.





«Impakt SARS-a nije bio značajan, jer je Kinu, u prvom tromjesječju 2003., koštao samo dva poena manje. Ekonomija se brzo uzdigla i Kina je ostvarila svoj cilj za 2003.: 10%-tni porast BDP-a.» – podsjeća Nathalie Coutinet, ekonomistica sa Sveučilišta Paris XIII čija je specijalnost ekonomika zdravstva. U to je vrijeme epidemija uglavnom utjecala na turizam, promet i, u manjoj mjeri, industrijsku proizvodnju; na sektore koji su tradicionalno na prvoj liniji fronte tijekom zdravstvenih kriza na koje vlasti reagiraju na način da ograniče kretanje populacija kako bi spriječile širenje virusa.

Isto tako, val ekonomskog šoka izazvanog SARS-om uglavnom se ograničio na Aziju. Zemlje poput Tajlanda, Indonezije i Malezije doživjele su snažan pad broja kineskih turista, a njihove tvrtke teško su se opskrbljivale kod kineskih dobavljača. Međutim i u toj je regiji  «negativni impakt bio limitiran već u drugom tromjesečju 2003. kada se gospodarska aktivnost pojačala, što ukazuje na činjenicu da je ekonomski šok izazvan SARS-om samo kratkotrajno deregulirao regionalna gospodarstva, a impakt po svjetsku ekonomiju bio je vrlo slab«  – kako potvrđuje istraživanje Australske središnje banke iz srpnja 2003. godine.

Dakle, utjecaj koronavirusa, poglavito na financijska tržišta, čini se nesrazmjernim u usporedbi s onim kojeg je izazvao SARS. Specifičnosti aktualne epidemije potiču bojazni ekonomista da će posljedice po kinesku ekonomiju biti veće nego 2003. Kolijevka koronavirusa, jedanaest miljijunski grad Wuhan, u potpunom je zastoju, a radi se o važnom industrijskom središtu (drugi najvažniji grad za kinesku automobilsku industriju) i ključnom kineskom prometnom čvoru. Prema Coutinet, za razliku od SARS-a, ukoliko se epidemija brzo ne zaustavi, vjerojatno će ostaviti trajne tragove u kineskoj ekonomiji, jer ekonomska cijena koju treba platiti ovisi o trajanju krize. Glavni rizik dolazi od kineskih tvrtki koje su jako zadužene. Njihova sposobnost otplate može biti dovedena u pitanje brutalnim padom potrošnje i zatvaranjem cijelih segmenata kineske ekonomije. « Virus Wuhan » mogao bi dovesti do slijeda stečaja s potencijalno značajnim padom zaposlenosti. Uglavnom, kako bi to spriječio, Peking je odlučio mobilizirati 170 milijardi dolara za kreditiranje tvrtki u poteškoćama. No, hoće li to biti dovoljno?





Radi se o pitanju koje se ne tiče samo Kineza čije gospodarstvo danas predstavlja 17% svjetskog BDP-a, naprema samo 4% u 2003. Kineski turisti i kineski potrošači postali su vitalni tržišni segment  industrije luksuza. Stoga nije slučajno da su, od 20. siječnja, burzovne vrijednosti luksuznih marki i hotelskih lanaca naglo pale, kako je izvjestilo Allianz osiguranje 30. siječnja u svojoj projekciji industrijskih segmenata koji su najizloženiji impaktu koronavirusa. Kina je postala izuzetno važna karika u globalnom lancu opskrbe. Tvrtke u svim državama ovise o komponentama  « made in China », poglavito u kemijskoj, prometnoj, tekstilnoj i elektroničkoj industriji, tvrdi Allianz u svojoj projekciji (procjenjuje se da čak i u proizvodima made in Europe nalazi 40% kineskih komponenti). Osiguravatelj predviđa da će od defektne « kineske karike » najviše patiti navedena četiri industrijska segmenta u Tajwanu, Južnoj Koreji, Mađarskoj, Nizozemskoj i Indoneziji.

In fine, ukoliko se epidemija nastavi, koronavirus predstavlja rizik, ili može poslužiti kao pretekst za globalnu recesiju, u kontekstu ionako sporog gospodarskog rasta, odnosno krhke ekonomije. Epidemija koronavirusa ukazuje i na limite globalizacijskog modela u kojoj se jedan artikl proizvodi, dio po dio, na četiri strane svijeta. Problemima na jednoj strani svijeta automatski su kontaminirane ostale tri strane.

Geopolitički zaokret?

Američki i britanski politički preustroj, odnosno protekcionizam koji stimulira relokalizaciju proizvodnje, čini anglo-američki prostor pripremljenijim od europskog za izlazak iz neoliberalnih zabluda. Naime, po svojoj veličini, strahu i reakcijama koje izaziva, koronavirus nije samo medicinski fenomen, nego i mogući imput za geopolitički zaokret svih država zapadne demokracije, koji bi težio smanjenju međuovisnosti što izaziva tjeskobu.

Čak i u progresivnoj Europi građani su reiterirali priče o «žutoj kugi», dezertirali kineske restorane i kvartove; mijenjali trotoar kako bi izbjegli susret sa svojim azijatskim sugrađanima. U Francuskoj je kineska zajednica bila prisiljena pokrenuti kampanju «Ja nisam virus» kako bi se obranila od insinuacija prema kojima su svi Kinezi izvor zaraze zbog drugačijih prehrambenih navika. Sasvim iracionalne reakcije, koje navode na pomisao da «čovječanstvo posjeduje kolektivno sjećanje na strah od velike kuge iz 14. stoljeća koja je decimirala stanovništvo Europe za 25 do 50%» (Pascal Boniface). Srednjovjekovna velika kuga je pristigla komercijalnim brodovima iz Azije – gdje je trećina Kineza podlegla toj bolesti. Živo je i kolektivno sjećanje na španjolsku gripu, koja je, samo u razdoblju između 1918. i 1920., umorila između 50 i 100 milijuna ljudi.

U 21. stoljeću Zemljani i njihovi mediji reagiraju kao da bi epidemije tog razmjera mogle ponovo pogoditi čovječanstvo. Iako analiza «najsvježijih» pandemija  jasno ukazuje na činjenicu da se više nikako ne radi o istim proporcijama zdravstvene katastrofe. SARS, koji je također krenuo iz Kine 2003., usmrtio je manje od 1.000 ljudi, a Ebola je u 2014. odnijela 12.500 života. Jednostavno iz razloga što su današnji zdravstveni sustavi neuporedivo učinkovitiji.

Dakle, strah od drugih, u ovom slučaju Azijaca, objašnjava se činjenicom da je koronavirus nova bolest, čiji načini širenja nisu poznati. U ovo naše doba globalizacije, intenziviranje trgovinske razmjene i putovanja povećavaju rizik od kontaminacije. Međutim, u isto vrijeme, upravo svijest o tim rizicima, multilateralnost i iskustvo Svjetske zdravstvene organizcije u borbi protiv AIDS-a (koji je 1981. odnio 32 milijuna života), učinili su borbu protiv epidemija neusporedivo učinkovitijom od one iz proteklih stoljeća. Stoga bi svaki novi protekcionistički zaokret trebao težiti limitiranju međuovisnosti kojim se, međutim, ne guši multilaterizam.

Tko bi od koronavirusa mogao profitirati?

Kratkoročno nitko. Dugoročno oni koji prekoniziraju postupno smanjivanje ovisnosti o kineskoj proizvodnji (relokalizacije). Još za epidemije SARS-a brojni analitičari predviđali su kako će ona zaustaviti uspon Kine; i bili demantirani. Prošle je godine gospodarski rast Kine činio 70% globalnog rasta. Logično, Japan i Sjedinjene Države već su izrazili zabrinutost zbog usporavanja kineske ekonomije, fenomena  koji  automatski potresa njihova gospodarstva. Dakle, čak i zemlje koje su s Pekingom razvile složene odnose istodobnog partnerstva i rivalstva ne mogu biti sretne kada je kineska ekonomija u zastoju, jer to ima izravne negativne posljedice za njih.

Što kineske rivale ne priječi da se nadaju kako će koronavirus destabilizirati komunistički režim. Dva mjeseca nakon izbijanja epidemije nema takvih naznaka. Iako kineski intelektualci hrabro prosvjeduju protiv netransparentnosti vladajućih prilikom izbijanja zdravstvene krize, a Xi Jinping to tolerira, više se radi o taktici normalizacije delikatne političke situacije nakon smrti liječnika Li Wenlianga koji je zarana javnost pokušao upozoriti na opasnost od koronavirusa,  ali je njegova inicijativa od strane komunističkog režima bila tretirana kao sumnjiva. Dakle, fundamentalno se radi o krizi povjerenja u komunistički režim, koja je pod svjetla javnosti stavila manjkavu zdravstveno-higijensku kontrolu.

Naime SARS je trebao u potpunosti iskorijeniti kineske tržnice na otvorenom gdje, u očajnim higijenskim uvjetima, čame prije klanja sve zamislive egzotične vrste životinja; kao na tržnici u Wuhanu na kojoj je, najvjerojatnije, rođen koronavirus. Međutim to se nije dogodilo, pa se u očima svijeta jasno iskristalizirao raskorak koji postoji između Kine kao high tech velesile 21. stoljeća i Kine koja je u brojnim segmentima zadržala karakteristike zemlje trećeg svijeta. Komunistički režim je taj raskorak pokušao kamuflirati spektakularno brzom gradnjom terenskih bolnica. Potom je, krajem ove tmurne Kineske nove godine, došlo do smanjenja broja žrtava koronavirusa i naznačilo uspješno ovladavanje krizom. Stoga je za pretpostaviti kako će kineski režim, forme radi, narodu ponuditi par žrtvenih janjaca, a gospodarstvo se brzo uzdići. Isto tako, «vjerojatno niti ovaj virus na Zapadu neće proizvesti dovoljno jak elektroškok, nužan za spoznavanje ranjivosti i hiper-ovisnosti u odnosu na Kinu» (Emmanuel Lincot).

Naprotiv, kontaminacija koronavirusom potencijalno može koristiti u održanju kontestiranih režima (Iran, Libanon), u provedbi nepopularnih reformi (Macronova mirovinska reforma u Francuskoj), ili u diskreditaciji europskih populista (Salvinijevo partnerstvo s Kinom) i standardizaciji europskih zdravstvenih sustava (npr. talijanskom zdravstvenom sustavu se zamjera što je decentraliziran).

Zabrana kretanja i druženja građana pod pretekstom opasnosti od kontaminacije je poklon «s neba» onim vladarima koji vape za, makar kratkom, parantezom socijalnog mira, a svjetska zdravstvena kriza je mogući pretekst za ulazak u ionako očekivano novo razdoblje recesije.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Komentari

komentar

You may also like