GLASGOWSKI KLIMATSKI PAKT: Sve što trebate znati o najvažnijem međunarodnom dokumentu potpisanom ove godine i Hrvatskoj ulozi u borbi protiv klimatskih promjena

Koliko ste proteklih godina čitali o “Pariškom sporazumu”, toliko ćete idućih čitati o “Glasgowskom klimatskom paktu”, vjerojatno najvažnijem međunarodnom dokumentu potpisanom 2021., a koji je ugledao svjetlo dana nakon šest godina iscrpljujućih pregovora.

Dugo očekivana Konferencija Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama COP26 (Conference of parties), održala se u Glasgowu od 31. listopada do 12. studenog s ciljem da se postigne dogovor o tome kako ubrzati globalno djelovanje s ciljem rješavanja klimatske krize.

Zemlje sudionice – u Glasgowu je svoje predstavnike imalo gotovo 200 država – na konferenciji su razmotrile napredak u vezi s obvezama preuzetima u okviru cilja Pariškog sporazuma da se globalno zagrijavanje zadrži znatno ispod porasta temperature od 2 °C u odnosu na predindustrijske razine te ustrajati u nastojanjima da se ono ograniči na 1,5 °C. Naime, prema mišljenju znanstvenika održavanje globalnog zagrijavanja na razini ispod 1,5 °C najbolji je način za spašavanje planeta od opasnih učinaka klimatskih promjena. Svijet, međutim, trenutačno nije na putu prema postizanju tog cilja s obzirom na to da su globalne temperature u porastu.

Usvajanje “zajedničkog vremenskog okvira” najveći je dobitak

U prvom tjednu konferencije, stručne delegacije su raspravljale o tehničkom sadržaju odluka, a u drugom tjednu ministri i drugi visoki dužnosnici očitovali su se o posebno osjetljivim pitanjima i nastojali ostvariti potrebne kompromise.

Koliko toga se postiglo? Optimisti tvrde, Konferencija COP26 polučila je uspjeh – lideri država i ključnih industrija pokazali su odlučnost i obvezali se na nova značajnija klimatska obećanja. Pesimisti će citirati najpoznatiju klimatsku aktivisticu Grettu Thungberg i reći da da se zaključci sastoje od puno “bla, bla, bla”.

Stoga bi bilo najbolje odmah se okrenuti zaključcima konferencije i reći da se nešto i postiglo unatoč nezadovoljstvu “pesimista”. Kao najveći dobitak Konferencije ističe se usvajanje “zajedničkog vremenskog okvira”, odnosno postizanje sporazuma o zajedničkim rokovima za nacionalno utvrđene doprinose (NDC).




Iznenadile Kina i Indija

Najviše prijepora odnosilo se na to u kojoj mjeri i koliko brzo bi svaka nacija trebala smanjiti svoje emisije tijekom sljedećeg desetljeća. Bogatije zemlje, jasno, spremnije su za smanjene, one u razvoju s gospodarskom ekspanzijom – poput Indije, Indonezije i Južne Afrike – pozvane su da ubrzaju svoj odmak od energije ugljena i drugih fosilnih goriva. No, one pak tvrde da im za to nedostaje financijskih sredstava i da bi im u tome upravo bogate trebale pomoći.

Tu je postignut određeni kompromis, tako države imaju različite vremenske okvire za svoje doprinose, premda je svaka za sebe pozvana da se pridruži petogodišnjem ciklusu. Kako nema obvezujuće odluke, neke će primijeniti petogodišnje razdoblje, dok će druge period od deset godina.





No, analitičari će ovdje posebno istaknuti odluke Kine i Indije. Indija je obećala da će postati klimatski neutralna do 2070., dok je Kina, pored cilja postizanja neutralnosti do 2060., najavila kako će započeti s izlaskom iz ugljena u razdoblju od 2026. do 2030. te da će smanjiti emisije metana.

Ustupak Europske unije

Najviše vremena u Glasgowu utrošeno je na dogovor o tržišnim mehanizmima koji je na koncu i postignut. Radi se o financiranju projekata u stranim zemljama kojima se, umjesto u svojoj zemlji, emisije smanjuju tamo gdje je to jeftinije učiniti.

Raspravama se osiguralo da se izbjegne da smanjenje emisija broji i zemlja koja financira, i ona u kojoj se projekt provodi. Tu je Europska unija je napravila ustupak zemljama u razvoju, prije svega Brazilu, i prihvatila da se omogući prijenos jedinica preostalih iz razdoblja od 2013. godine.

Još jedno važno pitanje bilo je koliko bi razvijene zemlje, one na kojima je najveća odgovornost za globalno zatopljenje, trebale pomoći nerazvijenima kako bi ove dosegle klimatsku neutralnost, za što im je potreban i značajan novac, ali i prijenos znanja i tehnologija iz razvijenih država.




Najranjivija skupina, male otočne i najmanje razvijene države, a koje su najmanje i pridonijele klimatskoj krizi, zatražile su od ostalih sveobuhvatnu pomoć, prije svega za mjere prilagodbe na posljedice klimatskih promjena koje se više ne mogu izbjeći, te za povećanje spremnosti za upravljanje gubicima i štetama.

Čelnici više od 100 zemalja obećali okončati krčenje šuma

No, i uz ove “velike” zaključke, ugledni New York Times izdvojio je među pozitivne strane Glasgowa i zajednički sporazum SAD i Kine. Oni su najavili zajednički sporazum da učine više na smanjenju emisija u ovom desetljeću, a Kina se prvi put obvezala razviti plan za smanjenje metana, snažnog stakleničkog plina.

Također, važno je spomenuti kako su čelnici više od 100 zemalja, uključujući Brazil, Kinu, Rusiju i Sjedinjene Države, obećali okončati krčenje šuma do 2030. godine. Sporazum pokriva oko 85 posto svjetskih šuma, ključnih za apsorpciju ugljičnog dioksida i usporavanje tempa globalnog zatopljenja.

Što je Plenković obećao u Glasgowu?

Konferenciji je prisustvovao i predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković koji je na na sastanku na vrhu najavio prestanak proizvodnje električne energije iz ugljena najkasnije 2033. godine, no napomenuo je kako ćemo to nastojati postići i ranije.

Hrvatska bi, obećao je Plenković, do 2030. smanjila emisije CO2 za 45 od razine emisija koje smo imali 1990. godine. U skladu s time postavljeni su i ambiciozni ciljevi da do 2030. postignemo stopu od 39 posto obnovljivih izvora u konačnoj potrošnji, što bitno nadilazi europski cilj od 32 posto.  Također, namjeravamo u konačnoj proizvodnji postići više od 65 posto obnovljivih izvora te 100 posto niskougljičnih izvora.

Tome cilju pridonijet će i Hrvatska elektroprivreda, koja u sklopu obnovljivog scenarija razvoja do 2030. godine planira imati 1.500 MW nove proizvodne snage u obnovljivim izvorima i visokoučinkovitim kogeneracijama, od čega 700 MW sunčanih i vjetroelektrana.

Među aktivnostima koje Hrvatska najavila je i sadnja više od milijun dodatnih stabala godišnje do 2030. godine, kako bi se anulirale emisije stakleničkih plinova iz vozila kojima na odmor u Hrvatsku dolaze turisti.

Komentari

komentar

You may also like