Američka administracija neće žuriti s priznanjem nove afganistanske vlade na čelu s talibanima, ali ne planira niti nove sankcije protiv nje. Predsjednik Joe Biden operaciju povlačenja Amerikanaca iz te srednjoazijske zemlje sinoć je nazvao “briljantnom” i “potrebnom”.
Iz dugo iščekivanog govora američkog čelnika o povlačenju američke vojske iz Afganistana možemo izvući bit: Biden je, zapravo, kazao, kako on nije počeo afganistansku vojnu kampanju rat ali ju je završio.
“Za one koji su tražili nastavak rata u Afganistanu još 30 godina, pitat ću: koji su naši vitalni nacionalni interesi? Prema meni je najvažnije bilo pobrinuti se da se Afganistan više nikada ne usudi napasti našu domovinu”, kazao je šef Bijele kuće.
Međutim, to nikako nije i najvažnije što je Biden kazao. Puno snažnije zvuče njegove riječi prema kojima Washington napušta pokušaje da se demokracija posvuda „instalira“ vojnim sredstvima. Te su senzacionalne riječi toliko suprotne svim prethodnim obećanjima Demokratske stranke i Bidena osobno (uostalom, nametanje demokracije svima i svuda – „mrkvom i batinom“ – jedna je od bitnih karakteristika vanjskopolitičkog djelovanja američkih demokrata uopće), da nedvojbeno podsjećaju na vanjsku politiku njemu toliko omrznutog prethodnika Donalda Trumpa. On je upravo takav pristup Amerike prema „ostatku svijeta“ gromko zagovarao i provodio – izazivajući bijes kako domaćih demokrata, tako i paniku različitih prodemokratskih oporbenih političkih i nevladinih organizacija diljem „neslobodarskog“ svijeta – redovito rukama duboko uguranim u financijske jasle Washingtona i njegovih „egzekutora“ – tipa Georgea Sorosa.
Evo što je Biden ključno rekao:
“Ova odluka o Afganistanu ne tiče se samo Afganistana. Riječ je o kraju ere velikih vojnih operacija za preuređenje drugih zemalja.”
Naravno, trebat će vidjeti hoće li prestanak vojnih operacija za demokratizaciju nepoćudnih pratiti i prestanak financiranja oporbenih snaga u “odmetnutim” državama. To je teško vjerovati, a uostalom i nije izrijekom navedeno.
Nakon što je pročitao govor Biden se okrenuo i otišao, ne odgovarajući na pitanja novinara. Nešto kasnije, glasnogovornica Bijele kuće Jen Psaki izašla je pred novinare i preuzela ulogu davatelja odgovora. Glatko je, ne ulazeći u dublje razloge, prebacila glavninu odgovornosti za nastalo stanje u Afganistanu na tamošnju vojku (koju su, usput rečeno, SAD i NATO saveznici godinama ustrojavali i obučavali), a koja se eto, odbila boriti.
“Predsjednik je vrlo jasno kazao kako smo svi očekivali da će se afganistanske nacionalne sigurnosne snage boriti mnogo jače”, kazala je, razočarano, Psaki.
Međutim, mnogi u SAD-u i diljem svijeta baš i ne vjeruju u tako pojednostavljenu verziju stvari. Reuters je još ranije imao na raspolaganju ispis srpanjskog razgovora Joe Bidena i tadašnjeg afganistanskog predsjednika Ashrafa Ghanija, u kojem je zamolio afganistanskog kolegu, svjestan kako gubi nadzor, da to javno ne prizna kako ne bi uplašio stanovništvo.
Sukladno tome nastavljaju se oštre kritike protiv Bidena od strane pojedinih kongresmena, uglavnom iz Republikanske stranke, poput Michaela McCalla. Puno blaži u ocjeni propale vojne kampanje u Afganistanu nije niti visoki povjerenik EU za vanjsku i sigurnosnu politiku Josep Borrell koji ju karakterizira kao „poraz Zapada“, što je izjavio u danas objavljenom intervjuu španjolskom radiju Onda Cero.
Također treba podsjetiti i na izjave State Departmenta prema kojima će SAD održavati diplomatske odnose s Afganistanom iz Katara, što je jasan znak međusobnog nepovjerenja Washingtona i buduće vlade u Kabulu, usprkos proteklih dana učestalim slatkorječivim izjavama s obiju strana o nužnosti zajedničke suradnje po pitanju suzbijanja terorističkih aktivnosti Islamske države – IS na afganistanskom tlu, ili talibanskih priopćenja o nastavku građenja normalnih odnosa i sa SAD-om i sa čitavom međunarodnim zajednicom.
Koliko je sve to skupa klimavo svjedoče i jučerašnje izjave talibanskih političkih predstavnika u kojima su javno optužili SAD za pljačku afganistanskih prirodnih resursa i pretvaranje Afganistana u svoju golemu vojnu bazu za djelovanje protiv susjednih država.
Ali svijet dobro prati – barem oni kojima je to dužnost ili posao. Tako se u kontekstu ove teme možemo prisjetiti i riječi Joe Bidena od prije 20 godina, u vrijeme dok je još bio zastupnik u američkom Senatu:
“Ako napustimo Afganistan u takvom kaosu, on će se pretvoriti u drugu tempiranu bombu, spremnu za detonaciju …”
Teško se oteti dojmu kako se to upravo sada i ne događa. Naime, kaos u Afganistanu počeo je odmah nakon Bidenove zapovjedi o povlačenju Amerikanaca s početkom svibnja. Paralelno s tom odlukom počela je i velika talibanska ofanziva na vladine snage, a njezin epilog već su tada svi znali – „samo“ što su obavještajne procjene što se vremena njegovog ostvarenja tiče bile kardinalno pogrešne. Upravo su one najviše i pridonijele eskalaciji već ranije započetog kaosa.
I za kraj bih dodao slijedeće: prije nekoliko dana me je iznenadio prilog u HTV-ovom poslijepodnevnom dnevniku u 17:00 sati, u kojem je stanje u Afganistanu i američku ulogu u njemu možda najbolje sažeo izvjesni građanin Kabula, kazavši kako su“ Amerikanci gradili samo vojnu infrastrukturu koju sada za sobom uništavaju, dok su Rusi (misli na vrijeme sovjetske vojne intervencije) gradili stambene zgrade u Kabulu u kojima i sada žive njegovi stanovnici“.
Općenito, povlačenje sovjetskih snaga 1988., koje su, nedvojbeno, poput američkih doživjele poraz, bilo je organizirano, a iza sebe su na vlasti u Kabulu ostavile Moskvi odanu vladu pod vodstvom Nadži Bulaha, koja se održala sve dok joj kasniji ruski predsjednik Boris Jeljcin 1991. g. nije otkazao pomoć. Nedugo nakon toga glatko je pala a vlast su preuzele islamističke snage. Ostalo je povijest.
